Angelusove propovijedi

Kad kažemo Uskrs, prva asocijacija je bjelina, jer to je boja praskozorja, boja svitanja za novi dan, ali i za novi susret s nebom – prijestoljem Božjim.

Bijelo – candidus – boja je kandidata, novokrštenika koji oblači bijelu haljinu; haljinu čistoće i novoga početka života djeteta Božjega.. Stoga se Prva Crkva povezuje s bjelinom novoga. Stol Božje riječi blista bjelinom uskrsne novosti. Dok nam evanđelje još tumači što se to dogodilo nakon Isusovog uskrsnuća, kako ga učenici prepoznaju u lomljenju kruha – početak euharistije; dotle Djela apostolska, iz kojih smo slušali prvo čitanje, puna žara Prve Crkve govore o odnosima u toj Crkvi.

Zaustavimo se načas i čujmo kako je živjela Prva Crkva: ''Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama….. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni, i sve im bijaše zajedničko….'' (Dj 2, 42 – 45.)

Jesmo li mi to dobro čuli kako oni koji su prigrlili kršćansku vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko? Prva Crkva je zapravo bila jedna velika obitelj. Od nje baštinimo i naziv braća i sestre. Naziv koji, nažalost, čujemo samo iz usta svećenika i to samo kod obreda; a izvan obreda? Tada više nismo braća i sestre nego jedni drugima neznanci. Pa i kada smo u crkvi na misi i kada pružamo jedni drugima ruku, opet samo kao neku obrednu gestu, pružamo ju često osobi koju ne poznajemo, koja se tu našla slučajno kao i ja. A, ta je osoba došla na misu koju su prvi kršćani zvali lomljenje kruha. Oni nisu nijemo stajali i samo slušali, nego su sjedjeli jedan kraj drugoga za istim stolom, za stolom na kojemu se dijelio euharistijski kruh. Ako bi došao netko novi, koga braća nisu poznavala, tada bi ga prezbiter predstavio, a oni koji bi sjedjeli uz njega pitali bi odakle je, kako je upoznao Isusov nauk…. Možemo li se mi zamisliti u takvom okruženju, da na misi, odnosno euharistijskoj gozbi razmjenjujemo misli primjereno uzvišenom trenutku ''lomljenja kruha'', bez straha da netko od prisutnih ne zagadi taj sveti čin možebitnim prostačenjem ili politikom ili razgovorom o goručim pitanjima koja su vezena uz zaradu, te mnogim našim ružnočama koje nam zagađuju svagdašnji život; kao što je zavist, oholost ….? Stoga je možda primjerenija šutnja kao plašt koji prikriva našu vjersku mlakost i našu krajnju suobličenost ovom svijetu bez ideala i mirisne bjeline Prve Crkve, uz skromnu utjehu, da barem znademo kojim je žarom sjala Prva Crkva, pa da nam bude ideal koji bi bilo divno barem donekle doseći. Nažalost velika večina kršćana nema pojma o tom idealu, pa o nekom nasljedovanju ne može biti niti govora. A trebalo bi! Otuđili smo se jedni od drugih ali i od samih sebe. Što je ideal današnjem čovjeku? Biti uspješan na svakom koraku. Na poslu se borimo da napredujemo kako bismo bolje zaradili i kako bi nas se više cijenilo. U društvenom životu također želimo nešto značiti. Koriste se razne udruge kako bismo se dokazali i izdigli iznad drugih. Postati predsjednik, dopredsjednik, počasni član neke udruge mnogima je životni san. U pozadini ostaju obiteljski poslovi, druženje u obitelji, što najviše osjećaju djeca.

Čvrsto vjerujem da mladi ljudi, kad govorim o mladim vjernicima, ne bi imali toliku potrebu izbivati izvan obitelji i tražiti si neka čvrsta društva koja ne tako rijetko znadu zabrazditi na krivi put, kada bi u obitelji bilo više topline i opuštene radosti. Skup namještaj, tepisi i lakirani parketi sigurno ne doprinose radosnom i ležernom raspoloženju koje mladi vole, zato traže ''rupe'' gdje se mogu ''do daske'' opustiti od bremena obaveza i nekih malograđanskih normi kojima robuju njihovi roditelji.

Današnje evanđelje govori o Isusovim ukazanjima svojim učenicima. U prvi plan dolazi apostol Toma i njegova ''nevjera''. Isus, doduše, kao da prekorava Tomu što nije vjerovao i u isto vrijeme govori ''blago'' onima koji vjeruju premda ne vidješe. No nije pošteno apostola Tomu samo tako prozivati da je nevjeran. . Toma, zvani Blizanac, kojega znamo kao ''nevjernog Tomu'' zaslužio je taj ''imidž'' samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. Taj isti simpatični Toma imao je i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!'' Apostol Toma, prije je uzor vjernika koji baš nisu spremni na sve klimati glavom, nego znaju postavljati i pitanja. Istina, uvijek je lakše s onima koji nemaju nikakvih pitanja, ali isto tako od takvih baš i nema neke koristi u Crkvi.


(Posvetilo župne crkve u Pregradi)

U punini sjaja uskrsne bjeline, ova naša župna crkva slavi posvetilo ili posvećenje. Kao što biskup ili svećenik maže krštenika ''uljem radosti'' da bi postao ''hramom'' Duha Svetoga, tako se prilikom posvećenja pomazuje zgrada crkve da bi postala posvećenim prostorom u kojemu se okuplja sveti puk – narod stečen krvlju Otkupitelja. Ovo je prostor koji nama vjernicima – crkvi putujućoj nazočuje nebeski Hram – sveti Jeruzelem ili kako su naši stari znali reči; diku nebesku. Ovdje se kroz sakramente rađa i odgaja nova Crkva. U toj crkvi stasaju nova pokoljenja Kristovih svjedoka u svijetu. Ova posvećena crkva mjesto je našeg zajedništva. Kako god smo se dobrano udaljili od ideala Prve Crkve u bjelini ovih zidova, kroz pjesmu i molitvu doživljavamo prosjaje naše pramajke – Crkve apostola i mučenika. Stoga kada kročimo u ovaj prostor u kojemu se zemaljsko sastaje sa nebeskim u svečanim liturgijskim slavljima, budimo uvijek svijesni otajstvenog suodnosa nas koji smo po krštenju postali hramovi Duha Svetoga i ovog posvećenog prostora. On nas svojim skladom i urešenošću podsjeća kako bi i naša duhovna nutrina trebala biti urešena kršćanskim krepostima. Ujedno, upravo u ovom prostoru mi se čistimo od grijeha i posvećujemo euharistijom za onaj presudan tren; kada ćemo iz zemaljskog priječi u nebesko. Iz vidljivog u nevidljivi, nebeski Jeruzalem. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve.

1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bljižnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te.

2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te.

3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži . Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te.

4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te.

5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te.

6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te.

7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te.

Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Jeste li se kada zapitali što zapravo znači riječ uskrs ili glagol uskrsnuti? Nije ustati (od mrtvih) niti oživjeti, poput Lazara. U korjenu riječi uskrs krije se riječ krijes. Tako se glagol uskrsnuti izvodi iz starohrvatskog uskrjesnuti = planuti poput krijesa prema gore. Zadivljujuće lijepo i slikovito tumačenje Isusovog odlaska k Ocu. Njegovog odlaska u domenu vječne svjetlosti. Onamo kamo odlaze duše pravednika i svetih.

U jednom bljesku Božje moći
Ruši se krhko prijestolje smrti:
I veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem,
Radosno gleda novu, otkupljenu zemlju. (Dinko Bilić – Tusin)

Taj rajski sjaj prejak je za naša zemaljska osjetila. Mi se još uvijek nalazimo u sjeni prijestolja smrti. Ali, nada koja je u nama, nada, koja poput klice života niče iz tla vjere, ta nada tjera nas da idemo prema Kristu, svjetlu neugasivu. Zvijezdi danici, koja nezna zalaska (uskrsni hvalospjev).

Kroz sveto vazmeno trodnevlje pratili smo Isusa na putu kroz muku i smrt. Nije to bilo samo neko sjećanje na ono što se dogodilo. U duhu vjere to se uvijek ponovno događa za sve koji obavljaju pobožnost sv. Trodnevlja. Dapače, spasonosni čin Kristove muke odvija se jačim intenzitetom za nas koji ne vidimo, nego li je to bilo s onima koji su išli za njime i gledali razapinjanje i njegovu gorku muku. Za njih je to bilo gorko razočaranje – za nas je otajstvo sjedinjenja s Uskrslim. Iz godine u godinu sudjelovanje u Kristovj muci predstavlja rast u spoznanju tajne spasenja i nade u uskrsnuće.

Uskrs ne spada u domašaj razuma i racionalnog. On nadilazi – transcendira naše poimanje života i smrti. Uskrs je vrata novosti života koji se spoznaje vjerom i milošću. Vjernik kroz uskrsno otajstvo progovara riječima današnjeg psalma: '' Ne, umrijeti neću nego živjeti!''

Ako pomnije promislimo o svemu što je zapisano o Isusovom uskrsnuću, primjetiti ćemo kako su njegovi učenici s jedne strane razočarani i utučeni Isusovom smrću, kojoj su neki od njih bili i nazočni, ali, isto tako u njima živi neka prikrivena nada. Stoga na vijest da je uskrsnuo dvojica: Petar i Ivan trče na grob. Nisu rekli: što ćemo tamo, kad smo vidjeli na svoje oči da je umro. Ostala je potajna nada. Isus je, doduše, rekao da će uskrsnuti, ali to im nije bilo dovoljno. Bilo im je potrebno iskustvo. Toma je to od svih njih najradikalnije izrekao - dok ne vidim – dok ne stavim svoje ruke na mjeto čavala… Kad se uvjerio, tek je uzdahnuo; Gospodine moj i Bože moj! Kao da je time htio reči: ipak je istina… Istina ono čemu smo se u sebi potajno nadali, ali se nismo usudili u pravom smislu niti pomisliti. Isus odgovara Tomi, ali i ostalim učenicima: ''Jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!'' (Iv 20,29)

Teško da bismo proslavu Uskrsa kao tek lijepog običaja mogli smatrati vjerom. Treba odvaliti kamen običajnosi da bi nam u duši zasjao Krist uskrnuli i da bi potekla živa voda vjere, a dušu obasjalo svjetlo uskrsne radosti. Amen.


Molitva vjernika

Na ovaj veliki dan uskrsne radosti upravimo svoje zahvalne molitve Bogu Ocu koji proslavlja svoga Sina Isusa Krista.

1. Za Crkvu Božju raširenu po cijelome svijetu, da svojim životom bude svjetlo svima onima koji traže put do istine i pravde. - Molimo te.

2. Za papu, biskupe, i svećenike, da budu vidljivi znak Krista uskrsnuloga ovome svijetu. – Molimo te.

3. Za sve obitelji u našoj domovini i u svijetu, da budu obasjane uskrsnim svjetlom, da žive u miru, uzajamnoj ljubavi i poštovanju. – Molimo te.

4. Za novokrštenike koji su se krštenjem pridružili Crkvi, da ustraju na putu vjere, potpomognuti našim molitvama. – Molimo te.

5. Za našu župsku zajednicu, koja slavi radost Kristova uskrsnuća, da se iz nedjelje u nedjelju okuplja oko euharistijskog stola. – Molimo te.

6. Za sve koji rijetko dolaze u crkvu, neka ih Duh Isusa Krista prosvijetli te osjete potrebu angažirane vjere. – Molimo te.

7. Za naše pokojne da duše njihove uskrsli Spasitelj uvede u zajedništvo svetih u nebeskoj Crkvi. – Molimo te.

Primi, Oče nebeski, molitve što smo ti ih uputili. Ti si nam u duhu uskrsloga Krista dao novu nadu, učini da ta nada bude u nama snažena djelima istine i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Već kod sv. Augustina nalazimo trodnjevlje Gospodinove ''smrti, ukopa i uskrsnuća''. Kako je uskrsnuće u velikom trodjelnom otajstvu tek završnica, ''oživljena'' je prahrvatska riječ vazam, koja je nadomjestak za pashu, najveći i najznačajniji židovski blagdan. I pasha, premda se rabi za obred, a i za žrtvovano pashalno janje; u svojoj blagdanskoj punini je trodjelna: izlazak (iz Egipta), prolazak (kroz Crveno more) i ulazak (u Obećanu zemlju).

Dobro je zamjetiti u izvještaju koji nam je zapisao Luka (Lk 9,31) o Preobraženju, kako Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom o svom Izlasku. Stoga, Isusov izlazak ili prijelaz k Ocu ( Iv 13,1) uspoređujemo s izlaskom Božjeg naroda iz Egipta. Njegovu muku i smrt s prolazom kroz Crveno more, a uskrsnuće i odlazak k Ocu s ulaskom Izraelaca u obećanu zemlju.

Na taj način dolazi do izražaja Isusov ciljani odabir Pashe koja ima primiti njegovu Pashu muke, smrti i uskrsnuća kao završnicu starozavjetne objave i ulazak u otajsvo punine spasena za sve – svekolikog Božjeg naroda kojemu je Izabrani narod bio nit vodilja i pralik.

Jednako tako, iz svega je vidljivo kako su događaji i osobe u sve to upleteni tek kao oni koji su u službi ispunjenja centralnog događaja, a to je spasiteljski čin Isusove pashe.


VELIKI ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE

Okupljeni oko Isusa i u duhu s njime povezani, nakani da ga slijedimo kroz ova tri dana uronjeni u najveće otajstvo vjere slušamo evanđelje svečano intonirano, svojstveno Ivenu evanđelisti:

''Bijaše pred blagdan Pashe.
Znajući da je došao njegov čas
Da prijeđe s ovog svijeta Ocu,
Isus,
Jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio'' (Iv 13,1)

Nakon što je kucnuo dugo išćekivani ''čas'', prvo što dolazi do izražaja, prije nego će otiči k Ocu, to je ljubav. Beskrajna ljubav, kao što sama riječ kaže: to je ljubav koja nema kraja. Ona se pečati vlastitom krvlju. Iz ljubavi prolazi kroz smrt da bi nam pokazao put. Stoga nama, koji smo u svijetu primjerom pokazuje: pere noge svojim učenicima. Primjer poniznosti! Pozvani smo da služimo.

Iza svega stoji Otac. On mu je sve predao u ruke – čin spasenja zgusnut u muci i smrti. Spasenje, kojemu je klica života tijelo i krv žrtvovano i blagovano na otajstven način na vazmenoj večeri dano nam je za popudbinu – dok on ne dođe.


PETAK MUKE GOSPODNJE

Ono što danas slavimo, čemu se klanjamo; najradikalniji je Božji zahvat u ljudsku svijest koja sama po sebi nikada ne bi mogla shvatiti taj jedinstveni događaj u povijesti, da nas on sam nije uveo u tu neshvatljivu tajnu. Bog izbičevan i prezren, doista zvuči sablažnjivo. Gledamo i klanjamo se mučilu – križu, znaku sramote i prezira- kako ga shvaća svijet, a nama je križ dan kao znak spasenja. U tišini i svečanosti ovog bogoslužja, kako je primjereno njegovom dostojanstvu, prigibamo se drvu križa – tom prijestolju milosti i molimo: Gospodine, dok čekamo u redu da utisnemo poljubac svetom križu – znaku spasenja, daj da to bude iskaz naše najdublje vjere, ufanja i ljubavi tebi jedinomu kojemu posvećujemo cijelo svoje biće bez ikakvog zadržaja. Amen.


VAZMENO BDIJENJE

Ovo je sveta noć u kojoj se rađa dan ''koji nezna zalaza''. Ove noći Svjetlost je pobijedila Tamu! Milost je uništila grijeh! Život nadvladao Smrt!

Ove noći slavi se ''ona Danica koja nezna zalaska: Krist, Sin tvoj!

Ova nas noć poziva uskrsnom pjesmom, koju je zapisao Pavao: ''Probudi se ti što spavaš i od mrtvih ustaj – da te svega rasvijetli Krist'' (Ef 5,14).

Okupili smo se u ovo predvečerje da kroz bogatstvo simbola - svetih znakova vjere pristupimo otajstvu spasenja. Da nas vatra uskrsnog zanosa, koju smo većeras zapaliti ugrije svetom toplinom milosti. Da nas prostrti stol obilja Božje riječi pripravi na blagovanje svetog Kruha u kojemu je sam Uskrsli, a potom i blagovanje posvećene hrane koju ćemo nosti u svoje domove.

Odvalimo kamen običajnosti sa svoga vjerničkog srca, živo sudjelujući u obredima da nam zasja Krist uskrsnuli u punini poruke ove noći.

Kko danas, na Cvjetnicu, nema propovijedi, jer je Muka koja se čita najupečatljivija propovijed, neka ova kratka meditacija bude uvod u čitanje, odnosno slušanje Muke.

Dok nosim grančicu za Kristom kraljem, u meni čući Juda izdajnik. Dok kličem: hosana! – po grijesima i slabostima svojim, pribrojen sam svjetini koja viče: raspni ga, raspni! Tako podijeljen i nesiguran, mogu li poći za Tvojim križem i reči s Petrom: Gospodine za tobom ću, makar te svi ostavili? Kako mogu kazati: ja te neću ostaviti, kad sam Te toliko puta ostavio i čak zaboravio? Svijestan sam svoje slabosti i nepostojanosti. Upravo zbog toga, što nemam razlog za bilo kakvu oholost i samosvijest pratiti ću te raskajanim srcem slušajući Muku kojom si nas oslobodio ropstva grijeha i otvorio nam vrata spasenja. Kako bih volio biti Cirenac, Veronika ili netko iz pobožnog puka koji te nije ostavio, nego je išao za Tobom na vrh Kalvarije. Daj Gospodine da ova tvoja muka i ova korizma budu priprava za onaj tren moga života, kada ću se popeti na vlastitu kalvariju, da ne posumnjam nego čvrstom vjerom zazovem Tvoje sveto Ime – ključ nade uskrsnuća. Amen.

U dodatku donosim kratki uvod u otajstva spasenja Svete sedmice:


Cvjetnica

Bogoslužje Cvjetnice započinje svečanim ulazom u crkvu. Taj svečani ulazak je spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem.

Kako se približavao židovski blagdan Pesah ili Pasha Isus je s učenicima krenuo prema Jeruzalemu, premda je znao da ga tamo čeka muka i smrt. Narod koji je došao u Jeruzalem za blagdan pitao se hoće li doći i Isus, a kad je došao svečano je bio dočekan poklicima i mahanjem maslinovim grančicama.

Tako vjernici na Cvjetnicu nose u rukama grančice i pjesmom ulaze u crkvu. Potom slijedi čitanje Muke. Ove godine po evanđelisti Mateju. Postoje i razni napjevi po kojima se muka može i odpjevati.

Sveto trodnevlje:

Sveto trodnevlje ili «Vazmeno trodnevlje» je zgusnuto posvješćenje najvažnijeg otajstva kršćanske vjere, koje se oslanja na židovski blagdan Pashu koji je hebrejski narod svake godine slavio kao spomen na izlazak iz egipatskog ropstva i sklapanje Saveza s Bogom na Sinaju. Kršćani pak slave novu Pashu u kojoj se više ne žrtvuje pashalno janje nego je taj jaganjac sam Isus koji uspostavlja Novi savez.

U sveto trodnevlje spada:

Veliki četvrtak:

Prije podne biskup u katedrali zajedno sa svećenicima posvećuje ulje koje se koristi pri podjeljivanju sakramenata; krizme, krštenja i bolesničkog pomazanja.

U popodnevnim satima slavi se misa Večere Gospodnje. Spomen pashalne večere koju je Isus slavio zajedno sa svojim učenicima. Tom prilikom je oprao učenicima noge – uloga namjenjena slugama, čime je htio naglasiti kako trebamo jedni drugima služiti. Taj se obred vrši u katedralama i mnogim župnim crkvama. Na kraju mise prenose se posvećene hostije Pričesti na pokrajni oltar gdje će biti postavljen «Božji grob».

Veliki petak:

Na Veliki petak u popodnevnim satima obavljaju se obredi Muke Gospodnje. Taj dan nema mise. Svetohranište je prazno i otvoreno, oltar raskrit. Čita se Muka po Ivanu. Zatim slijedi Opća molitva. Potom se obavlja klanjanje križu koji se predhodno svečano raskrije (na Glušnicu se prekrivaju raspela i slike u crkvama). Na kraju je sv. pričest, a vjernici ostanu u crkvi u molitvi pred «Božjim grobom».

Velika subota:

Velika subota obiluje prekrasnim obredima. Vjernici se okupe nakon zalaska sunca u crkvi ili pred crkvim gdje se blagosljivlje oganj koji se uzima u kadionicu i na kojemu se zapali uskrsna svijeća. Na selu još uvijek postoji običaj da dječaci blagoslovljenom vatrom pale gubu i nose tu blagoslovljenu vatru po kućama za što dobiju darove, a domaćice na toj vatri spremaju večeru po povratku iz crkve.

Crkva je u mraku a svećenik na vratima crkve zapjeva «svjetlo Kristovo». Tako tri puta i onda se upale sva svjetla u crkvi. Nakon što je postavio uskrsnu svijeću na stalak i okadio je, svećenik pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći koja označava samog Isusa. Potom slijede odabrana čitanja iz Starog i Novog zavjeta. Prije nego započnu čitanja iz Novog zavjeta zapjeva se «Slava» i tada zazvone zvona koja su umuknula na «slavu» na Veliki četvrtak. Postoji tzv. velika drvena škrebetaljka koja zamjenjuje kroz to vrijeme zvono. Čitanja su tako odabrana da se vidi spasenjski Božji zahvat najprije u Starom zavjetu, a potom po Isusu Kristu i u Novom zavjetu. Nakom propovjedi slijedi «Krsna služba». Ako ima krštenika onda se obavlja krštenje ili se samo blagoslovi krsna voda kojom će se kroz godinu krstiti novokrštenici. Na kraju mise je blagoslov kruha i novih plodova. Time se hoće naglasiti ljekovitost Isusove spasiteljske žrtve.

U ova tri dana crkva kao iz neke duhovne riznice iznosi najveće bogatstvo i poklad vjere, stoga, ako još nismo, trebalo bi obaviti sv. Ispovijed, a onda kroz Sveto trodnjevlje dolaziti u crkvu i otvoriti oči, uši i srce. Nakon toga s pravom bi svatko mogao reči da je u duhovnom pogledu novi stvor, kadar ne samo razumjeti uskrsno otajstvo, nego se poistovijetiti s njime.


Molitva vjernika:

Gospodine Isuse, Sine Boga živoga, danas ti se obraćamo sa svojim poniznim molitvama:

1. Gospodine Isuse, svojim svečanim ulaskom u grad Jeruzalem otvorio si vrata novog Jeruzalema kroz koja Crkva ulazi k svome Pastiru, daj da nas obuzme sveta radost i strahopoštovanje prema toliko uzvišenom djelu tvoga spasenja, - molimo te.

2. Ti si na Posljednjoj večeri učenicima oprao noge i tako nas poučio poniznosti, daj da u radosti služimo jedni drugima, - molimo te.

3. U kruhu i vinu dao si nam sebe sama kao zalog spasenja, daj da s pobožnošću i zahvalnošću pristupamo k stolu Gospodnjem, - molimo te.

4. U Maslinskom si vrtu osjetio duhovnu bol sagledavši unaprijed strašnu muku, daj da predragocjena Krv prolivena za naše grijehe izlječi naše rane koje su prouzročene nebrojenim našim grijesima , - molimo te.

5. Strašna bijaše trnova kruna koju ti spletoše oni koji te nakaniše raspeti, ali je još strašnija ona koju ti pletu mnogi sinovi i kćeri Crkve svojim nekršćanskim životom, daj da u raskajanom srcu oplačemo svoje krivice i krivice tolikih u Crkvu, - molimo te.

6. Uzdignut na križ dovršio si žrtvu spasenja, daj da osjetimo plodove te žrtve u vlastitom obraćenju i revnijem življenju vjere, - molimo te.

7. Tvoje sveto tijelo položili su u grob, ali ono nije ostalo u grobu, nego si treči dan uskrsnuo. Uskrsnuli Isuse pridruži svojoj nebeskoj slavi i tolike naše pokojne koje ti zagovaramo svojim molitvama, - molimo te.

Primi nebeski Oče molitve svoga naroda koji ulazi u sveta otajstva muke i uskrsnuća tvoga Sina i daj da njegova predragocjena žrtva ne bude za nas izgubljena, nego da i mi po njoj donosimo plodove obraćenja i plemeniti djela. To te molimo po Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

1. čitanje: Ez 37, 12 – 14
Psalam: 130, 1 – 2, 3 – 4, 5 – 6ab, 6c – 8
2. čitanje: Rim 8, 8 – 11

U povijesti čovječanstva bilo je ljudi koje je neka njihova izjava ili slučajni događaj opečatio i stvorio o njima lažnu sliku po kojoj ih, nažalost, onda prepoznajemo. To se dogodilo i apostolu Tomi, zvanom Blizanac, kojega znamo kao ''nevjernog Tomu''. Zaslužio je taj ''imidž'' samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. U današnjem evanđelju taj isti simpatični Toma pokazuje i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!''

U kolektivnoj svijesti čovječanstva, koja svojom simbolikom izlazi na vidjelo u našim snovima; snovi o ljudskim kostima i grobovima poručuju da je u nama nešto odumrlo, nestalo, a sada je tu klica novog, što treba oživjeti, nastati i što bi na svijesnom planu bilo dobro podržati.

Ezekijel, prorok nade, koji je djelovao u vrijeme Babilonskog sužanjstva, pošto je Nabukodonozor razorio Jeruzalem,a cvijet mladosti i budućnosti naroda odveo u ropstvo, u glasovitom proroštvu o ''suhim kostima'', glava 38. budi nadu u narodu i proriče novi život koji će niknuti iz naroda koji je praktički mrtav, poput suhih kostiju.

Gospodin će udahnuti Duh svoj životvorni, kao što je to učinio prilikom stvaranja čovjeka na početku. Ključnu poruku današnjeg evanđelja nalazimo u Isusovom očitovanju: ''Ja sam uskrsnuće i život: tko u me vjeruje, ako i umre, živjet će.'' Tekst koji se redovito čuje na sprovodu očitovanje je Isusovog božanstva. Ja jesam! - uskrsnuće i život; i jedno i drugo i treće Božji su atributi .

Pavao apostol u poslanici Rimljanima jasno naglašava ulogu Duha u životu vjernika. Po Duhu smo to što jesmo, živi za Boga, dionici u vječnom životu. Oni koji su ''samo u tijelu'' zapravo su mrtvi, jer pripadaju raspadljivom.

Običaj je da se na petu korizmenu nedjelju, koju još zovemo ''glušnica'' zastiru raspela i slike ljubičastim velom. Taj čin ima snažnu asketsku simboliku. On nas od vidljivog uporišta vraća nama samima. Poziva nas da u dubini svoje duše pokušamo sagledati sebe u svom svojem jadu i otuđenosti od duhovnog izvora života koji je Krist. Jadu, koji je plod ispraznog života te da u temeljitoj korizmenoj ispovijedi vratimo život ''suhim kostima'' našeg vjerničkog života.

Upravo se ovih dana u javnosti dosta raspravlja o samoubojstvima mladih, gotovo djece u našoj domovini. Traže se uzroci toj strašnoj pojavi. Ako se zapitamo, tko to bira smrt umjesto života, nemeće se odgovor: oni koji ne vide smisao zbog kojeg bi se isplatilo živjeti. Dakle, ideali koje društvo ističe očito nemaju privlačnost kojom bi mladi mogli osmisliti svoj život. Što je mladi čovjek skloniji razmišljanju to su mu potrebniji jasniji ideali za koje će se u životu boriti i za koje će moći kazati da ih to ispunja životnim zadovoljstvom. Zadovoljstva doduše postoje, kao nikada prije, ali to su preniska zadovoljstva da bi se mogla zvati idealima. Za ideale je potreban Duh koji oživljuje iz mrtvila tjelesnih nagnuća u puninu života. No to nije dovljno samo govoriti, propovijedati i naučavati, nego primjerom pokazati; u obitelji, školi, crkvi i javnom životu. Izgleda da mi to svi znamo, ali sami nemamo dovoljno snage izdići se iz tjelesnog mrtvila u život po Duhu. Možda je upravo ova korizma blagoslovljeno vrijeme da se probudim iz mrtvila. Da zatražim pomoć Duha Kristova, da iz ''mrtvih kostiju'' nikne život. Amen.


Molitva vjernika

Bogu, darovatelju pravog života, uputimo svoje molitve.

1. Za Crkvu, da bude posrednica spasenja i rasadnik života po Duhu. – Molimo te.

2. Za sve redove u Crkvi, da žive i rade ispunjeni Duhom na dobro svih vjernika. – Molimo te.

3. Daj, Gospodine, da tvoj životvorni Duh ispuni svijet i sve ljude dobre volje, kako bi se ostvarivalo djelo spasenja. – Molimo te.

4. Obraduj i utješi ožalošćene, daj snage klonulima, udijeli svoga Duha svima nama da te radosno slavimo. – Molimo te.

5. Za nas sabrane, da po muci tvoga Sina crpimo snagu za odgovoran i ozbiljan život. – Molimo te.

6. Daj da naša korizmena ispovijed donese plodove uskrsnuća na život, te posebno kod mladih urodi plodovima vjere. – Molimo te.

7. Za naše pokojne, da ih pridružiš zajednici svetih. – Molimo te.

Nebeski Oče, ti koji po smrti i uskrsnuću svoga Sina svijetu daješ novu nadu. Usliši nam molitve po Kristu Gospodinu našem.

I mi smo izabranici Božji i pomazanici njegovi.

Jesmo li ikada razmišljali o tome kako Bog sasvim drugačije vrednuje ljude koje poziva u svoju službu i kojima povjerava važne zadatke, nego što to radimo mi ljudi. Kad bismo mi smrtnici imali mogućnost birati koga ćemo u crkvene službe, vjerojatno bi u obzir došli ponajprije akademici, priznati stručnjaci, doktori nauka….

Dobro se sjećam kako smo, nakon što je kardinal Šeper otišao u Rim za prefekta Kongregacije, svi bili u išćekivanju koga će sv. otac imenovati novim zagrebačkim nadbiskupom. Kao bogoslov u jednom sam društvu spomenuo da će to najvjerojatnije biti pomoćni biskup Kuharić; na što je jedan intelektualac prokomentirao: ''Kuharić je mali čovjek, nema doktorat i nije studirao u Rimu, on nema šanse''. Taj ''mali čovjek'' predvodio je našu crkvu zagrebačku u najtežim iskušenjima za vrijeme komunizma i svojim autoritetom i zalaganjem doprinio da je Hrvatsku među prvima priznala sv. Stolica. Bio je moralni autoritet i obljubljen u cijeloj Hrvatskoj.

Dok je izbor biskupa bio prepušten aklamaciji naroda; ne jedanputa se dogodilo da je narod izabrao neke jedostavne i skromne ljude koji su se čak sakrivali da ne budu izabrani (kao što je bio slučaj sa sv. Martinom), a kasnije se pokazalo kako je to bio pravi izbor, na dobro mjesne crkve.

Zar nije odabirom mladog pastirčeta Davida za kralja Bog pokazao kako on ne prosuđuje našim mjerilima. ''Moje misli nisu vaše misli'' (Iz 55,8). Stari Jišaj pokazao je proroku, čovjeku Božjem, svoje kršne sinove, a na mladoga Davida, koji je u polju pasao stada, nije ni pomislio. No, upravo njega Gospodin želi zakraljiti. Prorok ga pomazuje uljem. Postao je pomazanik Božji. Primio je Duha Božjega, što je na Davidu bilo posebno vidljivo tijeko njegova života.

Nikada nesmijemo smetnuti s uma da smo i mi izabranici Božji. Na krštenju smo pomazani ''uljem spasenja.'' Upravo po tom pomazanju postali smo sastavnica Krista svećenika, kralja i proroka.

Pavao podsjeća Efežane kako su nekoć bili tama, ''a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite…'' To je naše poslanje i naš poziv. Da budemo djeca svjetlosti. Jer svjetlost donosi život, a tama smrt.

Isus je donositelj svjetlosti. Današnje evanđelje stavlja pred nas dvostruko sljepilo: Ono naravno – slijepac od rođenja, kojemu Isus vraća vid i ono duhovno – a to su farizeji, koji su oslijepljeni pa ne vide veličanstveno djelo koje u Isusu izvodi Otac nebeski. Oni od svega vide samo kršenje subote.

Toliki učeni uza sve svoje znanje i akademske titule tapkaju u mraku nevjere i neznanja, a maleni i neznatni hode u svjetlosti vjere. To je Božja logika. Njega očito ne impresionira naše znanje i učenost. Ono što Bog ljubi to je iskreno i čisto srce. Krist, donositelj svjetlosti daruje takve svjetlom vjere. Vidom koji prodire kroz koprenu naravnog u nadnaravno, vječno, Božje kraljevstvo.

Na mnogim našim crkvama, na krovu ili tornju nalazi se limeni kokot ili pijetao. Nitko zapravo nezna objasniti koja je njegova prava uloga, premda postoje razna tumačenja. Znamo da pijetao počinje pjevati pred zoru. On najavljuje dan. Svojim nas pjevanjem budi. Nije li uloga limenog pijetla na tornju crkve da nas podsjeti da se duhovno probudimo. Da ne drijemamo uronjeni u svoje svagdašnje brige, nego da podignemo svoj pogled prema donositelju svjetlosti neugasive – Kristu. Da mu pođemo ususret u ovoj korizmi djelima milosrđa – pomažući bližnjima. Djelom poniznosti u skrušenoj ispovijedi. Da se probudima iz svjetovnog sna u koji smo upali. Baš onako kako završava današnje drugo čitanje iz poslanice Pavla apostola Efežanima: ''Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih, i zasvijetljet će ti Krist'' Amen.


Molitva vjernika

Bože, tebi iznosimo svoje molitve da nas prosvijetliš po svome Sinu Isusu, donositelju svjetlosti neugasive.

1. Za svetu Crkvu, da naviješta Krista – Svjetlo neugasivo po cijelome svijetu. Molimo te.

2. Za biskupe, svećenike, propovjednike… da budu donositelji svjetla Kristova tvojem narodu. – Molimo te.

3. Za sve koji su kršteni, da u ovom korizmenom vremenu u sakramentu pomirenja upoznaju ljubav koju im ti daruješ. – Molimo te.

4. Za nas koji smo ovdje sabrani, da otkrivamo tvoj poziv na svetost u svakodnevnom životu. – Molimo te.

5. Za bolesne i one koji trpe da im ti budeš jasna svjetlost i utjeha. – Molimo te.

6. Za one koji lutaju u mraku nevjere, da im se očituješ kako bi te upoznali, Svjetlosti vječna. – Molimo te.

7. Za naše pokojne da ugledaju neugasivu svjetlost života vječnoga. - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i usliši ih po Kristu Gospodinu našem.