Angelusove propovijedi

Svi sveti, dušni dan i dan mrtvih: To su nazivi koje mnogi naši vjernici tako fantastično brkaju. Svi Sveti je blagdan koji se slavi 1. studenog. Tog dana slavimo i znane i neznane svece. Tu su na prvom mjestu mučenici, koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj''. Crkva dan iza Svih Svetih posvećuje vjernim mrtvima koji se zove Dušni dan. To je dan kada se odlazilo na groblje, molilo za duše pokojnih….
Dušni dan je radni dan pa vjernici odlaze na groblja na Svi Svete tako da su se ta nekad dva blagdana stopila u jedan.
Dan mrtvih je «iznašašće samoupravnog socijalizma». Nastao je koncem sedamdesetih prošlog stoljeća najprije u Sloveniji a potom je uveden i u Hrvatskoj. Dokle je dopro među ostalim narodima i narodnostima ondašnje Jugoslavije nije mi poznato. Dan mrtvih je zapravo zamjena za Svi Svete jer taj naziv jednostavno nije mogao proči kroz filtre ateističkih ''dušobrižnika'' . Mnogi naši ljudi još uvijek misle da je službeni naziv za Svi Svete Dan mrtvih, pa tako i mnogi učitelji taj dan tako upisuju u dnevnik, posebno oni koji se nisu niti potrudili pogledati u službeni kalendar Ministarstva kulture.
I haloween je dopro do nas. Posebno do onih kojima je kultura i običaji vlastitog naroda nepoznanica, a katalozi veletrgovina jedini izvor informacija.
Haloveen izranja iz keltske poganske tradicije, a domovina mu je Irska, a u slobodnom prijevodu znači: Dan uoči Svih svetih. Međutim, sam običaj nema ništa zajedničkog s našim blagdanom. Njegova animistička tradicija temelji se na vjerovanju kako prvog studenog svijet sunca zamjenjuje podzemni svijet i u noći pred 1. XI. izranjaju duše i razna nakazna bića zloduha i vještica koji lutaju noću i jao onom smrtniku koji ih sretne. Stoga oni koji su morali noću izbivati izvan kuće, prerušavali bi se u ista takva bića, navlačeći maske, kako ih zlodusi ne bi prepoznali. Danas je to povod za ludovanje u maskama, izrezivanje bundeva, ali i dobra zarada za one koji priređuju zabave na kojima se opija i luduje, a razvrat i moralna izopačenost prati takve običaje.
Stoga bi kršćani trebali izbjegavati ovo pogansko ludovanje, a djecu koja, dakako, vole takve uvezene običaje usmjeravati na naše lijepe običaje koje zaboravljamo dok širom otvaramo vrata kojekakvim zapadnjačkim bedarijama.





Što i koga to častimo na blagdan Svih Svetih? U popričesnoj molitvi se kaže: ''Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela.'' Jedina slava ide Bogu a sveci su samo odraz te slave. Ako je Bog sunce oni su mjesec. Crkva je uvijek bila toga svijesna. Danas se to naglašava više zbog nekog upitnog ekumenizma. Čistunstvo koje miriše na protestantizam.
Međutim za vjernika bi trebala uvijek biti inspirativna Prva Crkva. Tada su se svetima smatrali isključivo mučenici. Oni koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj'' (današnje prvo čitanje). To su heroji Crkve koji se nisu bojali ići u smrt iz vjere u Isusa Krista i zato su od Crkve bili čašćeni. Najveća je bila čast biti pokopan uz grob nekog mučenika, kao što je sve do dvadesetog stoljeća bila posebna čast i želja biti pokopan u crkvi ili uz crkvu. Ako se danas na takve pojave gleda kritički to treba prvenstveno pripisati vlastitom pomanjkanju za osjećaj svetog u stvorenom svijetu.
Istom kasnije nastaje praksa da se nekoga svečano proglasi svetim zbog izvanrednih djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zbog prevelike žurbe, pa tako i zbog površnosti prijelaz iz poganstva na kršćanstvo urodilo je nekim neželjenim plodovima i na tom području. Stara poganska božanstva često su prekrivena nekim od kršćanskih svetaca, pa danas u pučkim običajima i slavljima ''vire'' i previše primjetno ostatci poganstva. Pa tako imamo neke svete dobričine koji nemaju drugog posla nego da uveseljuju izjelice i vinopije ( sv. Martin) ili zabavljaju djecu (sv. Nikola). Premda u njihovom životu ne možemo naći potvrde za takav postupak krojili su njihov život i uzimali njihovo patronatstvo razni cehovi i udruge kako bi im se svidjelo. Samo što je bio bačen u rijeku bilo je dovoljno da bude zaštitnik vatrogasaca. (sv. Florijan) Svoje zaštitnike i zaštitnice birale su i takve rubne profesije čije ime nije dolično niti spominjati u propovijedi.
Za vjernika su sveci zvijezde vodilje prema Bogu na nebu Crkve.
Naš poznati humanist Marko Marulić tiskao je 1506.g. knjigu ''De institutione bene vivendi per exempa sanctorum'' (Upućivanje u čestiti život po primjerima svetaca). To je djelo u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja. U predgovoru on veli:
''Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom(…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi i svi ljudi to veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: ¨Licemjeri, zašto tovarite meni na na pleća što sami ni prstom ne ćete da dotaknete. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne vidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, ne ću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.''
Danas treba posebno naglasiti da nisu sveti samo oni koje je Crkva svečano takvima proglasila nego i nebrojeno mnoštvo onih koji su vjerovali i u toj vjeri svoj životni put usmjerili k Bogu te su pribrojeni zajedništvu svetih. To je Crkva proslavljena, kojoj se s poniznom nadom i mi želimo, po dobroti Božjoj pridružiti.



Molitva vjernika

U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

1. Za crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
2. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.


Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.



DUŠNI DAN

Leti ko lišće što vir ga vije,
Za let si, dušo stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
Cvijet što nema korjena.
Tin Ujević

Na Dušni dan uzimaju se čitanja iz Obrednika za sprovod.

Luka 23, 34 – 35: «Zaista ti kažem; danas ćeš biti sa mnom u raju».
Te su Isusove riječi upućene desnom razbojniku za kojega je kršćanska tradicija pronašla i ime Dizma. Njegove kipove ili kapelice postavljati će u Srednjem vijeku uz puteve koji su vodili prema stratištu. Takva kapela nalazi se na početku Nove vesi u Zagrebu.
Isusovo obečanje raskajanom razbojniku da će još danas biti s njime u raju za nas je jasna potvrda ne samo da postoji raj već i da čovjekova duša odmah nakon smrti odlazi pred Stvoritelja i bude li dostojna biti će pribrojena zajednici svetih. To Isusovo svjedočanstvo potire sve špekulacije o tek jedinom sudu na kraju vjekova, te da je tijelo i duša zauvijek nerazdvojna cjelina. Da čovjek ima neumrlu dušu istina je u koju je čovjek vjerovao od prvih tragova njegova postanka. Od najdavnijih vremena u grobovima nalazimo znakove vjere u život nakon smrti, kao i u besmrtnu dušu.
Kršćanska vjera ne prikriva i ne potiskuje smrt. Kroz tamnu zavjesu smrti koja plaši proći nam je da bismo ušli u vječno svjetlo. Nekadašnja misa za pokojne tzv. Rekvijem nekome može mirisati na Srednji vijek, kao i pozdrav redovnika u strogim klauzurama sa ¨memento mori!¨ Ali to je duhovna terapija koja oslobađa od straha smrti, a na vidjelo jasnije dolazi spoznaja uskrsnog jutra. Crkva poziva vjernike da mole za duše vjernih koji su preminuli. Jer: «Tvojim se vijernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.»

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život.

1. Za Crkvu da uvijek navješta istinu o vječnom životu, - Molimo te.
2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te.
3. Olobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te.
4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te.
5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te.

Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

1. čitanje: Izl 22, 20-26
Pripjevni psalam: 18, 2-3a, 3bc-4, 47 i 51ab
2. čitanje: 1 Sol 1, 5c-10
Evanđelje: Mt 22, 34-40

Prvo čitanje donosi «Kodeks saveza» (Izl.20,22-23,19) koji se datira u vrijeme zauzimanja teritorija i naseljavanja u Palestini. U njemu se nabrajaju različite kategorije siromaha. Kako siromasi nemaju nikoga tko bi ih štitio, oni su posebna Božja svojina i jao onome tko ne bi imao milosrđa za najugroženije. Taj kodeks nije ni najmanje izgubio na svojoj aktualnosti, dapaće, trebalo bi ga daleko naglašenije isticati u vrijeme bešćutnog liberalnog kapitalizma.
Evanđelje nam donosi pitanje o najvećoj zapovijedi u Zakonu koje odražava veliku zaokupljenost židovskih pismoznanaca koji su tragali za sržnim načelom koje bi u kratko obuhvatilo sav religiozni život. To pitanje postavlja i mladi bogataš (Mt. 19, 16s).
Isus najprije navodi zapovijed ljubavi prema Bogu. Ta zapovijed pokreće cjelokupno čovjekovo biće: nutrinu (srce), njegove sile (dušu) i njegove misli (duh). Te su zapovijedi Židovi danomice recitirali u molitvi Šema Israel. Uz nju Isus dodaje i zapovijed ljubavi prema bližnjemu. (Lev.19, 18). S tom drugom zapovijedi Isus uspstavlja zlatno pravilo: «Što želite da ljudi vama čine činite i vi njima!» (Mt.7,12) Isus će svojom mukom i smrću utjeloviti tu ljubav prema Bogu i ljudima. Ljubav koja ne poznaje granice.
Bezgranična ljubav! Kako je to lijepo čuti, ali kada to treba izvršiti, što onda? Može li se to uopće? Ili je to samo za one savršene ili one koji teže duhovnom savršenstvu?
Da bi mogli uopće razumjeti o čemu se radi i što se to od nas traži moramo imati ispravnu predodžbu o ljubavi.
Ljubav koja proizlazi od Boga nesmijemo brkati s nekim osjećajem, sentimentom prema dragoj nam osobi ili nečem drugom što nam je drago…
Ljubav koja proizlazi od Boga stvaralačka je sila po kojoj postoji sve što jest: svemir, naša zemlja, sve što nas okružuje. Božanska ljubav je ovojnica svake stanice života. U Božanskoj ljubavi život se doslovce kupa, ljeska, zrcali. Ona je praiskonska radost postojanja koja grli sve što postoji, a nije kao naše blijede ljudske ljubavi kojima je temelj ugoda zbog privlačnosti (zaljubljivanje) ili zbog osjećaja sigurnosti (imetak, posjed, zbrinutost) ili pak ono što nas razveseljuje i čini nam život sretnim (moj zavičaj, dragi ljudi, kućni ljubimci, hobiji…)
To ne znači da i te naše ljudske ljubavi nemaju svoj korijen u onoj pravoj Božanskoj. Kao što mjesec svijetli ne svojim svjetlom nego refleksijom sunčane svjetlosti; tako su i naše ljubavi samo blijedi odsjaj one vječne, iskonske, stvaralačke Božje ljubavi.
Kako god se trudili, nikada nećemo moći ljubiti Boga svim srcem i svom dušom, a bližnjega kao sebe sama, ako ne proniknemo, barem malo, u otajstvo Božje ljubavi. Jer ona je bezgranična, ne proteže se samo na ono što je zaogrnuto ugodom i privlačnošću. Da bi u nama djelovala potrebno je otvoriti se Božjim zrakama ljubavi, kao što se cvijet otvara zrakama sunca i svjetla.
Biljka koja je u tami, u nekom mračnom podrumu, istina, pušta duge blijede izdanke kojima želi dohvatiti svjetlo, ali ako joj to ne uspije, na koncu umire.
Suprotnost, antipod Božje ljubavi je vječna smrt, negacija života, thanatos – prapočelo ništavila, tama. Oslobodio nas Bog njegove blizine i njegova ''daha''.
Onaj tko živi u naziranju Božanske ljubavi, taj će odmah osjetiti blizinu zla, mržnje i u tom će se društvu osjećati nelagodno.
Lijek je prihvaćanje, opraštanje, traženje oprosta. Kada nas apostol poziva da hodimo u svjetlosti, to znači isto što i ljubav. Ona je stanje milosti, dveri Kraljevstva nebeskoga, koje je već ovdje među nama za one koji ga traže, koji su spremni prihvatiti tu neograničenu Božju ljubav, živeći s njom i u njoj okupani njezinim vječnim i neugasivim svjetlom . Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Ocu nebeskome da nam dade snage kako bismo zapovijed ljubavi koju Isusu istiće kao največu mogli nasljedovati i po njoj živjeti.

1. Za Crkvu raširenu po cijelom svijetu: da po ljubavi bude znak Božje prisutnosti među ljudima, - Molimo te.
2. Za svetog oca i naše duhovne pastire : da im Gospodin dade snage i žara da navješćuju Boga otkupitelja i spasitelja suvremenom čovjeku, - Molimo te.
3. Za misionare i misionarke ; obdari ih Gospodine svojim Duhom da osjete unutarnju duhovnu snagu za rad u naviještanju svjetla spasenja. – Molimo te.
4. Pomozi nam Gospodine da se i u nama probudi misijski duh kako bismo svojom molitvom i pomoći pratili rad našim misionara. – Molimo te.
5. Hvala ti Gospodine na darovima i plodovima zemlje kojima si nas obdario i daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote koju nam iskazuješ po dobrim ljudima koji nas okružuju, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre koji su preminuli uvedi u zajedništvo Crkve proslavljene, - Molimo te.

Oštre kritike koje je Isus upućivao poglavarima crkvene i političke vlasti nisu ostale bez posljedica. Sve je više naroda išlo za Isusom. Običnom čovjeku bilo je drago da se konačno našao netko tko će javno progovoriti o hipokriziji crkvene i političke vrhuške. Zaključak je stoga bio – ovaj čovjek postaje opasan – treba ga se što prije riješiti, ali tako da se ne pobuni narod. Lukavost i prepredenost bila je odlika političke klike na vlasti. Aj'mo ga navesti na tanak led da izlane nešto protiv rimske vlasti koja je u Izraelu bila okupator. Optužimo ga za nešto za što bi ga rimski namjesnik bez razmišljanja poslao u smrt. Kao svaka vlast, posebno ona apsolutistička najosjetljivija je kad je u pitanju porez. Car treba novac; za vojsku koja je bila temelj rimske države, a i za raskoš kojim je rimski car pokazivao svoju moć i sjaj.
Židovi su nevoljko davali porez caru; zato jer je bio okupator, a i zato što je na rimskom novcu car nosio božansku titulu što je za pobožnog židova bilo bogohuljenje. Farizejska sljedba koja se predstavljala kao čuvarica židovskih nacionalnih i vjerskih vrijednota potajno je puk huškala protiv rimske vlasti zbog navedenih razloga, dok su sami potajice kupovali javne i crkvene službe od tih istih poganskih rimljana.
U svojoj lukavosti smjestiše, dakle, Isusu opasnu političku stupicu. Prijetvorno ga pred narodom upitaše: je li dozvoljeno dati caru porez ili ne? Ako iz straha pred Rimljanima rekne da, izgubiti će povjerenje naroda, jer su svi mrzili Rimljane. Kaže li ne, čeka ga prijava i sigurna smrt.
Odgovor smo čuli u Evanđelju. On traži rimski novac i pita; čiji je to lik na novcu. Kad mu odgovoriše carev Isusu jasno razgraničuje politiku od vjere izrekom:» Dajte caru carevo, a Bogu božje.» Narod je bio oduševljen Isusovim odgovorom, a oni koji su postavili Isusu političku stupicu morati će se zadovoljiti lažnim svedocima koji će na sudu pred Pilatom «posvjedočiti» kako upravo Isus brani dati porez caru.
Mnogima je još u sjećanju iz negdašnjeg totalitarističkog režima postavljanje takvih političkih stupica kojima se htjelo nekoga uhvatiti i optužiti kao državnog neprijatelja ili kao klerofašista i to samo zato što je dotična osoba bila vjernik na krivom mjestu; u vojsci, miliciji, odgoju i obrazovanju. Naši su vjernici kroz sve to vrijeme pokazali nevjerojatan stupanj zrelosti i mudrosti kako bi očuvali vrijednosti vjere i domoljublja a da ne dođu u sukob s režimom. Mnogi se s nostalgijom sjećaju onih skrovitih Božića u poduzeću kad se za cijelo radno vrijeme «u zraku» osjećalo božično raspoloženje. Kad su drugovi i drugarice na Božić držali nastavu djeci koja su drijemala jer su bila na polnoćki, a u ušima su im još uvijek odzvanjali božićni napjevi. Bilo je to vrijeme malih Hrvata s velikim srcem, vrijeme kad još nisu postojali veliki Hrvati sa svojim komercijalnim božićima i frazama koje bi trebale nadomjestiti iskrenu vjeru i domoljublje. Običnom malom čovjeku nije teško shvatiti i prihvatiti Isusovo Evanđelje, jer iz njegovog su govora iščitavali božansku mudrost, a ne mudrijaštvo raznih najamnika i špekulanata čije srce je daleko od naroda, a njihovih se jada i problema dotaknu tek retorički obično u predizbornoj kampanji.
Vijeran Isusovom nauku i njegovim načelima, naš blaženi Alojzije nadbiskup crpio je mudrost iz evanđelja u najtežim trenutcima naroda i crkve. Kada se vagala svaka riječ i kada je trebalo hrabrosti i odlučnosti naš je blaženik dobro znao što je Božje a što carevo, a narod ga je slijedio.
Danas živimo u drugim okolnostima i susrećemo se s drugačijim problemima. Potrebna nam je pomoć da bi znali odgovoriti na goruče izazove. Učitelj je tu, on nam je obečao svoje vodstvo budemo li ga tražili i molili. Neka danas bude naša molitva da nas ispuni svojim Duhom da znademo odgovoriti na zamke i izazove koji se pred nas vjernike postavljaju. Amen.

MISIJSKA NEDJELJA

Današnja nedjelja je misijska nedjelja. Danas se posebno ističe misijski rad Crkve koji se ne sastoji samo u propovijedanju Evanđelja nego ponajprije djelotvorno, pomažući onima koji žive na samom rubu bijede. Uz navještanje svjetla prave vjere misionari provode takozvanu inkulturaciju, a što znači da u postojeću kulturnu baštinu unose svjetlo kršćanstva.
Dok s ponosom govorimo o hrabrosti misionara i misionarki koji u današnje vrijeme odlaze u misije stavljajući na kocku svoj život (a ponajprije svoje zdravlje) nažalost moramo priznati da je misijski žar na razini opće crkve dosta splasnuo. Premda imamo poprilično misijskih djelatnika iz naše Domovine, njihov je rad nedostatno praćen i molitvom i prilozima, što se očituje i u katoličkom tisku (osim možda Glasnika Srca Isusova koji je misijski žar širio od samog svog početka).
U svijetu postoje hvale vrijedni projekti u koje se uključuju mladi vjernici, bilo kao liječnici, ostalo medicinsko osoblje pa do raznih struka koji nekoliko godina svoga života daruju iz ljubavi prema bližnjima koji su u nevolji i tako djelotvorno žive najveću zapovijed koju Isus naglašava u današnjem Evanđelju.

MOLITVA VJERNIKA

Prinosimo ti Oče nebeski svoje molitve i prošnje, svjesni da ponekad neznamo što i kako moliti. Neka naša molitva Tebi bude osnažena pomoću i zagovorom Sina tvoga Isusa Krista i njegove i naše Majke Marije.

1. Molimo te za svetu Crkvu da sve njezine članove ispuni snaga Duha da njegovom pomoću navještamo veličanstvena djela tvoja. – Molimo te.
2. Daj snage našem svetom ocu da u duhu mudrosti nebeskog učitelja Isusa Krista vodi crkvu u današnjem svijetu. – Molimo te.
3. Naše duhovne patire ispuni svojim Duhom da gorljivo naviještaju Isusovo Evanđelje. – Molimo te.
4. Pomozi svim vjernicima da dobrim nadvladaju zlo, te iskazuju solidarnost svima koji su u potrebi. – Molimo te.
5. Očisti Gospodine ovu zajednicu pokvarene lukavosti i zlobne prepredenosti, da ti služimo u iskrenosti i svetosti. – Molimo te.
6. Daj Gospodine da ti uvijek budemo zahvalni za sve darove koje nam daješ. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u nebesko kraljevstvo. – Molimo te.

Svemogući Bože usliši ove naše molitve i pomozi nam da te iskrena srca štujemo i slavimo, po primjeru koji nam je pokazao tvoj Sin - Isus Krist, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

Kraljevstvo nebesko je kao gozba koju kralj priredi svome sinu. U toj Isusovoj prispodobi odmah nam je jasno o kome se radi. Kralj je Otac, sin je Isus. Međutim premda smo toliko puta čuli i vjerničko nam se uho naviklo na taj pojam Kraljevstvo nebesko dobro je zapitati se što se to pod tim izrazom podrazumijeva? Oni kojima je Isus govorio imali su svoju ustaljenu predodžbu o tome. To je mesijansko vrijeme koje će nastupiti kad Spasitelj ponovno dođe suditi žive i mrtve. Stanje u kojemu će biti spašeni, ono što su naši stari zvali Dika nebeska, ocrtava se gozbom. Slika preuzeta iz života kneževskih i kraljevskih dvorova. Neispunjeni san sirotinje od kad je svijeta i vijeka. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju opisuje od čega će se sastojati ta gozba; od pretiline sočne i od vina staložena. Fuj rekli bi ne prijatelji staloženog vina, nego suvremeni čuvari vitkog tijela jer pretilina sočna zapravo je ovčje salo koje je bilo poslastica jer je bilo izvor energije. I danas u zemljama gdje vlada siromaštvo traženo je masno meso u mesnicama, a pretili ljudi su lijepi. Još će pokoja baka na selu za punije osobe reći da su lijepog okruglog lica. Nebeska gozba je na razne načine prisutna u pućkom shvačanju vječnog života s Bogom uz anđeosku glazbu. Poznata je priča o bogatašu koji je došao u raj i vidio nebrojeno mnoštvo uzvanika kako sjede uz stolove i goste se i kad mu je sv. Petar pokazao njegovo mjesto na stolu ga je čekao kruh koji je nekoć udjelio nekom siromahu. Nebo kao gozba prisutno je i u islamskoj predaji.
Gozba kao slika nebeskog blaženstva uz to što nam izgleda dosta naivno zastrašuje i svojom statičnošću. Slika daleko primjerenija za orjentalni mentalitet nego za zapadnog čovjeka sklonog dinamičnom životu.
Ostavimo li po strani spomenute prispodobe o kraljevstvu nebeskom kao plod ljudske mašte, udubimo li se u sv. Pismo otkrivamo itekako dinamičnost nebeskog kraljevstva jer ono je novi život navještan po prorocima a objavljen po Isusu Kristu. «Blizu je kraljevstvo nebesko» to je glavni predmet propovijedanja Ivana Krstitelja i Isusa ( Mt. 3,1; 4,17). «Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje» (Mt.12,28).
Kraljevstvo Božje otajstvena je stvarnost: samo Isus može dati da se spozna njezina narav. Objavljuje se poniznima i malenima, a ne mudrijašima ovoga svijeta ( Mt. 11,25). Veličina Božja očituje se u tome što poziva sve, ne pravi razlike, dapače, privilegirani su ponizni i maleni. Sveci, mučenici, zaljubljenici u Boga spoznali su da je kraljevstvo Božje već tu među nama. Za onoga koji ga upozna ono raste poput sjemena bačena u zemlju ( Mt.13, 3-9. 18.23//). Poput kvasca (Mt. 13,33//). Kraljevstvo nebesko je najviši Božji dar, bitna vrednota koju treba steći po cijenu svega što se ima (Mt. 13,44). Jasno punina kraljevstva nebeskog biti će u konačnici kada će biti sve otkriveno. Ono nije ni plaća ni zasluženi dar.Kraljevstvo nebesko je nezasluženi dar Oca svojoj djeci. Onaj koji je upoznao barem donekle to veliko otajstvo zna da je za ulazak potrebna svečana haljina – oprana i ubijeljena pokajanjem i pokorom. Urešena djelima milosrđa – duša jednostavna i čista.
Pa kad se radi usporedbe moglo maštati o svečanoj gozbi – mislim da ne bismo bili daleko od istine kada bismo si konačno stanje u kraljevstvu nebeskom zamislili na jedan krajnje dinamičan način u kojemu po Božjoj volji sudjelujemo u još jednom višem duhovnom životu koji se tek nazire a što ljudsko oko nije vidjelo niti uho čulo……
«Dođi kraljevstvo tvoje» Mt. 6,10//).








MOLITVA VJERNIKA

Puno je zvanih a malo izabranih za gozbu – kraljevstvo nebesko koje nam priprema naš Otac nebeski. Puni zahvalnosti ali i pobožne strepnje uputimo mu svoje molitve.

1. Čuvaj Crkvu svoju i vodi je Duhom Svetim jer ona je posuda kraljevstva nebeskog na zemlji – Molimo te.
2. Za sve one kojima si povjerio u svojoj Crkvi službu posluživanja, poučavanja i posvećivanja da s puno ljubavi i zauzetosti vrše to uzvišeno djelo spasenja – Molimo te.
3. Zagrij svojim Duhom ledena srca upravitelja država i svih onih koji su na vlasti da si dopuste čuti vapaje onih koji žive u bjedi te učine sve da bi svaki građanin imao mogućnosti živjeti život dostojan čovjeka – Molimo te.
4. Ti znaš Gospodine da smo slabi i grešni, da nismo kadri donijeti ni plodove pokajanja a kamoli dobrih djela, po svojoj nas dobroti oduševi za divna otajstva kraljevstva nebeskoga – Molimo te.
5. Daj da u ovoj misnoj žrtvi i tajni euharistije osjetimo i doživimo predokus kraljevstva nebeskoga - Molimo te.
6. Ispuni nas radošću što smo tvoja djeca, predodređi da baštinimo život u zajedništvu svoga nebeskog Oca. – Molimo te.
7.
8. Sve naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih i udijeli im radost vječnog života – Molimo te.

Milosrdni Oče primi naše molitve koje ti prinosimo po žrtvi Sina tvoga koji stobom i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.

Kao da je zauvijek prošlo vrijeme starih dobrih propovjednika, koji su grmjeli s propovjedaonice. Suvremeni propovjednik ne plaši paklom niti Božjim kaznama, nego dosljedan evanđelju – radosnoj vijesti nagovara, oduševljava svoje slušatelje na prihvaćanje od Boga ponuđeno spasenje. Pa ipak, i evanđelje, premda radosna vijest donosi ozbiljnu prijetnju poput današnjeg kojemu je potpora Izaijina ''Pjesma o vinogradu''. Već treću nedjelju je riječ o vinogradu – ''vinograd Gospodnji dom je Izraelov''. Međutim, zar nije jasno iz evanđelja da Isusove riječi osude imaju točno određenog naslovnika, a to su glavari svećenički i starješine narodni. Oni su ti vinogradari kojima je Gospodin na upravu dao svoj vinograd – dom Izraelov. Oni su ti koji su ubijali proroke od Boga poslane, a naposlijetku ubijaju i samog Sina, jer nisu u njemu prepoznali ''kamen zaglavni'' – mesiju, spasitelja, nego s njime postupiše kao i s tolikim prorocima. Tako dakle dotična Isusova prijetnja ne odnosi se na nas kršćane.
Dali je baš tako? Na koga bi se još moglo odnositi ono ozbiljno Isusovo upozorenje na kraju današnjeg evanđelja koje glasi: ''Zato će se kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dati će se narodu koji donosi njegove plodove!''
Ako smo iskreni onda moramo priznati da baš i nismo ti koji donose očekivane plodove, jer jedva da bismo se mogli i smjeli uspoređivati s onima kojima su Isusove prijetnje direktno naslovljene.
Gospodin je zasadio novi vinograd – svoju Crkvu. Taj prekrasni vinograd rodio je kroz dvomilenijsku povijest izvrsnim grožđem, napose u prvim stoljećima kršćanstva. A onda, što dalje to umjesto loze plemenite sve je više vinjage. Tako da je sve uočljivije kako nekad kršćanski narodi Zapada, danas to prestaju biti. Od življenog kršćanstva koje donosi plodove još imamo samo vinjagu – običajno kršćanstvo. Blagdani i kršćanski običaji služe uglavnom za odmor, zabavu i popunjavanje praznine svakidašnjeg života.
Stoga moramo, itekako, ozbiljno uzeti Isusovu prijetnju i upozorenje, jer odavno već neki zapadni narodi niti donose plodove kraljevstva Božjega niti se u pravom smislu mogu zvati kršćanskim. Gospodar vinograda već je davno svoj vinograd – Crkvu dao narodima koji donose plodove vjere a ne običajnu vinjagu.
Što je s nama koji se ponosimo s trinaest stoljetnim kršćanstvom? Koji s ponosom izgovaramo ono ''od stoljeća sedmog'', a što je kod nekih naših sugrađana tek povod za podsmijeh jer njima to s jedne strane ništa ne znači, a s duge strane nasmijava ih gorka istina da niti za mnoge Hrvate katolike, osim ponosa ta povijesna činjenica nema dubljeg značaja, posebno kada je u pitanju osobna vjera.
Kao jedini smisleni odgovor i lijek našeg nemara i zastranjenja od plemenite loze u vinjagu nudi nam se molitva obraćenja koju tako lijepo i zorno donosi psalam, posebno sam kraj: ''Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!'' Ps 80 19-20.
Nakon svega ovoga redci iz poslanice Filipljanima zvuče tako umirujuće. Bog mira biti će s nama, ako ne budemo zabrinuti ni za što, nego ako molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujemo svoje molbe Bogu. Ima li nešto ljepše i ugodnije čuti u ovo naše rastrgano vrijeme, koje je bolesno od pretjeranih očekivanja, strepnji… Vrijeme opečaćeno požudnim stremljenjima k užicima svih vrsta, čije posljedice su depresije, osjećaj bezvoljnosti i bezvrijednosti koji se liječi još jačim podstrekačima, a koji su, nažalost, svi kratkotrajni i tako u đavoljem krugu do u beskraj.
''Vrati se, Bože nad vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili nasad desnice svoje, …'' Ps 80 15 – 16.
''I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.'' Fil 4, 7. Amen.

Molitva vjernika
Otac nebeski – vinogradar povjerio je svoj vinograd svome Sinu. Crkva je taj vinograd. Uputimo svoje molitve nebeskom Vinogradaru za sve nas, za sve potrebe Božjeg naroda i cijeli svijet.
1. Za Crkvu, tvoj vinograd; da uvijek donosi dobar urod, te da se ne izrodi u vinjagu. – Molimo te.
2. Za pastire Crkve; da budu vjerni vinogradari i poslušni sluge tvome Sinu. – Molimo te.
3. Za sve koji su izvan vinograda Gospodnjeg; da postanu loza izabrana i plemenita. – Molimo te.
4. Za nas, koji smo članovi vinograda Gospodnjeg; da obilujemo plodovima dobrih djela i plemenitih nastojanja. – Molimo te.
5. Za sve koji vrše djela milosrđa; da osjete tvoju pomoć. – Molimo te.
6. Za bolesne, nemoćne i umiruče; da osjete tvoju milostivu pomoć. – Molimo te.
7. Za pokojne; da krsnom milošću ostanu trajna loza na Kristu koji je trs. – Molimo te.

Oče nebeski, ti znaš da smo slabi i grješni ljudi; uz plodove koje donosimo kao vjernici obdari nas i svojoj milošću oproštenja, da bismo trajno bili povezani s tobom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.