|
Kako svaki svećenik treba imati oporuku to sam i ja ovo malo svoje sirotinje podijelio kako sam najbolje znao, i dok sam napisao zaključnu rečenicu: ''Gospodine, budi milostiv meni grješniku'', stegla me oko srca neka zebnja i pomislih – to je to. Oproštaj svih oproštaja, kada se ništa ne može ponijeti, kada se ništa ne može promijeniti, ispraviti, dodati ili oduzeti. To je odlazak kada se više nema čemu niti našto okrenuti. Svi rastanci su mi u životu teško padali, ali pomisao na onaj konačni protresao me do dna duše.
Puno sam puta pročitao kako čovjek današnjice ne razmišlja o svom odlasku s ovoga svijeta i kako ne želi o tome slušati. Naprotiv, osobno mislim da je to kriva procjena jer upravo to je vrlo česta tema koja nas zaokuplja kada smo sami, ali isto tako, toliko bolno osobna da nemamo snage o tome naglas razglabati s drugima. Svi mi dobro znamo da će taj dan D sigurno doći, ali kako će to biti? Hoće li se sve to odigrati u jednom strašnom grču i tupom strahu ili ćemo imati tu milost da pri svijesti s molitvom na usnama izgovorimo: ''Dođi Gospodine! – maranatha'', kako su imali običaj zazivati prvi kršćani? Tako su se pozdravljali u tom duhu su živjeli, kako ih ne bi iznenadila tjelesna smrt ili nedaj Bože još gore, ona konačna koja se zove smrt premda se ne umire, ali se gubi život u svjetlu Božje prisutnosti i zajedništva svetih.
Ne tako davno prolazili smo alejama i drvoredima kroz naša groblja na Svi Svete. S drveća je padalo lišće. Odumiranje vegetacije pred zimu u nama budi sjetne misli. Ali to je samo privid. Priroda se već sada priprema na novi život. Na drveću se već naziru pupovi iz kojih će se na proljeće razviti novi listovi, novi cvjetovi, novi život. Jednako tako i u nama postoji nevidljiva klica vječnog života kojoj treba prisutnost topline Božjeg svjetla i rose njegove milosti da bi se počela razvijati u duhovno stablo čije korjenje je okrenuto prema nebu u koje urasta, a lišće nikada ne vene jer ono je zapravo zelenilo vječnog života, kao i plodovi koje to stablo donosi. – To je slika života vjere koju nalazimo kod mistika.
Predposljednja nedjelja u crkvenoj godini upućuje nas na ono konačno. Kada će, kako kaže prorok Malahija, oholice i zlikovci biti spaljeni kao strnište. Ni korjena od njih ostati neće. Dok će pravednicima sunce pravde granuti. Na pitanje tko su ti pravednici, dobivamo odgovor u današnjem evanđelju. To su postojani u vjeri. Premda će ih svi zamrziti zbog Imena, ni vlas im s glave neće propasti jer će se svojom postojanošću spasiti. Postojani u vjeri nisu zabrinuti niti prestrašeni kako će to biti. Jednako tako ne vladaju se poput Solunjana, koje Pavao opominje da ne žive neuredno, jer ništa ne rade nego dangube. Zanimljiv je razlog njihovog dangubljenja. Nije posrijedi bila klasična lijenost nego su neki od njih smatrali da Dan Gospodnji samo što nije tu. A kad se Gospodin pojavi kao kralj i sudac biti će kraj svijeta i kakvog onda smisla ima baviti se onim što je zemaljsko. Tako su neki Solunjani jeli i pili čekajući pojavak Gospodina. Stoga Pavao veli: ''Tko neće raditi neka i ne jede!'' Opominjući ih na taj način da nije na nama odgonetati dan ponovnog Kristovog dolaska, nego u marljivosti i postojanosti u vjeri trebamo tako živjeti da nam susret s Gospodinom bude radost. Onako kako to odzvanja u današnjem psalmu koji je pun radosti, pjesme, glazbe… Sav je razigran; ''jer Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji..''
Zapravo bi nama pričesnicima Gospodin trebao biti blizak – naš svagdašnji gost. I onda kad se osamimo i kad mu govorimo kroz molitvu ili razmišljanje kao i onda kada prilazimo stolu Gospodnjem i kada primamo Kralja nad kraljevima. Tada ćemo mu kazati da se zapravo bojimo odlaska s ovog svijeta, bojimo se smrti. Sav strah je zapravo koncentriran u toj pomisli kako će to biti.
Budi s nama Gospodine, uvijek i tada kada ćeš nam biti najpotrebniji. Kada ćemo ostaviti sve, a duša krenuti prema svjetlosti, a ta svjetlost si ti Gospodine.
Daj, Gospodine, da molitva naše duše tada bude: Dođi Gospodine Isuse – maranatha!
Molitva vjernika
Obratimo se Gospodinu, proseći snagu Duha Svetoga, kako bismo mogli postojano živjeti u vjeri i na kraju života poći radosno Njemu ususret.
1. Za našu svetu Crkvu da u svom krilu rađa sinove i kčeri koji će svetim životom biti primjer i svjedoci kraljevstva nebeskoga u svijetu. – Molimo te.
2. Za svetog oca, biskupe i svećenike da oni prvi budu svjedoci iskustva vječnog života. – Molimo te.
3. Za sve kršćane, da budu radosni navjestitelji i proroci tvoje Riječi i nade u vječni život. – Molimo te.
4. Za one koji su zavedeni krivim naukama, ideologijama i raznim učenjima, da shvate mudrost života koju dobivamo od tebe jedina mudroti. – Molimo te.
5. Za nas okupljene kod ove sv. mise, da nas oslobidiš svakoga straha pred budućnošću i obdariš radosnom nadom. – Molimo te.
6. Za djecu i mlade, da žive u ozračju vjere, nade i ljubavi. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da po tvojoj milosti, Gospodine, uđu u Kaljevstvo istine i pravde, svjetlosti i mira. – Molimo te.
Svemogući Bože, ti si nas po svojoj dobroti odredio za vječni život i pozvao da budemo dionici tvoga Kraljevstva. Ispuni nas vjerom da puni radosne nade čekamo slavni dolazak tvoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
|
