|
Svi sveti, dušni dan i dan mrtvih: To su nazivi koje mnogi naši vjernici tako fantastično brkaju. Svi Sveti je blagdan koji se slavi 1. studenog. Tog dana slavimo i znane i neznane svece. Tu su na prvom mjestu mučenici, koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj''. Crkva dan iza Svih Svetih posvećuje vjernim mrtvima koji se zove Dušni dan. To je dan kada se odlazilo na groblje, molilo za duše pokojnih….
Dušni dan je radni dan pa vjernici odlaze na groblja na Svi Svete tako da su se ta nekad dva blagdana stopila u jedan.
Dan mrtvih je «iznašašće samoupravnog socijalizma». Nastao je koncem sedamdesetih prošlog stoljeća najprije u Sloveniji a potom je uveden i u Hrvatskoj. Dokle je dopro među ostalim narodima i narodnostima ondašnje Jugoslavije nije mi poznato. Dan mrtvih je zapravo zamjena za Svi Svete jer taj naziv jednostavno nije mogao proči kroz filtre ateističkih ''dušobrižnika'' . Mnogi naši ljudi još uvijek misle da je službeni naziv za Svi Svete Dan mrtvih, pa tako i mnogi učitelji taj dan tako upisuju u dnevnik, posebno oni koji se nisu niti potrudili pogledati u službeni kalendar Ministarstva kulture.
I haloween je dopro do nas. Posebno do onih kojima je kultura i običaji vlastitog naroda nepoznanica, a katalozi veletrgovina jedini izvor informacija.
Haloveen izranja iz keltske poganske tradicije, a domovina mu je Irska, a u slobodnom prijevodu znači: Dan uoči Svih svetih. Međutim, sam običaj nema ništa zajedničkog s našim blagdanom. Njegova animistička tradicija temelji se na vjerovanju kako prvog studenog svijet sunca zamjenjuje podzemni svijet i u noći pred 1. XI. izranjaju duše i razna nakazna bića zloduha i vještica koji lutaju noću i jao onom smrtniku koji ih sretne. Stoga oni koji su morali noću izbivati izvan kuće, prerušavali bi se u ista takva bića, navlačeći maske, kako ih zlodusi ne bi prepoznali. Danas je to povod za ludovanje u maskama, izrezivanje bundeva, ali i dobra zarada za one koji priređuju zabave na kojima se opija i luduje, a razvrat i moralna izopačenost prati takve običaje.
Stoga bi kršćani trebali izbjegavati ovo pogansko ludovanje, a djecu koja, dakako, vole takve uvezene običaje usmjeravati na naše lijepe običaje koje zaboravljamo dok širom otvaramo vrata kojekakvim zapadnjačkim bedarijama.
Što i koga to častimo na blagdan Svih Svetih? U popričesnoj molitvi se kaže: ''Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela.'' Jedina slava ide Bogu a sveci su samo odraz te slave. Ako je Bog sunce oni su mjesec. Crkva je uvijek bila toga svijesna. Danas se to naglašava više zbog nekog upitnog ekumenizma. Čistunstvo koje miriše na protestantizam.
Međutim za vjernika bi trebala uvijek biti inspirativna Prva Crkva. Tada su se svetima smatrali isključivo mučenici. Oni koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj'' (današnje prvo čitanje). To su heroji Crkve koji se nisu bojali ići u smrt iz vjere u Isusa Krista i zato su od Crkve bili čašćeni. Najveća je bila čast biti pokopan uz grob nekog mučenika, kao što je sve do dvadesetog stoljeća bila posebna čast i želja biti pokopan u crkvi ili uz crkvu. Ako se danas na takve pojave gleda kritički to treba prvenstveno pripisati vlastitom pomanjkanju za osjećaj svetog u stvorenom svijetu.
Istom kasnije nastaje praksa da se nekoga svečano proglasi svetim zbog izvanrednih djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zbog prevelike žurbe, pa tako i zbog površnosti prijelaz iz poganstva na kršćanstvo urodilo je nekim neželjenim plodovima i na tom području. Stara poganska božanstva često su prekrivena nekim od kršćanskih svetaca, pa danas u pučkim običajima i slavljima ''vire'' i previše primjetno ostatci poganstva. Pa tako imamo neke svete dobričine koji nemaju drugog posla nego da uveseljuju izjelice i vinopije ( sv. Martin) ili zabavljaju djecu (sv. Nikola). Premda u njihovom životu ne možemo naći potvrde za takav postupak krojili su njihov život i uzimali njihovo patronatstvo razni cehovi i udruge kako bi im se svidjelo. Samo što je bio bačen u rijeku bilo je dovoljno da bude zaštitnik vatrogasaca. (sv. Florijan) Svoje zaštitnike i zaštitnice birale su i takve rubne profesije čije ime nije dolično niti spominjati u propovijedi.
Za vjernika su sveci zvijezde vodilje prema Bogu na nebu Crkve.
Naš poznati humanist Marko Marulić tiskao je 1506.g. knjigu ''De institutione bene vivendi per exempa sanctorum'' (Upućivanje u čestiti život po primjerima svetaca). To je djelo u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja. U predgovoru on veli:
''Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom(…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi i svi ljudi to veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: ¨Licemjeri, zašto tovarite meni na na pleća što sami ni prstom ne ćete da dotaknete. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne vidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, ne ću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.''
Danas treba posebno naglasiti da nisu sveti samo oni koje je Crkva svečano takvima proglasila nego i nebrojeno mnoštvo onih koji su vjerovali i u toj vjeri svoj životni put usmjerili k Bogu te su pribrojeni zajedništvu svetih. To je Crkva proslavljena, kojoj se s poniznom nadom i mi želimo, po dobroti Božjoj pridružiti.
Molitva vjernika
U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.
1. Za crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
2. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.
Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.
DUŠNI DAN
Leti ko lišće što vir ga vije,
Za let si, dušo stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
Cvijet što nema korjena.
Tin Ujević
Na Dušni dan uzimaju se čitanja iz Obrednika za sprovod.
Luka 23, 34 – 35: «Zaista ti kažem; danas ćeš biti sa mnom u raju».
Te su Isusove riječi upućene desnom razbojniku za kojega je kršćanska tradicija pronašla i ime Dizma. Njegove kipove ili kapelice postavljati će u Srednjem vijeku uz puteve koji su vodili prema stratištu. Takva kapela nalazi se na početku Nove vesi u Zagrebu.
Isusovo obečanje raskajanom razbojniku da će još danas biti s njime u raju za nas je jasna potvrda ne samo da postoji raj već i da čovjekova duša odmah nakon smrti odlazi pred Stvoritelja i bude li dostojna biti će pribrojena zajednici svetih. To Isusovo svjedočanstvo potire sve špekulacije o tek jedinom sudu na kraju vjekova, te da je tijelo i duša zauvijek nerazdvojna cjelina. Da čovjek ima neumrlu dušu istina je u koju je čovjek vjerovao od prvih tragova njegova postanka. Od najdavnijih vremena u grobovima nalazimo znakove vjere u život nakon smrti, kao i u besmrtnu dušu.
Kršćanska vjera ne prikriva i ne potiskuje smrt. Kroz tamnu zavjesu smrti koja plaši proći nam je da bismo ušli u vječno svjetlo. Nekadašnja misa za pokojne tzv. Rekvijem nekome može mirisati na Srednji vijek, kao i pozdrav redovnika u strogim klauzurama sa ¨memento mori!¨ Ali to je duhovna terapija koja oslobađa od straha smrti, a na vidjelo jasnije dolazi spoznaja uskrsnog jutra. Crkva poziva vjernike da mole za duše vjernih koji su preminuli. Jer: «Tvojim se vijernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.»
Molitva vjernika
Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život.
1. Za Crkvu da uvijek navješta istinu o vječnom životu, - Molimo te.
2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te.
3. Olobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te.
4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te.
5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te.
Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
|
