Angelusove propovijedi

Kralj nad kraljevima, Gospodin naš svevladar (pantokrator) sjedi na prijestolju slave svoje. U hramu nerukotvorenom u gradu koji se zove nebeski Jeruzalem u svom sjaju stoluje On, u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim.

Tu sliku i tu predodžbu iznjedrila je Crkva iz Objave i danas ju svima nama posvješćuje i ne samo to, nego nam svečano objavljuje da smo i mi iz roda njegova, a on ''prvorođenac među mnogom braćom'' (Rim 8,29 i Kol 1,15.18). Stoga je u liturgijsko čitanje uvršten odlomak iz Druge knjige o Samuelu u kojemu čitamo kako izraelska plemena prihvaćaju mladog kralja Davida i tu ističu: '' Mi smo od tvoje kosti i tvoga mesa.'' Jednako tako je Krist svojim utjelovljenjem postao jedan od nas, a svojim nas uskrsnućem privukao k sebi kao rod kraljevski, sveti puk. To nisu tek neke ukrasne fraze nego sastavnica naše vjere, ali isto tako i poziv i obaveza da i mi budemo među sobom istinska braća i sestre. Rod po krštenju i srodnici Kristova kraljevstva koje nije od ovoga svijeta, ali je već sada, tu, među nama prisutno i po onima koji imaju Duha Božjega prepoznatljivo. A kada je Duh Božji u pitanju onda ne postoje, barem naizvan, neka pravila po kojima on djeluje.

Zar nije čudno kako je Isusa kao kralja prepoznao jedan razbojnik dok je masa nazovi pravednih ostala na razini svjetovnog, zemaljskog i sablažnjena što toliki čudotvorac ne može sam sebi pomoći da bi sišao s križa i svima pokazao tko je , pridružuju se glavarima i viču: ''Ako si kralj židovski , spasi sam sebe!''

Ta dvostrukost i podjeljenost prisutna je u Isusovom djelovanju i njegovim nastupima od samog početka do smrti na križu. Kao čudotvorac privlačio je mase, ali samo nekima je bilo dano da u njemu prepoznaju Spasitelja. Silno je mnoštvo bilo zaneseno njegovim govorima, ali samo je šačica njih prepoznala nebeskog Učitelja. Narod ga je htio za kralja, pa i njegovi učenici su o tome maštali, ali kad se sve izjalovilo kraljevski naslov korišten je kao sredstvo izrugivanja, ali eto, jedan razbojnik u njemu prepoznaje pravog Kralja i to onda kada je bio najmanje sličan kralju. To sigurno ne bi mogao na temelju vidljivog, nego temeljem neke unutarnje spoznaje koja je dar Duha koji ne gleda tko je tko nego kakav je. Stoga nas Duh uvijek iznenađuje, a kako i ne bi kad je to Kristov Duh.

Danas Crkva, zaručnica Kristova, slavi svoga nebeskog Kralja.. Svi mi kršteni zapravo smo hodočasnici na putu prema punoj slavi Krista Kralja. U hodočasnički zanos na liturgijskoj razini uvodi nas današnji psalam: ''Obradovah se kad mi rekoše: 'Hajdemo u Dom Gospodnji!' Dok iz poslanice Kološanima išćitavamo odjeke prve liturgije, jer u tim redcima zapravo čitamo hvalospjeve prve Crkve Kristu. On, on, on…. On nas izbavi iz vlasti tame. On je slika Boga nevidljivoga. On je prije svega. On je glava tijela, Crkve. On je početak… Snažnog li zanosa prve Crkve, poput zaljubljene zaručnice koja tepa svome dragomu!….

Unesimo se i mi svim srcem i dušom u ovu svečanu liturgiju sjedinjeni u Duhu zajedno s njime Kraljem svih kraljeva, koji je kamen zaglavni, ''spona vasione'' (Tin Ujević), ''vez vezova'' (Blondel). Pantokrator u najljepšem smislu, jer on je svevladar svemira, a ujedno nježni Pastir s izgubljenom ovcom na leđima koju vraća u svoj ovčinjak – Crkvu. Konačno, on je čudesni Kralj svega stvorenoga, ali ga, izgleda, najviše privlači ljudsko srce na čija vrata kuca poput prosjaka, jer naša su srca stvorena da budu prijestolja Kralju svemira.

Stoga ću danas otvoriti svoje srce i poniznom molitvom zamoliti Kralja srdaca da uđe u skromni dom i da svojim nebeskim sjajem obasja svaki kutak i da rastjera tamu grijeha. Toplinom ljubavi da ugrije hladnoću duše kako bi zapjevala od radosti Svevladaru i svome Kralju, Gospodinu našemu. Amen.


Molitva vjernika

Kristu Kralju svega stvorenja, po zagovoru mučenika i priznavalaca, uputimo svoje molitve.

1. Gospodine, tvoja sveta Crkva iznikla je na krvi mučenika, hrabrih svjedoka vjere, daj da svi njezini članovi budu uvijek svijesni veličine žrtve koju su prvi mučenici podnjeli iz ljubavi prema nebeskom Zaručniku, - Molimo te.

2. Okrijepi našeg sv. oca, biskupe i svećenike da hrabro i neustrašivo naviještaju radosnu vijest današnjem svijetu, - Molimo te.

3. Ljudi našeg vremena ne vole žrtvu, učvrsti svoje vjernike da vjeru koja je posvjedočena krvlju mučenika ne razvodnjuju mlitavošću i suobličavanjem razmaženim sladokuscima, koji u vjeri traže samo ono što im godi, - Molimo te.

4. Sveta Katarina, kao i toliko mnoštvo mučenika i mučenica, radije su išli u smrt nego li se odrekli svoje vjere, daj nam snage da prihvatimo žrtvu kao spasonosni lijek koji nas jača i vodi putem spasenja, - Molimo te.

5. Daj, Gospodine, da nas tvoj Duh ispuni snagom i čežnjom za istinskim životom, koji je moguć jedino u pravoj i čvrstoj vjeri, kako bi bili tvoji svjedoci u današnjem svijetu, - Molimo te.

6. Mnogi, istina, danas govore o Bogu, ali samo onda kada i kako im to odgovara, svoj pak život nisu spremni graditi na tvojim zapovijedima i zakonima. Gospodine, potakni snagom svoga Duha naše mlade da te iskreno slijede i da ti s radošću služe kako bi se ostvarili kao sretni i cjeloviti ljudi, - Molimo te.

7. Po zagovoru sv. Katarine i tolikih svetih mučenika i mučenica, uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, Kralju svega stvorenja, primi naše molitve koje smo ti uputili i po svojoj blagosti izlij na nas Duha Svetoga kako bismo tvojom snagom bili ustrajni graditelji nebeskoga kraljevstva. Koji živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Kako svaki svećenik treba imati oporuku to sam i ja ovo malo svoje sirotinje podijelio kako sam najbolje znao, i dok sam napisao zaključnu rečenicu: ''Gospodine, budi milostiv meni grješniku'', stegla me oko srca neka zebnja i pomislih – to je to. Oproštaj svih oproštaja, kada se ništa ne može ponijeti, kada se ništa ne može promijeniti, ispraviti, dodati ili oduzeti. To je odlazak kada se više nema čemu niti našto okrenuti. Svi rastanci su mi u životu teško padali, ali pomisao na onaj konačni protresao me do dna duše.

Puno sam puta pročitao kako čovjek današnjice ne razmišlja o svom odlasku s ovoga svijeta i kako ne želi o tome slušati. Naprotiv, osobno mislim da je to kriva procjena jer upravo to je vrlo česta tema koja nas zaokuplja kada smo sami, ali isto tako, toliko bolno osobna da nemamo snage o tome naglas razglabati s drugima. Svi mi dobro znamo da će taj dan D sigurno doći, ali kako će to biti? Hoće li se sve to odigrati u jednom strašnom grču i tupom strahu ili ćemo imati tu milost da pri svijesti s molitvom na usnama izgovorimo: ''Dođi Gospodine! – maranatha'', kako su imali običaj zazivati prvi kršćani? Tako su se pozdravljali u tom duhu su živjeli, kako ih ne bi iznenadila tjelesna smrt ili nedaj Bože još gore, ona konačna koja se zove smrt premda se ne umire, ali se gubi život u svjetlu Božje prisutnosti i zajedništva svetih.

Ne tako davno prolazili smo alejama i drvoredima kroz naša groblja na Svi Svete. S drveća je padalo lišće. Odumiranje vegetacije pred zimu u nama budi sjetne misli. Ali to je samo privid. Priroda se već sada priprema na novi život. Na drveću se već naziru pupovi iz kojih će se na proljeće razviti novi listovi, novi cvjetovi, novi život. Jednako tako i u nama postoji nevidljiva klica vječnog života kojoj treba prisutnost topline Božjeg svjetla i rose njegove milosti da bi se počela razvijati u duhovno stablo čije korjenje je okrenuto prema nebu u koje urasta, a lišće nikada ne vene jer ono je zapravo zelenilo vječnog života, kao i plodovi koje to stablo donosi. – To je slika života vjere koju nalazimo kod mistika.

Predposljednja nedjelja u crkvenoj godini upućuje nas na ono konačno. Kada će, kako kaže prorok Malahija, oholice i zlikovci biti spaljeni kao strnište. Ni korjena od njih ostati neće. Dok će pravednicima sunce pravde granuti. Na pitanje tko su ti pravednici, dobivamo odgovor u današnjem evanđelju. To su postojani u vjeri. Premda će ih svi zamrziti zbog Imena, ni vlas im s glave neće propasti jer će se svojom postojanošću spasiti. Postojani u vjeri nisu zabrinuti niti prestrašeni kako će to biti. Jednako tako ne vladaju se poput Solunjana, koje Pavao opominje da ne žive neuredno, jer ništa ne rade nego dangube. Zanimljiv je razlog njihovog dangubljenja. Nije posrijedi bila klasična lijenost nego su neki od njih smatrali da Dan Gospodnji samo što nije tu. A kad se Gospodin pojavi kao kralj i sudac biti će kraj svijeta i kakvog onda smisla ima baviti se onim što je zemaljsko. Tako su neki Solunjani jeli i pili čekajući pojavak Gospodina. Stoga Pavao veli: ''Tko neće raditi neka i ne jede!'' Opominjući ih na taj način da nije na nama odgonetati dan ponovnog Kristovog dolaska, nego u marljivosti i postojanosti u vjeri trebamo tako živjeti da nam susret s Gospodinom bude radost. Onako kako to odzvanja u današnjem psalmu koji je pun radosti, pjesme, glazbe… Sav je razigran; ''jer Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji..''

Zapravo bi nama pričesnicima Gospodin trebao biti blizak – naš svagdašnji gost. I onda kad se osamimo i kad mu govorimo kroz molitvu ili razmišljanje kao i onda kada prilazimo stolu Gospodnjem i kada primamo Kralja nad kraljevima. Tada ćemo mu kazati da se zapravo bojimo odlaska s ovog svijeta, bojimo se smrti. Sav strah je zapravo koncentriran u toj pomisli kako će to biti.

Budi s nama Gospodine, uvijek i tada kada ćeš nam biti najpotrebniji. Kada ćemo ostaviti sve, a duša krenuti prema svjetlosti, a ta svjetlost si ti Gospodine.

Daj, Gospodine, da molitva naše duše tada bude: Dođi Gospodine Isuse – maranatha!


Molitva vjernika

Obratimo se Gospodinu, proseći snagu Duha Svetoga, kako bismo mogli postojano živjeti u vjeri i na kraju života poći radosno Njemu ususret.

1. Za našu svetu Crkvu da u svom krilu rađa sinove i kčeri koji će svetim životom biti primjer i svjedoci kraljevstva nebeskoga u svijetu. – Molimo te.

2. Za svetog oca, biskupe i svećenike da oni prvi budu svjedoci iskustva vječnog života. – Molimo te.

3. Za sve kršćane, da budu radosni navjestitelji i proroci tvoje Riječi i nade u vječni život. – Molimo te.

4. Za one koji su zavedeni krivim naukama, ideologijama i raznim učenjima, da shvate mudrost života koju dobivamo od tebe jedina mudroti. – Molimo te.

5. Za nas okupljene kod ove sv. mise, da nas oslobidiš svakoga straha pred budućnošću i obdariš radosnom nadom. – Molimo te.

6. Za djecu i mlade, da žive u ozračju vjere, nade i ljubavi. – Molimo te.

7. Za naše pokojne, da po tvojoj milosti, Gospodine, uđu u Kaljevstvo istine i pravde, svjetlosti i mira. – Molimo te.

Svemogući Bože, ti si nas po svojoj dobroti odredio za vječni život i pozvao da budemo dionici tvoga Kraljevstva. Ispuni nas vjerom da puni radosne nade čekamo slavni dolazak tvoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Zadivljuje nas hrabrost prvih kršćanskih mučenika, posebno kada se radi o mladim osobama pred kojima je bio život i blistava karijera, a oni su sve to prezreli i radije pošli u strašnu smrt nego li se odrekli svoje vjere. Sjetimo se samo svete Katarine Antiohijske, sv. Sebastijana, sv. Stjepana prvog kršćanskog mučenika. Svete Doroteje i tolikih tisuća mladih Kristovih mučenika…

No, ne treba zaboraviti niti na herojske mučenike Starog Zavjeta, poput sedmero braće Makabejaca o kojima je riječ u današnjem prvom čitanju. Radnja se odvija u II. st. prije Krista u vrijeme tuđinskog kralja Antioha Epifana IV. Taj je tiranin naumio svoju golemu državu homogenizirati nametanjem jedinstvene religije čije je uvođenje kod Židova izazvalo silno ogorčenje. Kralj je, naime, zabranio stare običaje, oskvrnuo je Hram stavljajući u njega Zeusov kip. Palio je svete spise, dokinuo je blagdane…. Sve je to provodio pod parolom modernizacije društva. Zar nismo i mi u dvadesetom stoljeću bili svjedoci naslija koje je u ime modernizacije provođeno nad vjerom i vjernicima? Odlučnost mladih mučenika, sedmorice braće Makabejaca, koji su samosvjesno radije išli u smrt nego li prekršili vjeru svojih otaca, u nama budi osjećaj poštovanja i divljenja. Kao da su se natjecali u hrabrosti, a iznad svega udivljenja je bila vrijedna njihova majka koja nije plakala nego ih je puna vjere i pouzdanja u Gospodina hrabrila da ustraju i da se ne pokolebaju. U njihovom mučeništvu snažno je naglašena vjera u uskrsnuće i vječni život.

Relativizam, popustljivost, prilagodljivost…. sve su to znaci slabe ili nikakve vjere. Ako netko ide radije u smrt nego da prekrši predaju i običaje otaca; u našem slučaju to je bilo odbijanje jedenja svinjetine, taj sigurno duboko vjeruje u vječni život. Tako je hrabri starac Eleazar ispljunuo svinjetinu koju su mu nasilno ugurali u usta i bez straha prihvatio smrt, poput braće Makabejaca jer ga nakon smrti čeka vječni život.

Vjeru u život nakon tjelesne smrti u raznim oblicima i pojmovnim formulacijama nalazimo u nama svim dostupnim povjesnim razdobljima čovječanstva. Gotovo u svim grobovima, mogilama i posmrtnim žarama pronađeni su i znakovi vjere u zagrobni život. Dakako da sama ta vjera u prekogrobni život nije uvijek bila garancija da se čovjek koji je u to vjerovao ponašao u skladu s nekim visokim etičkim zakonima, jer je sama vjera znala biti do te mjere iskrivljena da se obožavalo i zla božanstva ili se imalo primitivan pojam o Bogu ili božanstvu koje se dalo raznim žrtvama pridobiti, gotovo bismo rekli potkupiti, kako bi se na ovom kao i na drugom svijetu imalo njihovu naklonost.

Za razliku od poganskog shvaćanja vjere pripadnici objavljene religije kojoj su pripadali Izraelci imala je visoko razvijen moralni kodeks i zakone čije obrdžavanje je ujedno bio i uvjet vječne sreće i vječnog života. Pa ipak i i kod njih je bilo onih koji su, doduše, vjerovali u Boga, ali ne i u vječni život. Sa smrću sve završava. Takav slučaj imamo u današnjem evanđelju. Saduceji, koji su nijekali vječni život izlaze pred Isusa s primjerom koji je na granici samog ruganja: Sedmorica su ju imala za ženu, kome će nakon uskrsnuća pripasti? Premda nisu vjerovali u uskrsnuće ipak je s njima bio moguć razgovor jer su vjerovali u Boga i u predaju pa im Isus samo navodi što o tome ima u Pismu. Sasvim je drugačija situacija s onima koji niječu ne samo uskrsnuće, nego i vjeru u Boga. Ili je ta vjera toliko slaba da je tek povod vlastitom proizvoljnom umovanju i pabirčenju po raznim vjerskim sustavima kako bi se usvojilo ono što je privlačno i što ne traži neku posebnu žrtvu i odricanje. Takav će ''vjernik'' bez imalo promišljanja u raznim anketama zaokružiti da je vjernik, pa čak i katolik premda možda vjeruje u reinkarnaciju ili se ponaša i živi kao svaki drugi ateist i materijalist. Mnogi od njih prošli su razne seminare, duhovna predavanja tzv. iscjeljitelja koji su pravovjerni svećenici katoličke Crkve, a ipak u duši su ostali pogani koji ne samo da nikada za svoju vjeru ne bi prihvatili mučeništvo nego ne bi podnijeli niti najmanju žrtvu. Oni nikada nisu voljni niti sposobni poklad vjere prihvatiti kao nedjeljivu cjelinu nego će birati što im je dopadljivo i ugodno. Crkveno učiteljstvo ili uopće ne poznaju ili ga osporavaju na svim onim područjima koja im se ne mile. Bolest suvremenog vjernika na Zapadu sastoji se u tome što za njih vrhovni zakon nije ni Bog, ni Crkva niti crkveno učiteljstvo niti svetopisamska predaja nego isključivo njihov ograničeni egocentrični um koji proizvoljno bira, pa zapravo i ne možemo govoriti o nekoj vjeri ili ozbiljnom vjerniku nego je riječ o svojevrsnom bezboštvu jer u stvari za njega Bog nije Stvoritelj nego je to on, čovjek, stvorenje koje nije u pravom smislu upoznalo svoga Stvoritelja pa se tako i ponaša.

Vječni život se objavljuje u životu vjernika već na ovom svijetu. To je njegova uronjenost u Boga. Umjesto preispitivanja pouzdanje, prihvaćanje. Prihvaćanje života bez uljepšavanja. Ovaj moj život takav kakav jest je hod s Bogom prema vječnosti. Bože, ja sam nedjeljivo tvoj. Ti si Gospodar svega što si mi dao pa ti se stoga u svemu podvrgavam. Neka se tvoja misao očituje kroz moju misao i tvoj osjećaj ljubavi prema svemu stvorenom neka nađe svoje puteve i izlaze kroz moje osjećaje. Kada ti se potpuno predajem tek tada u pravom smislu jesam, jer sve moje umovanje bez tebe i sva moja tobožnja ljubav bez tvoje ljubavi nije ništa, tek prašina koja nije vrijedna spomena. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu svemogućem Ocu, koji nam je u Kristu jasno objavio da postoji vječni život i uskrsnuće mrtvih; uputimo svoje molitve.

1. Blagoslovi Bože sve članove svoje svete Crkve svetim blagoslovom spoznaje da smo putnici prema vječnoj domovini gdije nas ti čekaš ''licem u lice''. Daj da taj susret za svakog člana tvoje Crkve bude izvor radosti vječnog života. – Molimo te.

2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike; da zauzeto i apostolskim žarom vode tvoju Crkvu vjernih ususret vječnom životu. – Molimo te.

3. Obasjaj, Bože, svjetlom Kristova uskrsnuća sve ljude svijeta i objavi im istinu da su pozvani na vječni život u zajedništvu s tobom i svetima. – Molimo te.

4. Daj nam snagu vjere, da ti u svemu budemo podložni i da preko nas ostvaruješ svoje planove spasenja. – Molimo te.

5. Blagoslovi nas, sve koji smo se okupili oko žrtvenika tvoga ljubljenog Sina, da nam njegovo sveto Tijelo koje ćemo danas primiti bude zalog vječnog života. – Molimo te.

6. Našu mladost privuci k sebi da ti budu odani i vjerni poput herojske braće Makabejaca. – Molimo te.

7. Naše pokojne primi u krilo svoje Božanske milosti i svjetlosti. – Molimo te.

Dobri naš Oče nebeski, po tvojoj ljubavi primili smo dar života, a po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista postali smo tvoji sinovi i kčeri. Ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo jednom bili dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našem.

Slušam tako mlade časne sestre kako razgovaraju o svojoj poglavarici, koja je dobra sestra, ali prestara da bi se mogla uživjeti u današnje vrijeme. Najvjerojatnije je to istina, ali dobro se sjećam samostanske duhovnosti prema kojoj redovnica ili redovnik treba volju svojih poglavara prihvatiti kao volju Božju, pa i onda kada bi taj poglavar ili poglavarica bio nepravedna osoba. Takva shvaćanja su, izgleda, davna prošlost. Mi ne samo ljude nego i samog Boga i njegove postupke procjenjujemo svojim ljudskim mjerilima. Tako Bogu želimo na svaki način ''nametnuti'' svoj pojam o pravednosti i dobroti.

Postoje ozbiljne teološke rasprave i umovanja koja polaze od točne pretpostavke da je Bog u svemu savršen, ali ubrzo nakon toga obično se čine stožerne pogrješke kada dragom Bogu podmeću naša ljudska shvaćanja pravednosti ma kako god nam se ona činila savršena i točna. Tako je samo po sebi jasno da zlo treba biti kažnjeno i pravda zadovoljena. Ako to nije odmah vidljivo onda dobro dođe ona izreka: 'ne plaća Bog svake subote.'

Mi vjernici, koji se trudimo živjeti po Božjim zapovijedima, osjećamo zbunjenost kada vidimo da se život oko nas ne odvija u skladu sa svetim pravilima Božjeg zakona, nego upravo suprotno. Zli kolo vode, nepravda caruje, grješnici se rugaju pravednima…. I kad bi to bilo samo danas. Kroz svu povijest isti obrazac. Stoga oni koji iskreno žele ići 'putem Gospodnjim' osjećaju zbunjenost. Njihova molitva upućena Stvoritelju sastoji se od žarke želje da se On jasnije očituje kako bi bili ohrabreni, a grješnici postiđeni i kaznom privedeni pravom putu. A Bog šuti, kao da je nezainteresiran za ovaj svijet koji je stvorio ili se to ipak mi ne možemo osloboditi obrazaca koje smo stvorili o Bogu i u koje ga nastojimo uzaludno ''upregnuti'', premda nam preko proroka poručuje da; njegove misli nisu naše misli, niti njegovi putevi, naši putevi…..

Bog nas svojim postupcima stalno iznenađuje. Svima nam je dobro poznata prispodoba o milosrdnom ocu koji se raduje povratku zločestog djeteta koje mu je upropastilo polovicu silnog imanja, zaboravljajući pri tome da se taj zapravo i nije iskreno pokajao nego se odlučio na povratak samo zato jer je bio gladan.

Knjiga mudrosti iz koje smo danas pročitali prvo čitanje kaže kako Bog ljudima gleda kroz prste njihove grijehe samo da bi se pokajali. A mi bismo najradije da se Bog očituje kao onaj koji ne samo prijeti i osuđuje, nego mrvi i uništava zlo.

Kako god to izgledalo nevjerojatno, ali zlo je najdjelotvorniji alat kojim se bruse naše tvrdokorne naravi da bi postali duhovni dragulj dostojan da se Božje svjetlo milosti prelama u njemu na najčudesniji način.

Također, pravo obraćenje od grijeha je ono, kada grješnik spozna da njegov put kojim je do sada išao ne valja i da treba potražiti Boga i njegovo milosrđe. Međutim, nije dovoljna sama spoznaja da smo na krivom putu nego i snaga da se zla oslobodimo, jer zlo ima vlast nad grješnikom. Snagu nam daje Božja milost. Nema obraćenja bez Božje milosti. U povijesti duhovnosti poznati su primjeri kada su se neki htjeli uzdići vlastitom snagom u krjeponom životu, ne računajući na Božju milost pa su upali u oholost koja ih je bacila na samo dno.

Zakej je izgleda već bio raskajan, ali mu je nedostajala snaga da učini odlučujući korak obraćenja. Imao je sreću. Za taj sudbonisni korak izlaska iz zla sreo je Isusa koji mu je pružio ruku.

Krivo razmišljaju oni koji na sve ovo kažu: pa ako je Bog stvarno tako dobar i milosrdan, uzmimo sve što nam se u životu pruža i što nam godi jer će nam ionako Bog sve oprostiti. Tako razmišljaju oni koji su još uvijek u mraku. Čije srce još nije taknula zraka Božje milosti. Samo obraćenici znaju što su to suze pokajnice, žaleći što nisu prije upoznali neizmjernu Božju ljubav koja je jedina kadra ispuniti naša srca radošću i srećom. Kada se naša duša rasterećena grijeha poput ptice puštene iz kaveza vine u prostranstva svjetla tada tek možemo pravilno sagledati jad i bijedu koju smo nekad smatrali svojom srećom.


Molitva vjernika

Dobrom Ocu koji je strpljiv s nama grješnicima i raduje se našem obraćenju, uputimo svoje molitve.

1. Za našu svetu Crkvu katoličku da bude svjetlo i luka spasenja svima koji se osjećaju grješnima i slabima. – Molimo te.

2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike, da rječju i djelom svjedoče da si nam ti milosrdni Otac koji rado oprašta. – Molimo te.

3. Za ljude cijelog svijeta, da u tebi pronađu smisao i cilj koji će ih dovesti u slavu vječnog života. – Molimo te.

4. Za našu zajednicu da po ovoj misnoj žrtvi i euharistiji poraste u dobru i donosi plodove plemenitog života. – Molimo te.

5. Ispuni nas svojom milošću da se iskreno radujemo životu, radu i ostvarenju svojih planova. – Molimo te.

6. Za djecu i mlade, da rastu u povjerenju u tvoju dobrotu, da osjete darove tvoje milosti i da svojom vedrinom i marljivošću svjedoče da si im ti Otac nebeski. – Molimo te.

7. Za naše pokojne, da budu dostojni ući u život sa svetima koji su okupani neugasivim svjetlom tvoje božanske ljubavi. – Molimo te.

Svemogući Bože, ispuni nas svojim Duhom Svetim da ti služimo u radosti i marljivosti oko dobrih djela. Da budemo s tobom povezani u molitvi i radu. Blagoslovi naše obitelji i naše domove, naše bolesnike i starce. To molimo po Kristu Gospodinu našemu.

Veličanstvenog li prizora proslave svetih na kraju vremena! U svojem nadahnutom viđenju, koje mu je od Boga dano, Ivan apostol u svečanom trenutku objave konačne stvarnosti na pozornicu dovodi četvoricu anđela kojima bi dano da opustoše sve stvoreno, ali prvo nastaje muk. Ni vjetar niti bilo što ne smije remetiti ovaj nasjvečaniji trenutak kada anđeo s Istoka, dakle, s Božjeg prijestolja ne donese pečat Boga živoga kojima će biti opečaćeni sluge našega Boga. Ipresivan broj: sto četrdeset i četiri tisuće. Broj koji znači savršenstvo množenjem tisuća pripadnika dvanaesterih plemena Izraela s ostalim narodima, a sve zajedno tvori nebrojeno mnoštvo obučeno u bijele haljine s palmama u rukama. Na pitanje tko su ti, dobiva se odgovor: to su oni koji ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Drugim riječima to su mučenici. Oni su najveće bogatstvo Crkve, a iz samog opisa vidljivo je koliko je poštovanje imala Prva Crkva prema njima. Oni su oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Što zapravo znači da su svetost zadobili mučeništvom, a njihova im se možebitna ljudska grješnost više ne ubraja.

Svetim mučenicima Crkva je tijekom vremena pribrojila i one koji su se iskazali u posebnim djelima ljubavi prema bližnjima, kao i one koji su svoj život posvetili Bogu u molitvi i razmatranju čudesnih Božjih djela i darova kojima je obdario nas ljude, ali mnogi od nas ne samo da nisu zahvalni za te darove nego ih uopće nisu niti svijesni.

Današnji blagdan, kako god je povezan s našim pokojnima, svojom temeljnom porukom uzdiže naše misli i naša vjernička stremljenja prema nebu. ''Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!'' Uzvikuje Ivan apostol u današnjoj poslanici. Jer i mi smo opečaćeni krsnim pečatom Boga živoga i po krštenju postali Božja svojina. Stoga nismo od ovoga svijeta. Ovaj svijet ne poznaje Boga, jer ima svoje bogove. Svijet u kojemu mi živimo jedva da se razlikuje od svijeta u kojemu su živjeli sveti mučenici. Ako ne postoje progoni, postoji netrpeljivost prema onima koji su Božji. Ta je netrpeljivost to veća što su oni koji idu Božjim putem čvršći u svom opredjeljenju.

Kad je jedan mladi čovjek u punini životne snage i uz to još i popularan kao nogometaš izjavio da želi nevin stupiti u brak to je uzburkalo duhove. Novine su se raspisale o tome kao o neviđenom čudu. Nastala je opća svjetska zabrinutost za tog mladića. Je li normalan taj Kaka? A u čemu je cijela priča? Svojim stavom on se uzdigao iznad kaljuže u kojoj toliki mladi utapaju svoju mladost. Kad roditelj gleda nemoral svoje kčeri u Big Brother kući i to komentira kao nešto zdravo i pozitivno to nikoga ne uznemiruje, a mlade koji se svojim potpisima protive truleži u koju ih nasilno guraju takvi mediji, njima cinički poručuju da imaju daljinski i da mogu birati drugi kanal. Samo nažalost i drugi kanali su u pravom smislu kanali i kanalizacije kojima teče smeće svekolikog zla i pokvarenosti vremena u kojemu živimo. Ako ne na ovaj , a ono na drugačiji način. U noći kada kršćani mole za svoje pokojne i kada je prilika da dublje poniru u otajstva vječnog života u svjetlu zajedništva svetih, poganska javnost nameće svoje ''uvezene'' običaje dubenja bundeva i noći vještica – haloween izvađeno iz keltske poganske mitologije što nikada nije bilo sastavnica naše kulture i običaja.

Stoga je to vrijeme izazova, a ne mirenja s postojećim. To je vrijeme kada oni koji pripadaju Bogu trebaju suprotstaviti zlu vrijednosti koje su od Boga i koje vode k njemu. Jednako tako trebamo biti u neku ruku zahvalni onima koji nam poručuju da kada dođu na vlast da će izbaciti vjeronauk iz škola, raspela iz javnih ustanova. Zahvalni zbog toga, da ne drijemamo već da budno bdijemo nad našom verničkom budućnošću. A ti koji izlaze s takvim izjavama u javnost, da bi ih kasnije brzo demantirali zaboravljaju da su to njihovi idejni istomišljenici predeset godina nasilno, ali uzaludno činili. I ne samo to, nego je tada Crkva bila snažnija nego ikada. U najgorim progonstvima pokazala se istinitom izreka iz prvih kršćanskih vremena: ''Krv mučenika sjeme je kršćanstva''.

Ovaj je svijet bio uvijek netrpeljiv prema sinovima svjetlosti. Stoga se pred svakog mladog čovjeka koji još nije pravo niti zakoračio u život postavlja izbor; hoće li izabrati kaljužu s kojom tobože sve završava ili vječni život za koji Pavao apostol kaže: ''Niti je oko ljudsko vidjelo, niti uho ljudsko čulo, niti je srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube ''(I Kor 2,9). Stoga: ''stradanja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati na nama'' (Rim 8,18).

Takve današnje evanđelje hrabri: blago siromasima u duhu, bago ožalošćenima, blago krotkima, blago onima koji su gladni i žedni pravednosti, blago milosrdnima, blago onima koji su čista srca, blago mirotvorcima, progonjenima…jer njihovo je kraljevstvo nebesko, oni će Boga gledati, zvat će se sinovi Božji i na kraju blaženstava još jedanputa im se obećaje kraljevstvo nebesko.

Poruka današnjeg blagdana je općinstvo svetih i njihova proslava, što bi u konačnici trebalo biti i naša proslava, a ne jadno skončanje koje je namjenjeno onima koji će nakon što Jaganjac otvori šesti pečat pobjeći u špilje i pećine gorske moleći: 'padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju.'

Živimo stoga i radimo tako da nikada ne moramo skrivati lica svojega pred onim koji je Alfa i Omega – Početak i Svršetak, pred slavom Jaganjčevom koji sjedi na prijestolju. Amen.


Molitva vjernika

U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

1. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.

2. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.

3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.

4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.

5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.

6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.

7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.

Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.