Kralj nad kraljevima, Gospodin naš svevladar (pantokrator) sjedi na prijestolju slave svoje. U hramu nerukotvorenom u gradu koji se zove nebeski Jeruzalem u svom sjaju stoluje On, u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim.
Tu sliku i tu predodžbu iznjedrila je Crkva iz Objave i danas ju svima nama posvješćuje i ne samo to, nego nam svečano objavljuje da smo i mi iz roda njegova, a on ''prvorođenac među mnogom braćom'' (Rim 8,29 i Kol 1,15.18). Stoga je u liturgijsko čitanje uvršten odlomak iz Druge knjige o Samuelu u kojemu čitamo kako izraelska plemena prihvaćaju mladog kralja Davida i tu ističu: '' Mi smo od tvoje kosti i tvoga mesa.'' Jednako tako je Krist svojim utjelovljenjem postao jedan od nas, a svojim nas uskrsnućem privukao k sebi kao rod kraljevski, sveti puk. To nisu tek neke ukrasne fraze nego sastavnica naše vjere, ali isto tako i poziv i obaveza da i mi budemo među sobom istinska braća i sestre. Rod po krštenju i srodnici Kristova kraljevstva koje nije od ovoga svijeta, ali je već sada, tu, među nama prisutno i po onima koji imaju Duha Božjega prepoznatljivo. A kada je Duh Božji u pitanju onda ne postoje, barem naizvan, neka pravila po kojima on djeluje.
Zar nije čudno kako je Isusa kao kralja prepoznao jedan razbojnik dok je masa nazovi pravednih ostala na razini svjetovnog, zemaljskog i sablažnjena što toliki čudotvorac ne može sam sebi pomoći da bi sišao s križa i svima pokazao tko je , pridružuju se glavarima i viču: ''Ako si kralj židovski , spasi sam sebe!''
Ta dvostrukost i podjeljenost prisutna je u Isusovom djelovanju i njegovim nastupima od samog početka do smrti na križu. Kao čudotvorac privlačio je mase, ali samo nekima je bilo dano da u njemu prepoznaju Spasitelja. Silno je mnoštvo bilo zaneseno njegovim govorima, ali samo je šačica njih prepoznala nebeskog Učitelja. Narod ga je htio za kralja, pa i njegovi učenici su o tome maštali, ali kad se sve izjalovilo kraljevski naslov korišten je kao sredstvo izrugivanja, ali eto, jedan razbojnik u njemu prepoznaje pravog Kralja i to onda kada je bio najmanje sličan kralju. To sigurno ne bi mogao na temelju vidljivog, nego temeljem neke unutarnje spoznaje koja je dar Duha koji ne gleda tko je tko nego kakav je. Stoga nas Duh uvijek iznenađuje, a kako i ne bi kad je to Kristov Duh.
Danas Crkva, zaručnica Kristova, slavi svoga nebeskog Kralja.. Svi mi kršteni zapravo smo hodočasnici na putu prema punoj slavi Krista Kralja. U hodočasnički zanos na liturgijskoj razini uvodi nas današnji psalam: ''Obradovah se kad mi rekoše: 'Hajdemo u Dom Gospodnji!' Dok iz poslanice Kološanima išćitavamo odjeke prve liturgije, jer u tim redcima zapravo čitamo hvalospjeve prve Crkve Kristu. On, on, on…. On nas izbavi iz vlasti tame. On je slika Boga nevidljivoga. On je prije svega. On je glava tijela, Crkve. On je početak… Snažnog li zanosa prve Crkve, poput zaljubljene zaručnice koja tepa svome dragomu!….
Unesimo se i mi svim srcem i dušom u ovu svečanu liturgiju sjedinjeni u Duhu zajedno s njime Kraljem svih kraljeva, koji je kamen zaglavni, ''spona vasione'' (Tin Ujević), ''vez vezova'' (Blondel). Pantokrator u najljepšem smislu, jer on je svevladar svemira, a ujedno nježni Pastir s izgubljenom ovcom na leđima koju vraća u svoj ovčinjak – Crkvu. Konačno, on je čudesni Kralj svega stvorenoga, ali ga, izgleda, najviše privlači ljudsko srce na čija vrata kuca poput prosjaka, jer naša su srca stvorena da budu prijestolja Kralju svemira.
Stoga ću danas otvoriti svoje srce i poniznom molitvom zamoliti Kralja srdaca da uđe u skromni dom i da svojim nebeskim sjajem obasja svaki kutak i da rastjera tamu grijeha. Toplinom ljubavi da ugrije hladnoću duše kako bi zapjevala od radosti Svevladaru i svome Kralju, Gospodinu našemu. Amen.
Molitva vjernika
Kristu Kralju svega stvorenja, po zagovoru mučenika i priznavalaca, uputimo svoje molitve.
1. Gospodine, tvoja sveta Crkva iznikla je na krvi mučenika, hrabrih svjedoka vjere, daj da svi njezini članovi budu uvijek svijesni veličine žrtve koju su prvi mučenici podnjeli iz ljubavi prema nebeskom Zaručniku, - Molimo te.
2. Okrijepi našeg sv. oca, biskupe i svećenike da hrabro i neustrašivo naviještaju radosnu vijest današnjem svijetu, - Molimo te.
3. Ljudi našeg vremena ne vole žrtvu, učvrsti svoje vjernike da vjeru koja je posvjedočena krvlju mučenika ne razvodnjuju mlitavošću i suobličavanjem razmaženim sladokuscima, koji u vjeri traže samo ono što im godi, - Molimo te.
4. Sveta Katarina, kao i toliko mnoštvo mučenika i mučenica, radije su išli u smrt nego li se odrekli svoje vjere, daj nam snage da prihvatimo žrtvu kao spasonosni lijek koji nas jača i vodi putem spasenja, - Molimo te.
5. Daj, Gospodine, da nas tvoj Duh ispuni snagom i čežnjom za istinskim životom, koji je moguć jedino u pravoj i čvrstoj vjeri, kako bi bili tvoji svjedoci u današnjem svijetu, - Molimo te.
6. Mnogi, istina, danas govore o Bogu, ali samo onda kada i kako im to odgovara, svoj pak život nisu spremni graditi na tvojim zapovijedima i zakonima. Gospodine, potakni snagom svoga Duha naše mlade da te iskreno slijede i da ti s radošću služe kako bi se ostvarili kao sretni i cjeloviti ljudi, - Molimo te.
7. Po zagovoru sv. Katarine i tolikih svetih mučenika i mučenica, uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih, - Molimo te.
Gospodine Isuse Kriste, Kralju svega stvorenja, primi naše molitve koje smo ti uputili i po svojoj blagosti izlij na nas Duha Svetoga kako bismo tvojom snagom bili ustrajni graditelji nebeskoga kraljevstva. Koji živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 25.11.2007. u 00:00 sati.