|
1. čitanje: Iz 9, 1-6
Psalam: 98, 1-2a, 11-12, 13
2. čitanje: Tit 2, 11-14
Evanđelje : Lk 2, 1-14
Ono što nisu u stanju svi navjestitelji i propovjednici učiniti to će učiniti otajstvo Božića i privući k sebi sve ljude dobre volje, koji će ove noći krenuti put rasvjetljenih crkava i crkvica, malih seoskih kapela i velebnih katedrala da bi uvijek istim zanosom slavili blagdan rođenja Sina Božjega – malog Božića.
Rođenje Isusovo je obznana Božje ljubavi, darivanja, dobrote i strpljivosti. Bog je svoju ljubav prema čovjeku očitovao tako što je svoga jedinoga Sina, drugu Božansku Osobu poslao k nama da bude jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Da nas svojom riječju poući da smo svi mi djeca Božja. Da nas svojom žrtvom spasi i otkupi. To je posebno istaknuto u današnjoj poslanici: « Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi…» Ista ta misao pretočena je u našoj božićnoj pjesmi »Ljubav Božja prevelika…» (Oj pastiri).
Naše su božićne pjesme bogate biblijskom teologijom. U njima je pretočena povijest spasenja na najljepši način. Dok ih pjevamo ispunja nas toplina i radost.
Evanđelje, dok opisuje najvažniji događaj u povijesti čovječanstva – rođenje Sina Božjega, ujedno svjedoči o neiskorjenjivoj ljudskoj mani – bezosjećajnosti kad je u pitanju sirotinja. Muškarac i žena koja treba roditi nisu dobro došli niti u jednom gostinjcu ili svratištu. Kako nekad tako i danas. Za ženu u blagoslovljenom stanju nema zaposljenja. Grubi i hladni kapitalizam nema razumijevanja za rodilje. Zar tu ne spada i svima nama dobro poznato rangiranje koje se očituje već u osnovnoj školi? Odjela poznatih marki, skupi mobiteli…. Roditelji dobro znaju da u istom razredu i u istoj klupi sjede djeca čiji roditelji nemaju niti za školsku kuhinju i umjesto da pouče svoje dijete kako je razmetljivo pokazivanje skupih stvari znak primitivizma i zaostalosti; njima je izazov da svoje dijete pošto poto izdvoje od onih koji nemaju.
Mama sa terase vile, nametljivo načićkane svim mogućim stupićima, tornjićima i nepotrebnim dodacima doziva Ivana koji je šmugnuo u siromašno susjedstvo na igru s djecom: '' Ivane, koliko sam ti puta rekla da ne ideš tamo. To nije društvo za tebe. Mi ćemo ti naći prijatelje s kojima ćeš se igrati. Vidi kako si se uprljao…'' Jedne godine na Duhove popodne posjetilo je nekoliko roditelja s djecom moju malu galeriju, jer su na obilasku H.Zagorjem. Dječica bi po mojoj prosudbi mogla ići u treći razred. Iz Zagreba su. Danas su Duhovi. Postao sam znatiželjan pa sam ih pitao u koju školu idu. Zatim, da li danas njihovi školski prijatelji nešto slave? Na što sam dobio odgovor da je kod njih Prva pričest. Pri tome su plaho pogledavali svoje roditelje kojima se odjednom počelo žuriti. Sve mi je odmah bilo jasno. Posjet H.Zagorju bio je pomno planiran da bi se i njihova djeca mogla pohvaliti kako su bili na izletu, dok budu njihovi prijatelji pričali kako je bilo na Prvoj pričesti. To je bilo u vrijeme kad djeca utjecajnih roditelja nisu išla u crkvu. Danas utjecajni roditelji u crkvu unose jedan duh koji je daleko od onog duha koji nam je preko Betlehemske štalice donio mali Božić kojemu obićni (za ovaj svijet!) mali ljudi sa suzama u očima pjevaju « Svim na zemlji mir veselje.»
Anđeo govori pastirima: «Naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.» Taj predivni Znak – to maleno Dijete, to je Spasitelj.
Da se vratimo na početak čitanja iz Knjige proroka Izaije: « Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.» Na žalost naš narod još uvijek hodi u tmini jer ne prepoznaje spasenje u daru novorođene dječice koja su život jednog naroda. On radije bira izumiranje. Koliko životne topline ima u našoj Božićnoj pjesmi «Djetešce nam se rodilo..» kako bi bilo divno kad bi njezina poruka dotakla srca mladih roditelja.
Molimo na tu nakanu dok nam riječi ove divne Božićne pjesme diraju i naša srca. Amen.
Molitva vjernika
Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:
1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogučnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.
Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.
BOŽIĆ
DANJA MISA
1. čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1, 2-3b, 3cd-4. 5-6
2. čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18
'' i Riječ tijelom postade i nastani se među nama.''
Ovih božićnih dana, a posebno danas na Božić stiskom ruke čestitati ćemo si i poželjeti mir, zdravlje, blagoslov….. Želja koja je u srcu iskrena ali ne dovoljno svijesna. Jer kad bi bili potpuno svijesni što želimo onda bismo i shvatili da o svakome od nas ovisi hoće li se puno toga dobroga ispuniti. Istina, Bog je izvor svega dobroga, ali treba biti spreman zagrabiti s toga izvora. Stoga su lijepe želje i obaveza. Nama toliko draga koledarska pjesma: ''Narodi nam se Kralj nebeski'' pjeva; ''daj vam Bog zdravlje k tomu veselje…''. I za jedno i za drugo treba stvoriti uvjete da se ostvari. Zdravlje i veselje je povezano i ide jedno uz drugo. Mnoge opće poznate boljke današnjeg vremena imaju svoje ishodište na mentalnom planu. Depresije, strahovi (fobije), neuroze, alergije… svjedoci su da je čovjek zapravo tuđinac u vlastitoj okolini koja umjesto da je izvor njegove radosti postaje mu neprijatelj, a sve zbog izopačenog načina življenja koji se ne temelji na čovjekovoj prirođenoj radosti i otvorenosti nego na nekim sebi zadanim a neostvarivim željama.
Božić nas svojom jednostavnošću poziva da se vratimo u djetinstvo i da djetinjim (ne djetinjastim) srcem gledamo svijet oko sebe. Pogledajte samo malenu dječicu kako im se oči krijese od uzbuđenja dok promatraju božićne jaslice, a u njima dijete Isusa. To oni sebe gledaju u malom Isusu. Jaslice, kao da su napravljene upravo za njih. Tu su patiri, životinje, anđeli. To je okolina u kakvoj je živio čovjek tisućama godina. U nama još uvijek postoje tajni zapisi o tome i takvomu svijetu. Moći uživati u božićnim jaslicama znak je evanđeoske jednostavnosti. Božić sa svojim jaslicama, božićnim pjesmama, običajima – svojevrsna je katarza za naš duh, koji ponesen utilitarnim ciljevima završava slomljen u slijepoj ulici. Tajna Božića je u njegovoj jednostavnosti i životnoj razigranosti.
Daleko od toga da Božić nema dubokih teoloških poruka. Največa je svakako da je Bog Otac u punini vremena poslao svoju Riječ čovjeku. Ivan Evanđelista će u današnjem Evanđelju tom Riječi, grčki Logos, koju pišemo velikim slovom, imenovati samoga Isusa Krista. Pojam posuđen iz grčke filozofske misli, logos suprotno thanatosu (ništavilu) je stvaralački princip. Za razliku od ništavila kojega karakterizira tama, stvaralačka Riječ je Svjetlo. «Svjetlo na prosvjetljenje naroda». Taj velebni Ivanov proslov koji se čita u današnjem Evanđelju najljepši je himan prve Crkve koji čini sažetak cjelokupnog vjerovanja. Naša će božićna pjesma, koja je u isto vrijeme i jednostavna i teološki duboka izreči ovako: ''Sin Boga Oca i Bog sam – s neba na zemlju siđe k nam. '' Tako po njemu svi mi postajemo « baštinici Božji i subaštinici Kristovi» (Rim. 8,17).
Današnje Evanđelje spominje i jednu tužnu činjenicu kako Isusa niti ''njegovi'' nisu primili. ''K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše''. Premda se to prvenstveno odnosi na Židove nisu ni mnogi kršćani daleko do toga. Primiti i prihvatiti Krista polovično, samo prigodno, slavljenički a ne doslovno – znači ne primiti ga nikako. Tako kako mnogi kršćani danas slave Isusovo rođenje mogli bi slaviti i Budino, Muhamedovo…. Samo da se slavi, bez obaveze i vjerničkog stava.
Dok prilazimo k betlehemskoj štalici i dok pjevamo: ''Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici…'' Posvijestimo si da to otajstvo slavimo svake nedjelje na oltaru. Da ga primamo u sv. pričesti. Da ga u svom srcu nosimo u svoje domove i da je naše srce u pravom smislu Isusova betlehemska štalica.
Tim mislima svima vama koji čitate ova skromna razmatranja želim blagoslvljen Božić i obilje radosti i blagoslova od Novorođenoga. Amen.
Molitva vjernika
Na blagdan rođenja našega Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:
1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koju je od tebe primila velikodušno dijeli svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za dar prave radosti kojoj je ishodište u jednostavnosti i skromnosti. – Molimo te.
6. Za mlade; da ih otrov omamljenosti darovima ovoga svijeta ne otkine od Izvora vječnog života. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.
Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu. Amen.
|
