Već kod sv. Augustina nalazimo trodnjevlje Gospodinove ''smrti, ukopa i uskrsnuća''. Kako je uskrsnuće u velikom trodjelnom otajstvu tek završnica, ''oživljena'' je prahrvatska riječ vazam, koja je nadomjestak za pashu, najveći i najznačajniji židovski blagdan. I pasha, premda se rabi za obred, a i za žrtvovano pashalno janje; u svojoj blagdanskoj punini je trodjelna: izlazak (iz Egipta), prolazak (kroz Crveno more) i ulazak (u Obećanu zemlju).
Dobro je zamjetiti u izvještaju koji nam je zapisao Luka (Lk 9,31) o Preobraženju, kako Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom o svom Izlasku. Stoga, Isusov izlazak ili prijelaz k Ocu ( Iv 13,1) uspoređujemo s izlaskom Božjeg naroda iz Egipta. Njegovu muku i smrt s prolazom kroz Crveno more, a uskrsnuće i odlazak k Ocu s ulaskom Izraelaca u obećanu zemlju.
Na taj način dolazi do izražaja Isusov ciljani odabir Pashe koja ima primiti njegovu Pashu muke, smrti i uskrsnuća kao završnicu starozavjetne objave i ulazak u otajsvo punine spasena za sve – svekolikog Božjeg naroda kojemu je Izabrani narod bio nit vodilja i pralik.
Jednako tako, iz svega je vidljivo kako su događaji i osobe u sve to upleteni tek kao oni koji su u službi ispunjenja centralnog događaja, a to je spasiteljski čin Isusove pashe.
VELIKI ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE
Okupljeni oko Isusa i u duhu s njime povezani, nakani da ga slijedimo kroz ova tri dana uronjeni u najveće otajstvo vjere slušamo evanđelje svečano intonirano, svojstveno Ivenu evanđelisti:
''Bijaše pred blagdan Pashe.
Znajući da je došao njegov čas
Da prijeđe s ovog svijeta Ocu,
Isus,
Jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio'' (Iv 13,1)
Nakon što je kucnuo dugo išćekivani ''čas'', prvo što dolazi do izražaja, prije nego će otiči k Ocu, to je ljubav. Beskrajna ljubav, kao što sama riječ kaže: to je ljubav koja nema kraja. Ona se pečati vlastitom krvlju. Iz ljubavi prolazi kroz smrt da bi nam pokazao put. Stoga nama, koji smo u svijetu primjerom pokazuje: pere noge svojim učenicima. Primjer poniznosti! Pozvani smo da služimo.
Iza svega stoji Otac. On mu je sve predao u ruke – čin spasenja zgusnut u muci i smrti. Spasenje, kojemu je klica života tijelo i krv žrtvovano i blagovano na otajstven način na vazmenoj večeri dano nam je za popudbinu – dok on ne dođe.
PETAK MUKE GOSPODNJE
Ono što danas slavimo, čemu se klanjamo; najradikalniji je Božji zahvat u ljudsku svijest koja sama po sebi nikada ne bi mogla shvatiti taj jedinstveni događaj u povijesti, da nas on sam nije uveo u tu neshvatljivu tajnu. Bog izbičevan i prezren, doista zvuči sablažnjivo. Gledamo i klanjamo se mučilu – križu, znaku sramote i prezira- kako ga shvaća svijet, a nama je križ dan kao znak spasenja. U tišini i svečanosti ovog bogoslužja, kako je primjereno njegovom dostojanstvu, prigibamo se drvu križa – tom prijestolju milosti i molimo: Gospodine, dok čekamo u redu da utisnemo poljubac svetom križu – znaku spasenja, daj da to bude iskaz naše najdublje vjere, ufanja i ljubavi tebi jedinomu kojemu posvećujemo cijelo svoje biće bez ikakvog zadržaja. Amen.
VAZMENO BDIJENJE
Ovo je sveta noć u kojoj se rađa dan ''koji nezna zalaza''. Ove noći Svjetlost je pobijedila Tamu! Milost je uništila grijeh! Život nadvladao Smrt!
Ove noći slavi se ''ona Danica koja nezna zalaska: Krist, Sin tvoj!
Ova nas noć poziva uskrsnom pjesmom, koju je zapisao Pavao: ''Probudi se ti što spavaš i od mrtvih ustaj – da te svega rasvijetli Krist'' (Ef 5,14).
Okupili smo se u ovo predvečerje da kroz bogatstvo simbola - svetih znakova vjere pristupimo otajstvu spasenja. Da nas vatra uskrsnog zanosa, koju smo većeras zapaliti ugrije svetom toplinom milosti. Da nas prostrti stol obilja Božje riječi pripravi na blagovanje svetog Kruha u kojemu je sam Uskrsli, a potom i blagovanje posvećene hrane koju ćemo nosti u svoje domove.
Odvalimo kamen običajnosti sa svoga vjerničkog srca, živo sudjelujući u obredima da nam zasja Krist uskrsnuli u punini poruke ove noći.
Post je objavljen 20.03.2008. u 00:00 sati.