Angelusove propovijedi

Redak psalma iz mise: Gospodine, Bože naš, obnovi nas! Razvedri lice svoje i spasi nas!

Čitanja

GODINA B, ADVENAT ILI DOŠAŠĆE

I. NEDJELJA ADVENTA ILI DOŠAŠĆA

Moto: « O da razdereš nebesa i siđeš,» Iz. 19,1

Kad srce otvrdne i sasuši se, siđi k meni s pljuskom blagoslova.
Kad milost žiće napusti, pohodi me s prskom pjesme.
Kad se posvud uzrade nemirno i štropotom svojim odasvud me zatvore,
Dođi k meni s mirom i odmorom , Gospodine moje tišine.
Kad se moje prosjačko srce zguri u kutu zabačenom,
Razvali vrata, Kralju moj, i uđi kao što kralj ulazi.
Kad požuda duh mi zaslijepi prahom i obmanom, o presveti, vazda budni Bože,
dođi sa svjetlom svojim i grmljavinom.

Rabindranat Tagor «Pjesme darovnice (Gitanđali) 39 «

Koliko smo samo puta u životu na svoj način ponovili riječi proroka i starozavjetnog pravednika «O da razdereš nebesa i siđeš». Da siđeš i uvedeš red, dokineš bezakonje koje bahato gazi sirotinju, ponižava običnog malog čovjeka. Bahatost kojoj ništa nije sveto. Koja se izruguje onima koji se drže Božjeg zakona. Sinovi i kćeri svjetla koji su izabrali put pravednosti zbunjeni su silinom zla koje vlada svijetom. Do kada će to tako? Kuda ide ovaj svijet? Ima li smisla boriti se protiv bezakonja na svakom području ljudskog djelovanja gdje je novac jedino mjerilo a hedonizam jedini cilj?

Došašće je posvećeno vrijeme za Bogotražitelje i blagoslovljeno vrijeme njegova dolaska. Doduše to još nije onaj konačni dolazak o kojemu govori Evanđelje kad nas poziva na budnost. Riječ je o Božjem skrovitom očitovanju onima koji ga traže, koji ga dozivlju i koji ga žele.
Suvremeni način života razorio je lirsku sliku adventa koja je ustuknula pred agresivnošću suvremenog tempa života. Doduše još je uvijek tu priroda primjerena vremenu došašća. Tu je inje koje stvara magla pozne jeseni. Tu su snena popdneva i duge večeri. Tu je okvir u koji bi se tako rado uselio duh adventski ali mi smo ti koji sve to ne vidimo. Koji za time nemamo potrebe. Jer smo ga ispunili sadržajima koji su potpuno tuđi duhu došašća, a i došli su iz tuđine i nas su učinili tuđincima vlastitoj duši.
Odlasci na zornice s lampašima tek su ostali zabilježeni na slikama Ivana Lackovića Croate. A ti lampaši u mraku tako dobro pristaju dušama zanesenim Bogom koje u mraku svijeta zaspalog za vječnost znače budnost, jer to je smisao zornica – budni budite.
Da bi postao iskreni Bogotražitelj nije mi potrebna ni pustinja ni pećina u koju bi se povukao. Nisu mi potrebni lampaši ni inje adventsko. Obijeliti ću u ispovijedi skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed). Zasunom ću snažno zatvoriti njezina vrata da buka iz vana u nju ne prodire ( razmatranje – meditativno stanje duše). Tek sićušno svjetlo nek gori i ruke sklopljene na molitvu. I usne će tihu šaptati molitvu; Gospodine moje tišine dođi. O presveti vazda budni Bože u meni zapali iskru svete ljubavi što će se prometnuti u buktinju što satkana je od nebrojenog mnoštva braće i sestara koji žude za vječnim Došašćem. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu kako bismo bili budni i pripravni na njegov dolazak.

1. Okrijepi Crkvu svoju Duhom Svetim da bude svim ljudima znak tvoje blizine. – Molimo te.
2. Za sve koji su kršteni u tvoje ime: da ne zaborave milost koju si im dao već da budno iščekuju tvoj slavni Dolazak. – Molimo te.
3. Za sve koje su snašle razne nevolje ili strahuju pred budućnošću ; ogrij im srca toplinom svoje riječi kako bi u tebi prepoznali Spasitelja i Otkupitelja. – Molimo te.
4. Za nas koji danas započinjemo vrijeme priprave za tvoj Dolazak: blagoslovi naše puteve k tebi svetim blagoslovom da ti radosna srca služimo. – Molimo te.
5. Za našu pokojnu braću i sestre da ugledaju tvoje lice u vječnosti. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, nadahni nas da ti idemo u susret pravednim životom te zavrijedimo biti dostojni dionici vječnoga života. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Redak psalma iz mise: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Čitanja

Posljednja nedjelja u Crkvenoj godini 34. posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga.
Kakav je to Krist kralj? Ima li uopće smisla zvati ga kraljem kad na njemu nije bilo ništa kraljevskoga. Nismo li mi slični maloj djeci koja, kad im se pripovjeda kako su Isusa mučili, a on je bio tako dobar, odgovaraju; 'da sam ja bio tamo ja bi te mučitelje sve kaznio a Isusa oslobodio.' Bismo li mi Isusa uopće prepoznali kao Spasitelja ili bi i za nas bio samo obični buntovnik? Onaj koji ruši pravu vjeru. Koji podilazi masi i predobiva ih za sebe umjesto da im jasno izloži nauku koji uči Zakon i Proroci. Koji kralj? Čovjek bola i patnje. Pogrđen i popljuvan. Izdan i napušten.
Ali Isus ipak mirno i jasno odgovara Pilatu: «Da, ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta…..»
Kako za narod tako i za njegove učenike Isusova uloga je bila nepoznanica. Tajna – otajstvo, koje im se otkrivalo ne po Isusovim riječima nego prvenstveno njegovim djelima. Tako je Isusov život,a posebno njegova smrt i uskrnuće postalo objava jednog novog – do tada nespoznatljivog kraljevstva ili carstva, kako to kažu u Istočnoj crkvi, koje s kraljevstvom kakvo poznaje ovaj svijet ima samo zajednički naziv i ništa drugo. A oni koji su upoznali to Isusovo kraljevstvo s pravom se zovu sinovi i kćeri Svjetla. Za razliku od sinova Tame.
Logos i Thanatos = stvaralačka Riječ i ništavilo.
Na koncu vjekova kad Isus uspostavi Kraljevstvo svjetla i kad ga preda Ocu biti će uništeno kraljevstvo tame a s njime i sin tame, otac laži - đavao.
Tada će Sin čovječji sjesti na prijestolje slave svoje i suditi. I tko će biti ti blagoslovljeni Oca nebeskoga? Čista socijala! Ne spominje se pravovjerje, ne spominju se molitve niti neka asketska djela kao prioriteti. Jednostavno; gladnog nahraniti, žednog napojiti, stranca prihvatiti, golog obući, oboljelog posjetiti, kao i one koji su u tamnici.
Sukladno Isusovom načinu života koji se odvijao na prašnjavim putevima 'cvjetne Galijeje' kada su ga presretala dječica, ribari, siromasi, gubavci i izopćenici; uzaludno bi bilo tražiti Isusovo kraljevstvo u nekom, pa makar, i religioznom glamuru, raskošnim katedralama i obredima i svečanostima koje oponašaju sjaj sinova ovoga svijeta. Svoga ću Kralja svemira potražiti u skormnom 'hramu svoga srca'. Očistiti ću više nego skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed) i čekati Kralja nad kraljevima da me posjeti i da sjedne dok skamenjen klečim, a njegov će me Božanski pogled blago zapitati: «No dijete moje imaš li kakav dar za mene?» Što ću mu tada odgovoriti?
Advenat ili došašće je vrijeme kada nas na temelju današnjeg Evanđelja Crkva potiče da i mi činimo djela milosrđa. Pa možda umjesto da i ove godine govorimo i pišemo protiv potrošačkog slavljenja Božića da konkretno nešto učinimo. Odreknemo se božičnih darova, kupovine, skupog nakita i da to darujemo potrebnima. Ili ako sam nemam da nekome nešto pomognem. Mladi bi se mogli dogovoriti pa zajedno, možda, sa svojim svećenikom pohoditi bolesne župljane u bolnici. Ima onih kojima nitko nikada ne dolazi. Donijeti im Glas koncila ili koji Glasnik. Popričati s njima. Pitati ih odakle su – kasnije razgovor sam krene. Čime ću darivati Kralja nad kraljevima kad njemu samome ništa ne treba? On nas gleda očima onih koji su željni naše pomoći i ljubavi. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji.

1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te.
2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te.
3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te.
4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te.
5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te.
6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te.
7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: «Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.» Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječega, koji ćeš me jednom suditi. Amen.

Redak psalma iz mise: Blago svima koji se boje Gospodina!

Čitanja

I ove nedjelje govor o budnosti. To je preokupacija Prve crkve. Skori dolazak Spasitelja. To će se dogoditi iznenada i za to treba biti pripravan. Ta pripravnost i budnost sigurno ne znači samo gledati u nebesa i čekati. Prispodoba o talentima sugerira zauzeto djelovanje. Talenti, novac, ulaganje – nešto tipično židovsko.
Jedan talent vrijedi kao petnaestogodišnja plaća nadničareva. Lijep novac samo što u običnom govoru talent više znači sposobnost. Talentiran za nešto – sposoban za nešto. Talenti su darovi od Boga. Talent kao dar a ne novac daleko bolje osmišljuje evanđeosku prispodobu. Bog nam je dao razne sposobnosti koje treba razviti na opće dobro i dakako na vlastito dobro. Tako smo ujedno i slični svome Stvoritelju koji uvijek stvara nešto novo. Čovjeku Bog povjerava brigu za opće dobro. Ono se manifestira na svim područjima ljudske djelatnosti. Kada bismo na svim područjima našeg djelovanja bili svijesni da sve što imamo i sve čime raspolažemo u konačnici pripada Bogu i da ćemo na koncu za to njemu trebati dati račun već sada bi na ovom i ovakvom svijetu imali predokus vječnosti. Ako se obazremo oko sebe vidimo da ljudi zapravo rade suprotno. Kako nemaju vjere ponašaju se po zakonu džungle. Oko sebe ne vide i ne žele vidjeti red i zakonitost prava nego kaos. A ono što se danas zove pravom i samo se bolje snalazi u atmosferi kaosa nego reda. Zar da u takvom svijetu vjernik zdvaja i da gubi volju za djelovanje jer se osjeća osamljenim? Nipošto, jer to je oko nas tek privid i lažna prašina zla koje želi prikriti uvid u postojanje dobra i plemenitosti u svijetu. Što ćemo imati više povjerenja u Boga to ćemo imati i više pouzdanja u sebe i onu braću i sestre koji su čvrsto odlučili živjeti po Božjim zapovijedima i činiti dobro. Naše će duhovne oči postati bistrije i pozornije i uvidjeti ćemo da nismo sami.
Čovjek je društveno biće i u zajednici istomišljenika osjeća se sigurnije i spremnije za djelovanje na području opčeg dobra. Za to crkva ne bi smjela biti samo mjesto molitve ili kako se to jednostrano tumačilo u vrijeme komunizma «za zadovoljavanje duhovnih potreba». Župa kao zajednica trebala bi biti više povezana raznim aktivnostima kao što je karitativno djelovanje. Vjernici bi se trebali bolje poznavati, posebo je to manjkavo u velikim gradovima. Tako bi se bolje izgrađivala svijest crkvenosti, međusobne pripadnosti. Talenti pojedinaca mogli bi se iskoristiti i tražiti nove puteve na planu općeg dobra zbog kojeg nam je Bog i dao različite darove. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Bogu koji nas je stvorio i pozvao da mu služimo bez straha uputimo svoje molitve.

1. Pomozi Gospodine Crkvi svojoj da već na ovom svijetu ostvaruje predokus novog neba i nove zemlje. - Molimo te.
2. Daj mudrosti i razboritosti pastirima Crkve da narod im povjeren vode sigurnim putem spasenja.- Molimo te.
3. Ohrabri kršćane za djelovanje na općem dobru. – Molimo te.
4. Ne daj da nas satre malodušje i bezvoljnost kad vidimo toliko nepravde u svijetu, već nam daj snage i hrabrosti da se borimo za pobjedu istine i pravednosti. – Molimo te.
5. Ispuni Crkvu duhom proročkim da naviješta divna djela tvoja svijetu ogrezlom u materijalizam i sebičnost. – Molimo te.
6. Oduševi Gospodine mlade kršćane da prihvate dar služenja kao svećenici ili redovnice u Crkvi. – Molimo te.
7. Našoj pokojnoj braći i sestrama podaj mjesto sa svetima i proslavljenima u nebu. – Molimo te.

Gospodine ti si nas obdario mnogim lijepim darovima, a po Isusu si nas pozvao da te darove ostvarimo i ugradimo u izgradnju tvoga kraljevstva već ovdije na zemlji. Ojačaj nas da ustrajemo na tom putu koji vodi u vječni život. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Redak psalma iz mise: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

Čitanja

Kako se bliži kraj crkvene godine i početak adventa tako se i evanđeoske teme bliže eshatološkom sadržaju. Konačnica , na kraju vremena, vizija uspostave kraljevstva nebeskog. O tome se može govoriti samo u slikama,…. kao. Kao kad kralj priredi gozbu svomu sinu. Ili kao kad zaručnik okasni…. Naučeni smo već kako su gozba ili svadba slike ili simboli kraljevstva nebeskog – blaženstva vječnoga za one koji ga budu dostojni. A to su oni koji su budni. Ulje koje se spominje snažno podsjeća na ulje koje se upotrebljava pri slavljenju sakramenta krštenja, krizme, ređenja i bolesničkog pomazanja. Ulje koje označava Božju milost. Biti pomazan uljem znači biti u milosti. Biti budan za Boga znači biti u stanju milosti, slaviti sakramente. Oni koji spavaju kao da su mrtvi – mrtvi za Boga ali i za konačnu proslavu u vjećnosti.
Mudrost u prvom čitanju nije mudrost kako si ju obično zamišljamo; znanje, načitanost…. Biblijska mudrost je krajnje životna. Mudar čovjek svoj život tako uređuje da je blagoslovljen od Boga jer živi po Božjim zapovijedima, ali je i blagoslovljen već na ovom svijetu raznim darovima koje mu Bog daje, međutim on nije na njih navezan i u svakom ih se je trenu spreman odreći ako je to potrebno. Posebno kad je u pitanju bogatstvo.

MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se nebeskomu Ocu koji nas je po Isusu pozvao na novi život:

1. Za svetu Crkvu katoličku koja ujedinjuje razne narode u jednu Božju obitelj, da bude graditeljica kraljevstva nebeskoga već ovdje na zemlji, - molimo te.
2. Probudi savjest onima koji bi trebali raditi za opće dobro da savjesno vrše povjerenu im dužnost, - Molimo te.
3. Tvoj put spasenja mnogi ne poznaju jer se pouzdaju u ljudsku mudrost koja je kratkog vijeka i vodi u stranputice. Prosvjetli ih Svjetlom istine da nađu pravi put, Molimo te.
4. Oprosti grešnicima i daj im priliku da počnu iz nova tražiti put spasenja, Molimo te.
5. Probudi u nama želju da preko sakramentalne milosti već sada iskusimo otajstvo Kraljevstva nebeskog, Molimo te.
6. Bolesnima i osamljenima pošalji utjehu, Molim o te.
7. Našoj pokojnoj braći i sestrama otpusti krivnju i uvedi ih u Kraljevstvo nebesko, Molimo te.

Nebeski oče, po svome Sinu objavio si nam svoju Mudrost. Obdari nas svojim Duhom da upoznamo pravi Put spasenja kojim nam je ići – Isusa Krista Sina tvoga koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.


6. STUDENI SV. LEONARD, PUSTINJAK

Danas Crkva slavi jednog izvanrednog sveca, sv. Leonarda pustinjaka. Izvanrednog po tome što je bio vrlo popularan u srednjem vijeku i to u srednjoj europi. Brojne su crkve podignute njemu u čast a sve za to jer je bio zaštitnik uznika i onih koji su bili nepravedno zasužnjeni. Jedan je događaj bio presudan za njegovu popularnost. U vrijeme križarskih ratova koji su vođeni ne samo zbog oslobađanja sv. Zemlje od muslimana, nego i zbog obrane evrope od jedne militantne religije koja je svoju teokratsku vlast širila ognjem i mačem. Na žalost povijest se u različitim varijacijama ponavlja i ono što nije bilo učinjeno prije devetstotina godina danas se na svoj način ponovno aktualizira. Nekad papa i hrabri križari sami u spašavanju kršćanske evrope, bez dovoljno pomoći i razumijevanja evropskih vladara nedovršen posao ostavljen, koje li ironije, danas zapade liberalne vlade te iste evrope. Tako u vrijeme najžešćih borbi 1100.g. muslimanima u ropstvo pade slavni križar Boemund od Antiohije. Oslobođen je dvije godine kasnije po zagovoru sv. Leonardu. Taj je križar darovao srebrne verige samostanu Saint – Leonard- de- Noblanc koje su bile slične onima koje je kao zarobljenik nosio. Taj je događaj odjeknuo europom koja je bila isprepletena mrežom koje su činili samostani križara, posebno templara, a koji su u ono vrijeme bili savršeno organizirani te je protok informacija stizao u sve dijelove europe.
Kako to da se taj Boemund od Antiohije zagovorio baš sv. Leonardu? Odgovor na to dobivamo iz života samog sveca. Sv. Leonard je živio negdje krajem petog i početkom šestog stoljeća u Galiji za vrijeme cara Anastazija. Bio je plemić, a njegovi roditelji prijatelji franačkog kralja Klodviga koji je prešao na kršćanstvo zajedno sa cijelim franačkim narodom. Klodvig je bio malom Leonardu i krsni kum. Tako da je pred mladim Leonardom bila sjajna karijera, ali on sve to otklanja, pa i čast nadbiskupa i povlači se u samoću u šumu koja se zvala Pavum i tu provodi pustinjački život posvećen Bogu. Još jedan susret s kraljem Klodvigom bio je značajan za sv. Leonarda. U velikom lovu kakvi su u ono vrijeme bili uobičajeni sudjelovala je i kraljica i upravo tada zadobije trudove i uz pomoć i molitve sv. Leonarda sretno rodi, a on od kralja dobije dozvolu da može osloboditi svakog sužnja u državi za kojega ustanovi da je nepravedno zasužnjen. Tom se dozvolom sv. Leonard često poslužio, a nakon svečeve smrti zazivali bi ga u pomoć zatvorenici. Tako je učinio i križar Boemund.
Postoji jedna zanimljiva kapela sv. Ivana u župi Zagorska Sela. Kapela se nalazi na strmom brežuljku nadomak Velikom Taboru, a izgrađena je i oslikana u srednjem vijeku. Na trijumfalnom luku naslikan je sv. Leonard kako užetom vuče zatočenika iz zatvorske tvrđave. Ta je slika postavljena točno u smijeru kapele sv. Leonarda ponad Pregrade. Ponad te slike nalaze se likovi ljudi po kojima gaze (hopsaju) vragovi. Ti ljudi djeluju apatično, tupo. Slika očito sugerira pogled na jedno drugo ropstvo koje je mnogo gore od tjelesnog uzništva, a to je robovanje zlu. Kad đavao ima vlast nad čovjekom on ga ponižava. Otupljuje mu um, slabi volju. Čini ga ovisnim o bizarnim užicima.
Zar i mi nismo tome svjedoci. Vrijeme u kojemu živimo moglo bi biti pravi izazov mladim ljudima da toliko toga nauče. Da razviju svoje talente. Na žalost armije mladih dezertiraju od života. Odaju se jeftinim zabavama. Uzimaju opijate, da,kako oni kažu, zaborave na svagdašnjicu. Svjetina traži apsurdno glupe zabave da posredstvom televizije promatra nečiji život 24 sata koji su zatvoreni kao kokoši u karanteni zbog ptičje gripe. I njima je to zanimljivo. Zanimljivo im je kako se ovi protežu i vode glupe razgovore. Zar to nije degradacija čovjeka, njegovog uma, njegove volje?
Žalosna je to istina, međutim, postoji i jedna druga Istina koju sugerira slika sv. leonarda u spomenutoj kapeli a to je da nas Bog svojom milošću poziva preko primjera svetih da se oslobodimo vlasti Zloga i njegova poniženja sinova i kćeri ljudskih. Oslobođenje od apatije, bezvoljnosti koje nas priječi da učinimo napor koji vodi k ostvarenju čudesnih djela, a ono največe je svakao oslobođenje od vlasti zla i sloboda djeteta Božjeg. Amen.

Redak psalma iz mise: Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.

Čitanja

Svi sveti, dušni dan i dan mrtvih: To su nazivi koje mnogi naši vjernici tako fantastično brkaju. Svi Sveti je blagdan koji se slavi 1. studenog. Tog dana slavimo i znane i neznane svete. Kako je blagdan «prekrio» neka stara poganska vjerovanja, vezana uz mrtve, koja su se održala u običajima kao što je haloween, Crkva dan iza Svih Svetih posvećuje vjernim mrtvima koji se zove Dušni dan. Dušni dan je radni pa vjernici odlaze na groblja na Svi Svete tako da su se ta nekad dva blagdana stopila u jedan.
Dan mrtvih je «iznašašće samoupravnog socijalizma». Nastao je osamdesetih godina najprije u Sloveniji a potom je uveden i u Hrvatskoj. Dokle je dopro među ostalim narodima i narodnostima ondašnje Jugoslavije nije mi poznato. Dan mrtvih je zapravo zamjena za Svi Svete što nije moglo proći kao neradni dan zbog crkvenog naziva. Mnogi naši ljudi još uvijek misle da je službeni naziv za Svi Svete Dan mrtvih, pa tako i mnogi učitelji upisuju u dnevnik, posebno oni koji se nisu niti potrudili pogledati u službeni kalendar Ministarstva kulture. I haloween je dopro do nas. Posebno do onih kojima je kultura i običaji vlastitog naroda nepoznanica, a katalozi veletrgovina jedini izvor informacija.

Što i koga to častimo na blagdan Svih Svetih? U popričesnoj molitvi se kaže: «Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela.» jedina slava ide Bogu a sveci su samo odraz te slave. Ako je Bog sunce oni su mjesec. Crkva je uvijek bila toga svjesna. Danas se to naglašava više zbog nekog upitnog ekumenizma. Čistunstvo koje miriše na protestantizam.
Međutim za vjernika bi trebala uvijek biti inspirativna Prva crkva. Tada su se svetima smatrali isključivo mučenici. Oni koji su «svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj» (današnje prvo čitanje). To su heroji Crkve koji se nisu bojali ići u smrt za vjeru u Isusa Krista i zato su od Crkve bili čašćeni. Najveća je bila čast biti pokopan uz grob nekog mučenika, kao što je sve do dvadesetog stoljeća bila posebna čast i želja biti pokopan u crkvi ili uz crkvu. Ako se danas na takve pojave gleda kritički to treba prvenstveno pripisati vlastitom pomanjkanju za osjećaj svetog u stvorenom svijetu.
Istom kasnije nastaje praksa da se nekoga svečano proglasi svetim zbog izvanrednih djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zbog prevelike žurbe, pa tako i zbog površnosti prijelaz iz poganstva na kršćanstvo urodilo je nekim neželjenim plodovima i na tom području. Stara poganska božanstva često su prekrivena nekim od kršćanskih svetaca, pa danas u pućkim običajima i slavljima «vire» i previše primjetno ostatci poganstva. Pa tako imamo neke svete dobričine koji nemaju drugog posla nego da uveseljuju izjelice i vinopije ( sv. Martin) ili zabavljaju djecu (sv. Nikola). Premda u njihovu životu ne možemo naći potvrde za takav postupak krojili su njihov život i uzimali njihovo patronatstvo razni cehovi i udruge kako bi im se svidjelo. Samo što je bio bačen u rijeku bilo je dovoljno da bude zaštitnik vatrogasaca. (sv. Florijan) Svoje zaštitnike i zaštitnice birale su i takve rubne profesije čije ime nije dolično niti spominjati u propovijedi.
Za vjernika su sveci zvijezde vodilje prema Bogu na nebu Crkve.
Naš poznati humanist Marko Marulić tiskao je 1506.g. knjigu «De institutione bene vivendi per exempa sanctorum» (Upućivanje u čestiti život po primjerima svetaca). To je djelo u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja. U predgovoru on veli:
«Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom(…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi i svi ljudi to veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: ¨Licemjeri, zašto tovarite meni na na pleća što sami ni prstom ne ćete da dotaknete. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne vidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, ne ću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.¨»
Danas treba posebno naglasiti da nisu sveti samo oni koje je Crkva svečano takvima proglasila nego i nebrojeno mnoštvo onih koji su vjerovali i u toj vjeri svoj životni put usmjerili k Bogu te su pribrojeni zajedništvu svetih. To je Crkva proslavljena.



Molitva vjernika

U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

1. Za crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
2. Vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.


Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.



DUŠNI DAN

Na Dušni dan uzimaju se čitanja iz Obrednika za sprovod.

Luka 23, 34 – 35: «Zaista ti kažem; danas ćeš biti sa mnom u raju».
Te su Isusove riječi upućene desnom razbojniku za kojega je kršćanska tradicija pronašla i ime Dizma. Njegove kipove ili kapelice potavljati će u Srednjem vijeku uz puteve koji su vodili prema stratištu. Takva kapela nalazi se na početku Nove vesi u Zagrebu.
Isusovo obečanje raskajanom razbojniku da će još danas biti s njime u raju za nas je jasna potvrda ne samo da postoji raj već i da čovjekova duša odmah nakon smrti odlazi pred Stvoritelja i bude li dostojna biti će pribrojena zajednici svetih. To Isusovo svjedočanstvo potire sve špekulacije o tek jedinom sudu na kraju vjekova, te da je tijelo i duša zauvijek nerazdvojna cjelina. Da čovjek ima neumrlu dušu istina je u koju je čovjek vjerovao od prvih tragova njegova postanka. Od najdavnijih vremena u grobovima nalazimo znakove vjere u život nakon smrti, kao i u besmrtnu dušu.
Kršćanska vjera ne prikriva i ne potiskuje smrt. Kroz tamnu zavjesu smrti koja plaši proći nam je da bismo ušli u vječno svjetlo. Nekadašnje mise za pokojne tzv. Rekvijem nekome može mirisati na Srednji vijek, kao i pozdrav redovnika u strogim klauzurama sa ¨memento mori!¨ Ali to je duhovna terapija koja oslobađa straha od smrti, a na vidjelo jasnije dolazi spoznaja uskrsnog jutra. Crkva poziva vjernike da mole za duše vjernih koji su preminuli. Jer: «Tvojim se vijernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.»

MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život.

1. Za Crkvu da uvijek navješta istinu o vječnom životu, - Molimo te.
2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te.
3. oslobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te.
4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te.
5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te.

Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.