|
Moto: « O da razdereš nebesa i siđeš,» Iz. 19,1
Kad srce otvrdne i sasuši se, siđi k meni s pljuskom blagoslova.
Kad milost žiće napusti, pohodi me s prskom pjesme.
Kad se posvud uzrade nemirno i štropotom svojim odasvud me zatvore,
Dođi k meni s mirom i odmorom , Gospodine moje tišine.
Kad se moje prosjačko srce zguri u kutu zabačenom,
Razvali vrata, Kralju moj, i uđi kao što kralj ulazi.
Kad požuda duh mi zaslijepi prahom i obmanom, o presveti, vazda budni Bože,
dođi sa svjetlom svojim i grmljavinom.
Rabindranat Tagor «Pjesme darovnice (Gitanđali) 39 «
Koliko smo samo puta u životu na svoj način ponovili riječi proroka i starozavjetnog pravednika «O da razdereš nebesa i siđeš». Da siđeš i uvedeš red, dokineš bezakonje koje bahato gazi sirotinju, ponižava običnog malog čovjeka. Bahatost kojoj ništa nije sveto. Koja se izruguje onima koji se drže Božjeg zakona. Sinovi i kćeri svjetla koji su izabrali put pravednosti zbunjeni su silinom zla koje vlada svijetom. Do kada će to tako? Kuda ide ovaj svijet? Ima li smisla boriti se protiv bezakonja na svakom području ljudskog djelovanja gdje je novac jedino mjerilo a hedonizam jedini cilj?
Došašće je posvećeno vrijeme za Bogotražitelje i blagoslovljeno vrijeme njegova dolaska. Doduše to još nije onaj konačni dolazak o kojemu govori Evanđelje kad nas poziva na budnost. Riječ je o Božjem skrovitom očitovanju onima koji ga traže, koji ga dozivlju i koji ga žele.
Suvremeni način života razorio je lirsku sliku adventa koja je ustuknula pred agresivnošću suvremenog tempa života. Doduše još je uvijek tu priroda primjerena vremenu došašća. Tu je inje koje stvara magla pozne jeseni. Tu su snena popdneva i duge večeri. Tu je okvir u koji bi se tako rado uselio duh adventski ali mi smo ti koji sve to ne vidimo. Koji za to nemamo potrebe. Jer smo ga ispunili sadržajima koji su potpuno tuđi duhu došašća, a i došli su iz tuđine i nas su učinili tuđincima vlastitoj duši.
Odlasci na zornice s lampašima tek su ostali zabilježeni na slikama Ivana Lackovića Croate. A ti lampaši u mraku tako dobro pristaju dušama zanesenim Bogom koje u mraku svijeta zaspalog za vječnost znače budnost, jer to je smisao zornica – budni budite.
Da bi postao iskreni Bogotražitelj nije mi potrebna ni pustinja ni pećina u koju bi se povukao. Nisu mi potrebni lampaši ni inje adventsko. Obijeliti ću u ispovijedi skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed). Zasunom ću snažno zatvoriti njezina vrata da buka iz vana u nju ne prodire ( raznatranje – meditativno stanje duše). Tek sićušno svjetlo nek gori i ruke sklopljene na molitvu. I usne će tihu šaptati molitvu; Gospodine moje tišine dođi. O presveti vazda budni Bože u meni zapali iskru svete ljubavi što će se prometnuti u buktinju što satkana je od nebrojenog mnoštva braće i sestara koji žude za vječnim Došašćem. Amen.
Molitva vjernika
Uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu kako bismo bili budni i pripravni na njegov dolazak.
1. Okrijepi Crkvu svoju Duhom Svetim da bude svim ljudima znak tvoje blizine. – Molimo te.
2. Za sve koji su kršteni u tvoje ime; da ne zaborave milost koju si im dao već da budno iščekuju tvoj slavni dolazak. – Molimo te.
3. Za sve koje su snašle razne nevolje ili strahuju pred budućnošću ; ogrij im srca toplinom svoje riječi kako bi u tebi prepoznali Spasitelja i Otkupitelja. – Molimo te.
4. Za nas koji danas započinjemo vrijeme priprave za tvoj dolazak; blagoslovi naše puteve k tebi svetim blagoslovom da ti radosna srca služimo. – Molimo te.ž
5. Za one koji su se ispovijedili; da ostanu vijerni obečanju i obračenju. – Molimo te.
6. Ispuni naša srca tihom adventskom radošći i iščekivanjem tvoga dolaska. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre da ugledaju tvoje lice u vječnosti. – Molimo te.
Gospodine Isuse Kriste, nadahni nas da ti idemo u susret pravednim životom te zavrijedimo biti dostojni dionici vječnoga života. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
|
