Angelusove propovijedi

ČITANJA

Prorok Hošea (IX st. prije Krista) prvi je od tzv. malih proroka koji ljubav Božju prema Izraelu uspoređuje bračnom ljubavlju. To će preuzeti i dalje razvijati proroci Jeremija (2,2.20), Ezekijel (16,1-43, 59.63), a susrećemo ju i u Izaiji (54,4-8; 61,10; 62,4).
Simbolika je još snažnija kad se ima u vidu da je Izrael u židovskom jeziku ženskoga roda.
Neki proročki postupci mogu nam izgledati čudni, a neki i sablažnjivi. Tako prorok Hošea, da bi najzornije pokazao nevjeru Izraela prema Jahvi uzima za ženu bludbicu i takvu prihvaća kao ženu ljubljenu. Bludničenje svoje žene uspoređuje s «bludničenjem» Izraela koji (koja) trči za drugim božanstvima, napose Baalom, ali Jahve uza sve to ljubi svoj narod i govori: « Odvest ću je u pustinju i njenu progovoriti srcu . Ondje će mi odgovarati ona kao u dane mladosti svoje, kao u vrijeme kad je izišla iz Egipta.» ( Hoš. 2, 16 – 17).
Ovdje se pustinja uzima kao mjesto izolacije i očišćenja. Znamo da je Bog svoj narod koji je bio «tvrde šije» u pustinji urazumljivao nama čudnim postupcima. Zbog nevjere, jer su oskvrnjivali Savez s Bogom čineći djela gnjusna u čast boginje Ištar ili Aštarte, a čije su svećenice nosile oko ruke zmiju (ezoterijska posvećenost boginji) , Jahve Bog pušta da su narod ujedale zmije ljutice, da bi naredio da se napravi mjedena zmija i tko bi pogledao u tu zmiju taj bi ozdravio. Drugim riječima tko bi pogledao u izvor grijeha i upoznao njegove posljedice, vračajući se pravome Bogu, ozdravio bi.
Kao što je nekada Sinajskim savezom Bog sebi zaručio svoj narod Izrael i izveo ga iz ropstva, prorok naviješta «novi izlazak». Ta zaručnička ljubav trajati će dovijeka. «Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi ;» (Hoš. 2, 21).
U Novom Zavjetu ta se zaručnička ljubav prenosi na Krista i Crkvu. Ona dolazi do izražaja u današnjem odlomku Evanđelja po Marku. Povod je post. Židovi prigovaraju Isusovim učenicima zašto ne poste, a on im odgovara: «Mogu li svatovi postiti dok je Zaručnik s njima?» (Mk. 2, 19.). Marko je evanđelist pogana i o Židovima govori u trečem licu, ali jasno daje do znanja da se tu radi o nečem sasvim novom što izlazi iz okvira židovstva. Niti nova zakrpa ide na staro platno jer će ga razvući i poderati, niti ide novo vino u stare mješine. «Novo vino u nove mješine!» Tako i što se posta tiče: « Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će, u onaj dan postiti!» ( Mk 2, 20). Ali to više neće biti židovski post, nego će se postiti u petak, dan Isusove smrti.
Tako prva ljubav, zaručnička ljubav nije samo snažna slika ljubavi Jahve i Izraela – Krista i Crkve, nego ju Krist uzdiže u čast sakramenta, svetog čina. U Pjesmi nad pjesmama kaže se da je «ljubav snažna kao smrt», a Pismo ide dalje i veli da je ljubav jača od smrti.
Čar i ljepota prve ljubavi opjevana je na razne načine u pjesmama i onim zabavnim i narodnim. Ponekad s nostalgijim kao u našoj narodnoj: «Nema vatre od sirova drva, nit ljubavi ko što bješe prva».
Oni koji barem donekle poznaju svijet mistike znaju da duboka ljubav prema Stvoritelju ide dotle da ljubitelj i Ljubljeni postaju jedno. Stoga se u obredniku vjenčanja zaručnicima nakon prisege posvješćuje da su postali jedno tijelo.
Kako u braku tako i u vjeri ljubav je veza koja čini jedinstvo, pa se na kraju vjenčanja kaže: «Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja!»
Oni koji barem povremeno žele doživjeti pravo meditativno iskustvo dobro je na početku prisjetiti se svoga iskustva prve ljubavi, ali ne s nostalgijom kao u narodnim pjesmama nego sa sviješću da je ta ljubav zauvijek pohranjena u riznici Gospodnjoj i stoga meditant ponizno moli ponovni pristup toj ljubavi koja nije ništa drugo nego Gospodinova ljubav – njegov največi dar čovjeku.

MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Ocu nebeskomu koji nas ljubi onom ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu da mu služimo iskrena srca te ostanemo njegova draga svojina.

1. Blagoslovi Crkvu svoju milošću Duha Kristova da ti služi u ljubavi i radosti, - molimo te.
2. Neka zaručnička ljubav Krista i Crkve prijeđe na sve članove Crkve te budemo po njoj prepoznati u svijetu, - molimo te.
3. Gospodine, ti si ljubav muškarca i žene uzdigao u sakramenat; blagoslovi sve koji žive u braku i učini ih vjernom slikom tvoje zaručničke ljubavi, - molimo te.
4. Gospodine, slabi smo i grešni, pomozi nam da nikada ne prekinemo krsni savez s Tobom, - molimo te.
5. Oživi nas duhom spremnim da ti radosno služimo po djelotvornoj ljubavi prema onima koji trebaju našu pomoć, - molimo te.
6. Ispuni nas Gospodine pobožnom radošću kako bismo na taj način svjedočili o tvojoj dobroti prema nama i prema svakom ljudskom biću, - molimo te.
7. Gospodine, ti sve ljude pozivaš na vječnu gozbu u svome kraljevstvu; daj da se i naši pokojni nađu u njemu, - molimo te.

Gospodine, izvore života i svetosti, usliši naše molitve i daj da budemo uvijek otvoreni tvojoj ljubavi , po Kristu, Gospodinu našemu.

ČITANJA

Proročko navještenje u današnjem prvom čitanju služi kao uvod u navještenje velikih djela koja Bog ,po Isusu iz Nazareta,čini da bi se ispunila pisma. On je taj Božji poslanik, dapače, jer otpušta grijehe – Sin je Božji. Jer kako su pravo primjetili pismoznanci; samo Bog može grijehe otpuštati.
Mjesto Isusovog djelovanja ponovno je Kafarnaum. Kuća o kojoj je riječ očito je Petrova. Kako nisu mogli unijeti teškog bolesnika na nosilima u kuću kroz vrata zbog mnoštva, spuštaju ga kroz krov. Pri tome ne bi bilo dobro imati predodžbu naših krovova i kuća. Njihove kuće imale su ravne krovove na kojima se moglo šetati i sjediti kad je prestala dnevna žega, a neke kuće imale su središnji prostor tek natkriven palminim lišćem koje je šitilo od sunca i vručine, a koje se vrlo lako moglo maknuti ili razgrnuti.
Isus nije obični liječnik. On ima uvid u čovjekovu nutrinu; srce i dušu. Jedino tako može vidjeti vezu između bolesti i grijeha. Kada je čovjeku oprošten grijeh prestaje i njegova bolest. U suvremenoj medicini dobro su poznate tzv. psihosomatske bolesti, koje imaju svoj korijen na duševnom planu, a manifestiraju se na tjelesnom. Da bi se moglo dogoditi takvo izlječenje grijeh treba u svojoj savjesti otkriti, treba ga okajati, ispovijediti.
Problem nije u Božjoj spremnosti da nam oprosti, nego u našoj nespremnosti da grijeh priznamo. Krajnji subjektivizam zatvara današnjeg čovjeka pred bilo kakvom objektivnom prosudbom pa tako i pred mogučnošću da prizna da je sagriješio. Pojedinac si sam stvara ljestvicu vrednota. Bira što mu se sviđa pa tako i na području vjere uzima samo ono što ne bi slučajno ugrozilo njegov nabujali ego. Međutim savjest nije od jučer, ona zna što je dobro, a što zlo. Grijesi se potiskuju umirivanjem savjesti providnim racionalizacijama. Pa se tako ne govori o začetom djetetu nego o fetusu. Na području ekonomije i trgovine se ne govori o prijevari nego o snalaženju, a kad je u pitanju izrugivanje svetinja vjere poziva se na vrhovnu svetinju zapadnog društva – demokraciju. Tako je protestirati zbog vrijeđanja vjerskih svetinja zaostalo. To je nedemokratski. Kad nas se kao vjernike javno vrijeđa u novinama ili na televiziji nudi nam se alternativa; kupiti drugačije novine ili potražiti neki drugi tv. kanal. Mirenjem i privikavanjem na takav ponuđeni model postajemo bolesni i kao pojedinci i kao zajednica. Stoga je Islamska reakcija na zapadne provokativne uvrede njihvih svetinja došla kao grom iz vedra neba za one koji misle da je jedno bolesno stanje u društvu i normalno stanje.
Vjernik bi trebao biti uvijek svjestan svoga poslanja u ovom i ovakvom svijetu. To se poslanje sastoji u navještanju čudesnih djela Božjih koja su se dogodila po Isusu i koja se trajno događaju onda kada smo svjesni svojih stramputica, kada tražimo pomoć i ozdravljenje jer tek ozdravljeni možemo biti svjetlo drugima.
Stoga se naše djelovanje ne smije zaustaviti na osudi ovog svijeta nego na pomaku prema pozitivnom djelovanju za koje nam je inspiracija sam naš nebeski Učitelj. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Obratimo se našim molitvama s pouzdanjem u Gospodina.

1. Za tvoju Crkvu predvođenu pastirima, ohrabri ju Duhom Svetim da odvažno navješta spasenje za sve ljude, - molimo te.
2. Kršćane cijelog svijeta ujedinjuj u međusobnoj suradnji i prihvaćanju, - molimo te.
3. Za odgovorne u javnom životu, da im pamet i srce bude usmjereno putem istine, pravde i mira, - molimo te.
4. Za bolesne i nesretne da tvojom pomoći ozdrave, - molimo te.
5. Za nas okupljene da nam u čudesnoj tajni Euharistije dadeš oproštenje grijeha i lijek našoj duši, - molimo te.
6. Za sve koji su se izgubili u ovom svijetu, da nađu pravi put koji će ih dovesti k tebi, - molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre da im grijesi budu oprošteni, te uđu u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te.

Bože; ti si po otajstvu otkupljenja svoga Sina pomirio sa sobom sav svijet. Udijeli nam oproštenje i mir da Tvojom snagom svladavamo sve prepreke u životu i hrabro idemo k tebi u susret, po Kristu, Gospodinu našem…

ČITANJA

Guba ili lepra zarazna je bolest i da bi se društvo zaštitilo od te opake bolesti donošeni su okrutni zakoni, tako da se bolesnik potpuno izolirao iz zajednice, obitelji, naroda. Trebao je nositi posebnu odjeću i nije smio prilaziti zdravom čovjeku. U Srednjem vijeku postojali su tzv. lazareti, za gubavce obično u šumi gdije su im ostavljali hranu kao nijemim zvijerima, a na nozi su imali privezano zvonce kako bi se zdravi na vrijeme sklanjali pred njima. Iz života sv. Roka znademo da je taj božji čovjek stavio vlastiti život na kocku njegujući i duhovno hrabreći gubavce te je i sam obolio.
Levitski zakon samo je jedan u nizu zakona koji propisuju kako se odnostiti prema toj bolesti i kako se takav bolesnik treba vladati. Gubavce su nazivali «sinovima smrti» (Job 18,13).
U današnjem Evanđelju jedan gubavac se ohrabrio i prekršio propis te prišao Isusu, kleknuo i rekao mu; ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isus također «krši» propis jer mu prilazi i ozdravlja ga. To nije bilo samo ozdravljenje, to je povratak u zajednicu – život. Ozdravljajući toga gubavca Gospodin je u njemu vidio sebe. Svoju sudbinu koju su mu namijenili ljudi. Onaj isti narod koji je on ozdravljao, kojega je hranio, kojemu je govorio o Ocu na način kako to do tada nitko nije činio, taj isti narod ga je kao gubavca s povicima; raspni ga raspni, ispratio iz grada, iz zajednice, popljuvanog i ranjenog i dao da se razapne. Pralik mu nalazimo u u četvrtoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem proroka Izaije:
«Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja,
da bismo se unj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
Čovjek boli, vičan patnjama,
Od kog svatko lice otklanja,
Prezren bijaše, obescijenjen.

On slabosti naše ponese,
Naše boli uze nase,
A mi ga držasmo udarenim,
Od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden,
Za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
Njegovom se modricom izliječismo».
(Iz. 53, 2-5)
Premda danas još uvijek ima gube u svijetu, na Zapadu je nema kao bolesti tijela, ali ima veoma mnogo duševne gube kao plod grijeha i oholosti, posebno mržnje prema svima koji su drugačiji, slabi i ranjivi. Isključivost i izolacija pod krinkom finoće. Otvorene agresije kod mladih. Bešćutnosti bogatih i moćnih.
Oholost mi priječi da kleknem pred Gospodina i zamolim ga: Oslobodi moju dušu gube grijeha da ti u slobodi služim kroz sve dane. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Bogu Ocu dobrote i milosrđa uputimo svoje molitve.

1. Obdari Gospodine svoju Crkvu duhom služenja da siromašni i bolesni osjete tvoju dobrotu, - molimo te.
2. Prosvijetli one koji donose i provode zakone da brinu za opće dobro poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka, - molimo te.
3. Odbačenima i zaboravljenima pošalji pomoć po dobrim i plemenitim ljudima, - molimo te.
4. Vodi Gospodine svoju zajednicu vjernih putem evanđeoskog duha da u milosrđu i susretljivosti prema potrebnima slijede primjer svoga nebeskog Učitelja, - molimo te.
5. Daj snage i ustrajnosti svima koji u Tvojoj Crkvi vrše djela milosrđa, - molimo te.
6. Po svojem milosrđu i dobroti oslobodi nas Gospodine gube grijeha i očisti naše savjesti zla, - molimo te.
7. Očisti duše naše pokojne braće i sestara od svega onoga što im je zapreka da bi ušli u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te.

Molimo te Gospodine, budi nam milostiv te nam usliši molitve i daj nam svoga Duha da možemo činiti djela koja je činio Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.

ČITANJA

Pred koju godinu otišao sam u bolnicu na dogovorenu manju operaciju. Ništa strašno. Pripremio sam si šitovo koje ću čitati, a i glazbu sam ponio sa sobom. Samnom u sobi ležao je stariji gospodin. Cijelo vrijeme je šutio, tek kad je čuo da sam svećenik razvezao mu se jezik i počeo mi je pričati o svojoj bolesti. Pripovijedao mi je kako su mu doslovce izrezali polovicu utrobe jer ima rak na crijevima. Razgovor je završio više kao monolog pitanjem: Što ti je čovjek? Muči se i bori. Ljudi se ubijaju zbog toliko nebitnih stvari u životu, busaju se u prsa i prave važni, a onda padneš u krevet iz kojega nikada više nećeš ustati sam.
On sada gleda svoj život u retrospektivi. Svoje životne uspjehe i postignuća sada gleda iz sasvim drugačijeg kuta. Nešto kao pravedni Job o kojemu je bila riječ u današnjem prvom čitanju. Još kao dječak slušao je u sinagogi kako će pravednici i oni koji žive po Božjim zapovijedima biti nagrađeni dugim životom i blagostanjem na ovom svijetu, dok će grešnici biti kažnjeni. Znamo da je njega, premda je bio pravedan i bogobojazan snašla kazna grešnička. Propalo mu je silno bogatstvo, snašla ga je teška bolest – tako da su prijatelji pa čak i njegova žena mislili da on vjerojatno pred njima krije neke teške grijehe za koje ga je Bog tako strašno kaznio.
U Evanđelju imamo svjedočanstvo koje je zapisao Marko kako je Isus ozdravljao bolesne, liječio opsjednute. Ljudi su odasvuda dolazili k njemu i tražili ga. Isus traži osamu gdje bi se molio. Malo nas zbunjuje; pa zar se i on molio? On koji je s Ocem jedno! Isus je na ovaj svijet došao kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu je molitva bila itekako potrebna.
Pokušajmo povezati te dvije stvarnosti; našu patnju kojoj je uzrok starost, bolest, strah od smrti i besmisla i molitvu. Ne samo molitvu kao; daj mi Bože - već molitvu koja me povezuje sa Stvoriteljem. Molitvu koja, ako je iskrena i ustrajna može postati svjetlo našim tamnim i pesimističkim mislima. Molitvu koja je najbolji lijek duši. U molitvi smo u stanju povezanosti sa Stvoriteljem što rezultira dubljim «uvidom» u onostrano. Vječno nam postaje bliskije pa su strahovi od smrti, bolesti i drugih zala koja nas mogu snaći manje zastrašujuća.
«Dani moji brže od čunka prođoše» veli Job. To je vrlo lijepa slika čovjekove prolaznosti. Čunak kojega tkalac platna brzo prebacuje iz ruke u ruku između dva reda niti zapravo stvara platno. Osoba koja je povezana s Bogom u molitvi prolaznost doživljava afirmativno – stvaralački. Ništa nije izgubljeno, sve je tu ne samo u sjećanju nego posredstvom Vječnoga koji je iznad vremena, pa tako i gubitka, rastanka što je plod prolaznosti, a prolaznost plod neznanja odnosno «neuvida» u pravu stvarnost.

MOLITVA VJERNIKA

Gospodinu koji nas bolje poznaje nego mi sebe sami iznesimo svoje molitve.

1. Za tvoju svetu Crkvu da ti se po njoj približimo i da te što bolje upoznamo, - Molimo te.
2. Za papu našega Benedikta, naše biskupe i svećenike, da ih ispuniš svojim Duhom kako bi s velikim žarom naviještali tvoje sveto Ime po kojemu nam se spasiti, - Molimo te.
3. Za sav Božji narod, da pozorno slijedi glas svoga Pastira koji ga vodi na pašnjake koji odišu vječnošću, - Molimo te.
4. Za one koji zdvajaju zbog bolesti, starosti, straha pred smrću, da ih ispuniš duhom nade i svjetlom optimizma koji nikada ne trne, - Molimo te.
5. Za ljude u bjedi koji zdvajaju zbog neizvjesnog sutra, da nađu trajno rješenje svojim mukama, - Molimo te.
6. Za naše mlade, da nikada u njihovim dušama ne utrne svjetlo nade na putu prema plemenitim ciljevima, Molimo te.
7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu koja je radost svetih i izabranih, -Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu….