Angelusove propovijedi

ČITANJA

Bog, bogat milosrđem. To bi bio najljepši uvod u današnja liturgijska čitanja, koja pršte Božjim milosrđem, dobrotom i opraštanjem.
Uz prvo čitanje II. Knjige ljetopisa koje govori o uzrocima zbog kojih su Izraelci završili u babilonskom ropstvu, dobro se prisjetiti kako opisuje prorok Jeremija stanje u Jeruzalemu prije babilonskog progonstva: b«A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne ću uslišiti. Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače «kraljici neba» i lijevaju ljevanice tuđim ogovima da me pogrde» (Jr 7, 16-1. Pa ipak Bog se ne odriče svoga naroda zauvijek. Nakon ropstva vraća svoj narod koji ponovno gradi Hram i prinosi Bogu žrtve. Obnavlja savez i bogoslužje.
Pedeset godina babilonskog ropstva svojevrsna je katarza – pročišćenje kroz koje je narod prošao, a kao spomen na teške dane ostala je Prognanikova pjesma Psalam 137., koju je ovjekovječio Verdi u operi Nabucco «Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo….» To je čežnja koja rađa pokajanjem, a pokajanje povratkom. Tada je to bilo pokajanje i čežnja za razorenim Hramom, a u ovoj korizmi to može biti pokajanje i čežnja za možebitnim razorenjem hrama Duha Božjega u mojem srcu?
Današnji redci Pavlove Poslanice Efežanima teološki je hvalospjev Božjem milosrđu: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog posrtaja oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni!.... Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima da se ne bi tko hvastao ….»Evanđelje samo nastavlja i razvija misao: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16)». Ne tako rijetko susrećemo «dobre vjernike» kojima je milije govoriti o Božjoj pravednosti i kazni za grijehe. O Bogu kao strogom sucu, premda se on , kako vidimo, takvim ne prikazuje. Razlog toj uskogrudnosti treba tražiti u malodušju koje «strepi» nad Božjim i svetim. Kao da će «ovaj svijet» nadjačati i pobijediti.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3, 17-1» Spasenje dakle dolazi po vjeri u Sina Božjega. Vlastitom pravednošću i vlastitim djelima to ne možemo postići.
Uostalom, što je naša pravednost i što su naša djela pred Stvoriteljem? Putem najsavršenije ljudske pravednosti doduše Sin Božji ne bi visio na Križu, ali upravo zbog toga ne bi smo niti bili spašeni. Oni koji nisu kršćani niti ne naslućuju Božansko djelo spasenja. Jer ono je, kako smo prošle nedjelje čuli; poganima ludost, židovima sablazan….
Na kraju današnjeg evanđelja Ivan razrađuje teologiju svjetla. To svjetlo je sam Bog koji se utjelovio. «Ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. (Iv 3, 19).»Pri kraju ovog razmišljanja o tome kako Bog postupa s malim grešnim i ograničenim čovjekom dok on maše nekakvom svojom pravednošću i pravdom, dolaze mi misli sedme postaje Križnog puta: g« Prigni već jednom oholu lavu svoju , budi od srca ponizan…» prestani se šepiriti svojim znanjem, pravednošću, pravovjerjem i udubi se u otajstvo spasena po Bogu koji je bogat milosrđem. Jer tek kad shvatiš da si prazna posuda moći češ primiti bogatstvo darova Njegove milosti. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

O silni, veliki Bože! Ti tako neizmjeran i čudesan, a ja tako ograničen i slab. Sagni se k meni neznatnom stvoru i počuj šapat moje molitve.

1. Znam da sam slab i grešan, pomogni mi da se oslobodim svoje umišljenosti kako ne bih slušao svoje misli nego tražio tvoju mudrost, - molimo te.
2. Pomogni mi i daj mi milost da uživam u milini tvoga neizmjernog milosrđa, - molimo te.
3. Tajna žrtve vlastitog Sina na križu neka me prožme do te mjere da vlastite križeve, kako god bili teški, nosim s ljubavlju i strpljenjem, - molimo te.
4. Da sam Veronika ili Cirenac, tko zna kakav bi bio. Ne usudim se niti pomisliti, jer možda bih i ja osudio Spasitelja svijeta umjesto da mu služim. Još uvijek to mogu popraviti. Daj mi snage da tvojom milošću budem i Veronika i Cirenac bližnjima, - molimo te.
5. Za dvoje te molim Gospodine; daj mi iskrene suze da oplačem svoje gdijehe i harfu duše da pjevam o tvome milosrđu, - molimo te.
6. Sve nas okupljene preporodi svojim Duhom da ti iskrena srca služimo, - molimo te.
7. Da naše pokojne obasjaš vječnom svjetlošću u svome kraljevstvu, - molimo te.

Svemogući Bože, ti si po svome Sinu obasjao svijet istinskim svjetlom spasenja. Prati nas svojom milošću da u tom svjetlu vazda hodimo i jednoć k tebi prispijemo, po Kristu, Gospodinu našem.

ČITANJA

Križevi, križevi, križevi. Kuda god se okreneš križevi. Ima ih na zidu, kraj puta, groblja su prepuna križeva. Ima ih uz prometnice na mjestima nečijeg poginuća.
Križ nosimo kao privjesak. Doslovce svugdje samo ne tamo gdje bi trebao biti i gdje bi najviše imalo smisla – u našoj svijesti.
Taj posviješćeni križ je ključna poruka korizme. Kako kaže današnja poslanica Korinčanima; križ je Židovima šok, poganima ludost, samo kršćanima on je mudrost. Židovima šok, jer nisu računali s trpljenjem, jer za njih je Mesija osloboditelj trpljenja – prvenstveno onoga kojemu je uzrok politička podčinjenost tuđincu, poganskom Rimu. Pogani još manje shvaćaju križ kao znak trpljenja. Za njih je sva mudrost u tomu da čovjek dobro uživa na ovom svijetu, jer im je pogled u vječnost bio jako sumoran.
Od kuda kršćanima spoznaja o spasonosnom križu? Pa jasno, Isus je promovirao križ kao gorak ali spasonosni lijek. Prvi ga je ponio i poučio nas da se po križu dolazi k slavi Uskrsnuća. Smisao križa kao žrtve već je vidljiv u naravnom redu, na što se, jasno, nadovezuje i onaj nadnaravni, spasiteljski vid.
Hram je bio središte, srce starozavjetnog bogoštovlja. Bogoštovlje je propisano i dekalogom koji nam donosi današnje prvo čitanje iz Knjige Izlaska. Oko hrama razvila se živa i unosna trgovina. Žrtvene je darove trebalo kupiti. Pa zašto se sve to ne bi našlo na jednome mjestu? Vika trgovaca koji su prodavali žrtvene životinje i ostale prikazne darove, blejanje stoke, dim paljenica – sve je to bilo daleko od pororčke čistoće prinosa u raskajanom duhu.
Zar nisu i naše crkve i svetišta čvrsto okruženi raznim vidovima poduzetništva. Posebno je to vidljivo prilikom podjeljivanja sv. Potvrde. Kad ih se ne bi spriječilo fotografi bi se popeli i na oltar samo da uspiju uhvatiti trenutak kad biskup maže krizmanika sv. uljem. Vani izvikuju svoju «nabožnu robu». Koliko samo inventivnosti kad su u pitanju liturgijski predmeti, kadionice na elektriku, svi mogući razglasi, a da o misnom ruhu i odijelima za čitače i ne govorimo. Sve, jasno, začinjeno silnim kičem i neukusom.
Zar nam zbilja treba Isusov korizmeni bič da iz nas istjera hinjeno i patvorno bogoslužje? Za kršćane je hram Isus. Onaj Isus koji je židovima rekao; «mogu razvaliti ovaj hram i za tri ga dana ponovno sagraditi.» Oni su mislili na kameni hram, a on na hram svoga tijela. Po krštenju i potvrdi i mi smo postali hramovi Duha Svetoga. U korizmenom duhu očišćenja očistimo hram svoje duše od patvornog bogoslužja. Bičem pokore i iskrene molitve uklonimo križeve ukrasne i postavimo spasonosni križ Kristov koji bijaše; Židovima sablazan, poganima ludost, a pozvanima pak i Židovima i grcima Božja mudrost. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Onomu koji nas jedini može očistiti i darovati nam novo srce uputimo svoje molitve:

1. Neka naviještanje tvoje Crkve bude spasonosni lijek križa Kristova, - molimo te.
2. Daj nam pomozi da uvijek budemo svijesni da smo hramovi Duha Svetoga, - molimo te.
3. Upravitelje država i zakonodavce potakni na donošenje pravednoh zakona po kojima će se iskorijeniti zlouporabe i izrabljivanje sirotinje, - molimo te.
4. Ljudima ovoga svijeta pomozi da upoznaju tvoj uzvišeni zakon i po njemu urede svoje živote, kako ne bi bilo nepravdi i zla, - molimo te.
5. Obdari nas duhovnom radošću, da ti u iskrenosti i radosti služimo, - molimo te.
6. Pomogni nam da iz dana u dan sve više i sve dublje upoznamo tajnu spasonosnog križa i da ga s ljubavlju nosimo, - molimo te.
7. Uvedi u raj i našu pokojnu braću i sestre,- molimo te.

Dobri Oče, okrijepi nas svojim Svetim Duhom da danomice rastemo na putu svetosti. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.

ČITANJA

Abraham, s kojim započinje povijest Izabranog naroda, s pravom je zaslužio naziv praotac naše vjere. Taj veliki patrijarh rođen je u Uru Kaldejskom.
Abrahamovi razgovori s Bogom nisu tek književna vrsta oni su plod vjere i pouzdanja u Boga do te mjere da Bog upravlja njegovim mislima. Nešto poput razmatranja ili meditativnog jedinstva sa Stvoriteljem. Ti razgovori, ljudski govoreći, nisu mu donijeli predpostavljeni mir i zadovoljstvo. Naprotiv, oni su ga stavljali na najgore muke i izazove kao onaj da napusti svoj sjedilački način života i uputi se kao nomad u nepozato. On je tako postao ne samo pralik izraelskih nomada - selilaca, nego i duhovnih nomada – Bogotražitelja koji su napustili svoj ustaljeni način života i krenuli u bespuća beskućnika u potrazi za slobodom duha kako bi jedino mogli služiti njemu jedinomu Stvoritelju. Tek što mu se ispunila vruča želja da ima vlastitog, zakonitog potomka u njemu se kao strašan crv sumnje javlja misao: ovi kanaanski krivobošci svojim bogovima prinose ljudske žrtve, vlastitu djecu. Kad bi Gospodin to od mene zatražio… Ne ne smijem na to niti misliti. Pa ipak to postaje njegova opsesija do te mjere da više nije mogao izdržati. Uzeo je magare, natovario drva. Poveo je dvojicu slugu i sina Izaka i uputio se u pokrajinu Moriju. Tu je podigao žrtvenik i kada je htio žrtvovati dječaka Bog ga sprečava, a umjesto njega žrtvuje ovna. Abraham je još više omilio Bogu, ali to ga je stajalo grčevite borbe sa samim sobom i očinskim osjećajima koje je trebalo nadvladati. Ta Abrahamova žrtva snažno nas podsjeća na žrtvu nebeskog Oca koji za naše spasenje žrtvuje vlastitog Sina.
Sladunjav pristup Evanđelju i njegovoj konačnoj perspektivi, preobraženju, ispušta žrtvu jer ju ne razumije i ne vidi joj smisao. Zar nije i sam Petar rekao; načinimo tri sjenice i ostanimo tu. S jedne strane tako bi se riješili svih zavrzlama i peripetija u koje je Isus sve dublje upadao zbog njegova beskompromisnog osuđivanja crkvenog i političkog vrha i samo se čekao čas kada će ga uhititi. S druge strane tu se sada osjećaju tako sigurni jer vide da je on doista to za što se izdaje – mesija, spasitelj, Sin Božji. Ali ono bitno nije moguće preskočiti – žrtvu. Sablazan križa i veliki petak preduvjet je da bi se došlo do slavnog uskrsnuća. Stoga je trebalo sići s brda preobraženja odraditi ono najteže.
Svijet ne voli žrtvu i bježi od nje. Vjernika koji u bolesti na smrtnoj postelji vide milost da okaju svoje grijehe biva sve manje. Nagla i nepripravna smrt danas se naziva blagoslovom. «Kako je imao lijepu smrt, samo se iznenada srušio i umro.» Takvo razmišljanje vodi prema opravdanju eutanazije. Vlastitu Golgotu i Veliki petak treba s ljubavlju prihvatiti i moliti da kroz nju prođemo neokrnjene vjere u ono konačno preobraženje. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Bogu koji je žrtvovao vlastitog Sina za naše spasenje uputimo svoje molitve:

1. Za svetu Crkvu da u poslušnosti slijedi nebeskog Učitelja i gospodina Isusa Krista i tako navješćuje spasenje svakom stvorenju na zemlji, - molimo te.
2. Mirotvorcima, djelatnicima milosrđa pomogni na prevladavanju zapreka i teškoća na koje nailaze u svojem radu, - molimo te.
3. Za sve ljude svijeta da upoznaju tvoj sveti lik Gospodine Isuse i da te slijede. – molimo te.
4. Daj,Gospodine, da te prepoznamo u našoj braći ljudima, posebno u onima koji su porebni naše pomoći, - molimo te.
5. Svake nedjelje primamo tvoje presveto Tijelo, pomozi nam da te u njemu prepoznajemo sve više i više kako bismo ti bili što sličniji, - molimo te.
6. Pomozi nam, Gospodine, da svoj život tako usmjerimo da u vječnosti budemo dostojni uživati sjaj tvoga presvetog lica, - molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre, da uživaju u slavi tvojoj, - molimo te.

Milosrdni Oće, obdari nas svojim Duhom da u svim nevoljama ostanemo vjerni tvome pozivu te se suobličimo slici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova.

ČITANJA

Što je to korizma? Iskrivljeni latinski naziv quadragesima = četrdesetnica tek nam objašnjava ono vanjsko; da traje četrdeset dana – do Uskrsa. Da nas to podsjeća na boravak Božjeg naroda četrdeset godina u pustinji, kao i Mojsijev četrdesetdnevni boravak na brdu Horebu, a sve se to izvodi iz evanđelja prve korizmene nedjelje, kada se čita o Isusovom boravku u pustinji. Vezano uz korizmu i današnje evanđelje spominju se neke ključne riječi kao što su: pustinja, post, pepeo i obraćenje. Čuli smo ih nebrojeno puta i upravo zbog toga možda i prečuli. Te su riječi bremenite porukom i ne samo to, one mogu biti predmet uranjanja – meditacije iz kojeg izvire jedan posve drugačiji svijet od onoga na koji smo navikli i ako se postepeno suobličujemo tome novom svijetu od pustinje preko posta i pepela dolazimo do obraćenja.
Pustinja: Daleko smo od one pustinje u koju je otišao Isus, a i mnogi Bogotražitelji, da u odsutnosti vreve i buke u potpunoj tišini i miru dožive susret sa svojim Stvoriteljem. Iskustvo takve pustinje mi uglavnom nemamo. No uvijek postoji mogućnost barem na kratko potražiti dijelić pustinje u svagdašnjoj vrevi. Nakon buke kojom smo okruženi na radnom mjestu ili na povratku s posla. Nakon što su dijeca ugasila glasnu glazbu i otišla van – pruža mi se nekoliko sati tišine. Hoću li ju prihvatiti ili nazvati prijateljicu na čašicu razgovora ili ću otići u neki kafić…? Puno ljudi kaže da ne mogu biti sami. Da im je dosadno.Treba znati da pustinja – samoća nije samo Bogom dano vrijeme za molitvu, meditaciju i razmišljanje, nego je to vrijeme u kojemu kao iz nekog mračnog podruma počinju izlaziti naše mračne sjene – pustinjski demoni koji su oduvijek dovodili ljude u iskušenja. Da bismo imali uopće hrabrosti s njima se sresti potrebno nam je nešto kao post a onda i pepeo.
Post: Koji je smisao posta? Duh ovog svijeta dobrano je nagrizao crkvene strukture pa ćete s ambona i oltara vrlo malo čuti o pravom postu, stoga će vam se nuditi neka druga «rješenja» kao milostinja, opraštanje…. To što se nudi kao alternativa postu zapravo su plododvi posta. Za naš organizam post je prije svega šok ovisno o načinu i trajanju posta. Na duhovnom planu post je uhodana metoda ili uvertira u nešto novo. Nešto što je toliko važno da se traži sudjelovanje duha i tijela. U vrijeme posta bude se zaspala ili potisnuta nagnuća. Koja znaju biti kontradiktorna pa izazivaju konfuzno stanje onoga koji posti umjesto trenutnog blaženstva kako si to znaju umišljati ljudi bez iskustva na tom području. Pratimo li snove primjetiti ćemo da su oni postali intenzivniji i da «nude» neke manje nerazumljive poruke koje bi htjele biti dešifrirane. Post, pa tako i korizmeni postovi nisu sebi cilj – oni su uvod u duhovnu samospoznaju i konačno suobličavanje samom Gospodinu. Sada na scenu stupa pepeo.
Pepeo: Na pepelnicu ili čistu srijedu bili smo u crkvi. Pristupili smo obredu pepeljenja. Rečeno nam je da je to znak pokore….
Što je zapravo pepeo i koji je njegov smisao u tom obredu? Da bi smo se približili goloj istini nađimo si vremena i napravimo jedan pomalo neobičan duhovni eksperimenat. Pronađimo neku svoju «uspjelu fotografiju» s kojom smo «zadovoljni» (trebamo biti spremni žrtvovati ju) i zagledajmo se u nju. To sam ja. Taj i taj. Ponosan na svoje studije, posao, svoj status u društvu. Godi mi kad ljudi prepoznaju i istaknu moje kvalitete i kad nalaze opravdanje za moje propuste i slabosti. Tu je i ona druga strana – sjenovita. Moji neprijatelji, ako smo iskreni samo zato što su nam u nezgodno vrijeme rekli istinu koja nas je pogodila…. Tako mogu nastaviti sa «samoupoznavanjem», a onda treba uzeti šibice i tu svoju sliku nad nekim pladnjem zapaliti. Što je ostalo? Pepeo kao konačni i neumoljivi produkt moga ja. Ako u tom pepelu tijelom i dušom mogu prepoznati svoj ego, onda trebam biti spreman prihvatiti činjenicu da sam pred Gospodinom u tom trenu gol – bez ičega. Prazna posuda. Prihvatim li daljnji izazov da On, Gospodin danomice kap po kap puni posudu moga bića novim sadržajem i kada pomalo mogu nazirati da ću jednoga dana uz Njegovu pomoć moći reči: ne ja nego Gospodin u meni – onda je to obraćenje. Punina i konačna poruka korizme jest: «Obratite se i vjerujte Evanđelju.»

MOLITVA VJERNIKA

Ocu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve.

1. Očisti, Gospodine, svoju Grkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te.
2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te.
3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te.
4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te.
5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te.
6. Četrdesetdnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svijesni, - molimo te.
7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te.

Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.