Angelusove propovijedi

Redak psalma iz mise: Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!

Čitanja

Zahvaljujući proroku Malahiji, čije ime znači «moj glasnik», a i samom Gospodinu, pruža se rjeđa prilika za kritiku i samih svećenika. Vjerujem da će neki odmah pomisliti kako će te kritike biti ipak upućene nekome drugome. Možda bi tu i tamo poneko pomislio kako nije uputno iznositi samokritiku jer i onako ima dovoljno onih koji su pokupili sav otrov protiv Crkve i njezinih službenika koji onda siju gdje god im se pruži prilika.
Pa ipak svećenici su u Crkvi u jednom povlaštenom položaju. Dok božji narod u crkvi šuti i sluša, oni govore. Doduše tumače Božju riječ, ali od Božje do ljudske riječi kratak je put. Mnoge se slabosti i mane na taj način mogu opravdavati, a za vlastitu nezauzetost optužiti nekoga drugoga. Kroz tjedan do svećenika dopre i pokoja kritika od strane vjernika pa je u nedjelju velika napast ne osvrnuti se u propovijedi baš na tu temu. Koncilski dokumenat «Svjetlost naroda» kad govori o svećeniku kaže: «Svećenik se uzima iz naroda i postavlja za narod.» Samo malo umješnosti i spretnosti u pojašnjavanju to može biti i protumačeno; kakvi su vjernici takvi će biti i svećenici. Dok je puno teže poslušati dobronamjerni savjet iskrenog vjernika. A kad se radi o kritici, pa makar bila ona na mjestu, jao i pomagaj.
Uza sve to u Crkvi je uvijek bilo osoba zauzetih za božju stvar koje se nisu ustručavale izreči kritiku i crkvenim velikodostojnicima, pa i samom papi. Sveta Katarina Sijenska nije mirovala dok nije doprla do pape koji je stolovao u Avignonu. Na koljenima ga je molila i zaklinjala da se vrati u Rim, a on je nalazio tisuću razloga samo da ostane. Rim je pun buntovnika, razbojnika, zaraznih bolesti. Ovdje je njegova domovina, lijepi krajolik i zdravi zrak. Na koncu je ipak popustio: «Dobro, vratit ću se u Rim».
Nekadašnju titulu «Rabbi» u Crkvi je zamijenio podulji arsenal titula koje prate boje i krojevi živopisnih odjela. A onda kad takve perjanice predvode misna slavlja s pravom se ponekad pitamo gdije je tuIsus i Euharistija.
Je li stvarno opravdanje što svećenici ponekad moraju skrivati svoje ljudsko lice zbog «previskoh standarda» koje vjernici od njih očekuju.
Kako god bilo jednostavnost i skromnost krepost je koju Gospodin očekuje od svećenika kao i od svakog drugog vjernika.

MOLITVA VJERNIKA

Bože,Oče nebeski, prinosimo ti svoje molitve, prošnje i zahvaljivanje kao znak sinovske odanosti i poniznosti. Prinosimo ih po zaslugama našeg Spasitelja Isusa i naše nebeske majke Marije.

1. Svojim Svetim Duhom vodi Crkvu putem iskrene poniznosti, - Molimo te.
2. Crkvene službenike i duhovne pastire ispuni svojim Duhom da čine što je Tebi milo na dobro cijele Crkve, - Molimo te.
3. One koji u Crkvi vrše djela milosrđa ojačaj Svetim Duhom da ne posustanu, te im pridružuj nove članove, - Molimo te.
4. Ne daj da nas obuzme ispraznost duha ovoga svijeta, vodi nas k sebi putem skromnosti i jednostavnosti, - Molimo te.
5. Zagrij srca ledena onih koji su na vlasti da čuju vapaje siromaha, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i dodaj ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Redak psalma iz mise: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Čitanja

Prvo čitanje donosi «Kodeks saveza» (Izl.20,22-23,19) koji se datira u vrijeme zauzimanja teritorija i naseljavanje u Palestini. U njemu se nabrajaju različite kategorije siromaha. Kako siromasi nemaju nikoga tko bi ih štitio, oni su posebna Božja svojina i jao onome tko ne bude imao milosrđa za najugroženije. Taj kodeks nije ni najmanje izgubio na svojoj aktualnosti, dapaće, trebalo bi ga daleko naglašenije isticati u vrijeme bešćutnog liberalnog kapitalizma.
Evanđelje nam donosi pitanje o najvećoj zapovijedi u Zakonu koje odražava veliku zaokupljenost židovskih pismoznanaca koji su tragali za sržnim načelom koje bi u kratko obuhvatilo sav religiozni život. To pitanje postavlja i mladi bogataš (Mt. 19, 16s).
Isus najprije navodi zapovijed ljubavi prema Bogu. Ta zapovijed pokreće cjelokupno čovjekovo biće: nutrinu (srce), njegove sile (dušu) i njegove misli (duh). Te su zapovijedi Židovi danomice recitirali u molitvi Šema Israel. Uz nju Isusu dodaje i zapovijed ljubavi prema bližnjemu. (Lev.19, 1. S tom drugom zapovijedi Isus uspstavlja zlatno pravilo: «Što želite da ljudi vama čine činite i vi njima!» (Mt.7,12) Isusu će svojom mukom i smrću utjeloviti tu ljubav prema Bogu i ljudima. Ljubav koja ne poznaje granice.

MISIJSKA NEDJELJA

Današnja nedjelja je misijska nedjelja. Danas se posebno ističe misijski rad Crkve koji se ne sastoji samo u propovijedanju Evanđelja nego ponajprije djelotvorno, pomažući onima koji žive na samom rubu bijede. Uz navještanje svjetla prave vjere misionari provode takozvanu inkulturaciju, a što znači da u postojeću kulturnu baštinu unose svjetlo kršćanstva.
Dok s ponosom govorimo o hrabrosti misionara i misionarki koji u današnje vrijeme odlaze u misije stavljajući na kocku svoj život (a ponajprije svoje zdravlje) nažalost moramo priznati da je misijski žar na razini opće crkve dosta splasnuo. Premda imamo poprilično misijskih djelatnika iz naše Domovine, njihov je rad nedostatno praćen i molitvom i prilozima, što se očituje i u katoličkom tisku (osim možda Glasnika Srca Isusova koji je misijski žar širio od samog svog početka).
U svijetu postoje hvale vrijedni projekti u koje se uključuju mladi vjernici, bilo kao liječnici, ostalo medicinsko osoblje pa do raznih struka koji nekoliko godina svoga života daruju iz ljubavi prema bližnjima koji su u nevolji i tako djelotvorno žive najveću zapovijed koju Isus naglašava u današnjem Evanđelju.

ZAHVALNA NEDJELJA ILI ZAHVALNICA

U mnogim župama diljem naše Domovine lijepi je običaj da se nakon što su pokupljeni plodovi zemlje dade Bogu hvala za njih. Ove nedjelje je takva zahvalnica i u župi Zagorska Sela. Ne zahvaljujemo Bogu samo za darove s naših njiva i vinograda nego i za sva ostala dobra koja smo primili od Gospodina. Zahvaliti ćemo za svoje zdravlje, za svoju obitelj, prijatelje. Zahvaliti ćemo za ljubav koju nam Gospodin direktno ili po plemenitim ljudima iskazuje.
Ako u nekim novoosnovanim župama ili župama u gradu ne postoji takva zahvalnica ona postoji na razini nadbiskupije ili ju možemo samo odrediti i svake godine slaviti.


MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Ocu nebeskome da nam dade snage kako bismo zapovijed ljubavi koju Isusu istiće kao največu mogli nasljedovati i po njoj živjeti.

1. Za Crkvu raširenu po cijelom svijetu: da po ljubavi bude znak Božje prisutnosti među ljudima, - Molimo te.
2. Za svetog oca i naše duhovne pastire : da im Gospodin dade snage i žara da navješćuju Boga otkupitelja i spasitelja suvremenom čovjeku, - Molimo te.
3. Za misionare i misionarke ; obdari ih Gospodine svojim Duhom da osjete unutarnju duhovnu snagu za rad u naviještanju svjetla spasenja. – Molimo te.
4. Pomozi nam Gospodine da se i u nama probudi misijski duh kako bismo svojom molitvom i pomoći pratili rad našim misionara. – Molimo te.
5. Hvala ti Gospodine na darovima i plodovima zemlje kojima si nas obdario i daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote koju nam iskazuješ po dobrim ljudima koji nas okružuju, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre koji su preminuli uvedi u zajedništvo Crkve proslavljene, - Molimo te.

Primi Gospodine molitve svoga vjernog puka koji želi činiti ono što te moli, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Redak psalma iz mise: Dajte Gospodinu slavu i silu!

Čitanja

Oštre kritike koje je Isus upućivao poglavarima crkvene i političke vlasti nisu ostale bez posljedica. Sve je više naroda išlo za Isusom. Običnom čovjeku bilo je drago da se konačno našao netko tko će javno progovoriti o hipokriziji crkvene i političke vrhuške. Zaključak je stoga bio – ovaj čovjek postaje opasan – treba ga se što prije riješiti, ali tako da se ne pobuni narod. Lukavost i prepredenost bila je odlika političke klike na vlasti. Ajmo ga navesti na tanak led da se izlane protiv rimske vlasti koje je u Izraelu bila okupator. Optužimo ga za nešto za što bi ga rimski namjesnik bez razmišljanja poslao u smrt. Kao i svaka vlast, posebno ona apsolutistička najosjetljivija je kad je u pitanju porez. Car treba novac; za vojsku koja je bila temelj rimske države, a i za svoj raskoš kojim je rimski car pokazivao svoju moć i sjaj.
Židovi su nevoljko davali porez caru; zato jer je bio okupator, a i zato što je na rimskom novcu car nosio božansku titulu što je za pobožnog židova bilo bogohuljenje. Farizejska sljedba koja se predstavljala kao čuvarica židovskih nacionalnih i vjerskih vrijednota potajno je puk huškala protiv rimske vlasti zbog navedenih razloga, dok su sami potajice kupovali javne i crkvene službe od tih istih poganskih rimljana.
U svojoj lukavori smisliše, dakle, Isusu opasnu političku stupicu. Prijetvorno ga pred narodom upitaše: je li dozvoljeno dati caru porez ili ne? Ako iz straha pred Rimljanima rekne da, izgubiti će povjerenje naroda, jer su svi mrzili Rimljane. Kaže li ne, čeka ga prijava i sigurna smtr.
Odgovor smo čuli u Evanđelju. On traži rimski novac i pita; čiji je to lik na novcu. Kad mu odgovoriše carev Isusu jasno razgraničuje politiku od vjere izrekom:» Dajte caru carevo, a Bogu božje.» Narod je bio oduševljen Isusovim odgovorom, a oni koji su postavili Isusu političku stupicu morati će se zadovoljiti lažnim svedocima koji će na sudu pred Pilatom «posvjedočiti» kako upravo Isus brani dati porez caru.
Mnogima je još u sjećanju iz negdašnjeg totalitarističkog režima postavljanje takvih političkih stupica kojima se htjelo nekoga uhvatiti i optužiti kao državnog neprijatelja ili kao klerofašista i to samo zato što je dotična osoba bila vjernik na krivom mjestu; u vojsci, miliciji, odgoju i obrazovanju. Naši su vjernici kroz sve to vrijeme pokazali nevjerojatan stupanj zrelosti i mudrosti kako bi očuvali vrijednosti vjere i domoljublja a da ne dođu u sukob s režimom. Mnogi se s nostalgijom sjećaju onih skrovitih Božića u poduzeću kad se za cijelo radno vrijeme «u zraku» osjećalo božično raspoloženje. Kad su drugovi i drugarice na Božić držali nastavu djeci koja su drijemala jer su bili na polnoćki, a u ušima su im još uvijek odzvanjali božićni napjevi. Bilo je to vrijeme malih Hrvata s velikim srcem, vrijeme kad još nisu postojali veliki Hrvati sa svojim komercijalnim božićima i frazama koje bi trebale nadomjestiti iskrenu vjeru i domoljublje. Običnom malom čovjeku nije teško shvatiti i prihvatiti Isusovo Evanđelje, jer iz njegovog su govora iščitavali božansku mudrost, a ne mudrijaštvo raznih najamnika i špekulanata čije srce je daleko od naroda, a njihovih se jada i problema dotaknu tek retorički obično u predizbornoj kampanji.

MOLITVA VJERNIKA

Prinosimo ti Oče nebeski svoje molitve i prošnje, svjesni da ponekad neznamo što i kako moliti. Neka naša molitva Tebi bude osnažena pomoću i zagovorom Sina tvoga Isusa Krista i njegove i naše Majke Marije.

1. Molimo te za svetu Crkvu da sve njezine članove ispuni snaga Duha da njegovom pomoću navještamo veličanstvena djela tvoja. – Molimo te.
2. Daj snage našem svetom ocu da u duhu mudrosti nebeskog učitelja Isusa Krista vodi crkvu u današnjem svijetu. – Molimo te.
3. Naše duhovne patire ispuni svojim Duhom da gorljivo naviještaju Isusovo Evanđelje. – Molimo te.
4. Pomozi svim vjernicima da dobrim nadvladavaju zlo, te iskazuju solidarnost svima koji su u potrebi. – Molimo te.
5. Očisti Gospodine ovu zajednicu pokvarene lukavosti i zlobne prepredenosti, da ti služimo u iskrenosti i svetosti. – Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u nebesko kraljevstvo. – Molimo te.

Svemogući Bože usliši ove naše molitve i pomozi nam da te iskrena srca štujemo i slavimo, po primjeru kojega nam je pokazao tvoj Sin - Isus Krist, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

Redak psalma iz mise: U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Čitanja

Kraljevstvo nebesko je kao gozba koju kralj priredi sinu svomu. U toj Isusovoj prispodobi odmah nam je jasno o komu se radi. Kralj je Otac, sin je Isus. Međutim premda smo toliko puta čuli i vjerničko nam se uho naviklo na taj pojam Kraljevstvo nebesko što se to pod tim izrazom podrazumijeva? Oni kojima je Isus govorio imali su svoju ustaljenu predodžbu o tome. To je mesijansko vrijeme koje će nastupiti kad Spasitelj ponovno dođe suditi žive i mrtve. Stanje u kojemu će biti spašeni, ono što su naši stari zvali Dika nebeska ocrtava se gozbom. Slika preuzeta iz života kneževskih i kraljevskih dvorova. Neispunjeni san sirotinje od kad je svijeta i vijeka. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju opisuje od čega će se sastojati ta gozba; od pretiline sočne i od vina staložena. Fuj rekli bi ne prijatelji staložena vina, nego suvremeni čuvari vitkog tijela jer pretilina sočna zapravo je ovčje salo koje je bilo poslastica jer je bilo izvor energije. I danas u zemljama gdje vlada siromaštvo traženo je masno meso u mesnicama, a pretili ljudi su lijepi. Još će pokoja baka na selu za punije osobe reći da su lijepog okruglog lica. Nebeska gozba je na razne načine prisutna u pućkom shvačanju vječnog života s Bogom uz anđeosku glazbu. Poznata je priča o bogatašu koji je došao u raj i vidio nebrojeno mnoštvo uzvanika kako sjede uz stolove i goste se i kad mu je sv. Petar pokazao njegovo mjesto na stolu ga je čekao kruh koji je nekoć udjelio nekom siromahu. Nebo kao gozba prisutno je i u islamskoj predaji.
Gozba kao slika nebeskog blaženstva uz to što nam izgleda dosta naivno zastrašuje i svojom statičnošću. Slika daleko primjerenija za orjentalni mentalitet nego za zapadnog čovjeka sklonog jednom dinamičnom životu.
Ostavimo li po strani spomenute prispodobe o kraljevstvu nebeskom kao plod ljudske mašte udubimo li se u sv. Pismo otkrivamo itekako dinamičnost nebeskog kraljevstva jer ono je novi život navještan po prorocima a objavljen po Isusu Kristu. «Blizu je kraljevstvo nebesko» to je glavni predmet propovijedanja Ivana Krstitelja i Isusa ( Mt. 3,1; 4,17). «Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje» (Mt.12,2).
Kraljevstvo Božje otajstvena je stvarnost: samo Isus može dati da se spozna njezina narav. Objavljuje se poniznima i malenima, a ne mudrijašima ovoga svijeta (Mt. 11,25). Veličina Božja očituje se u tome što poziva sve, ne pravi razlike, dapače, privilegirani su ponizni i maleni. Sveci, mučenici, zaljubljenici u Boga spoznali su da je kraljevstvo Božje već tu među nama. Za onoga koji ga upozna ono raste poput sjemena bačena u zemlju ( Mt.13, 3-9. 18.23//). Poput kvasca (Mt. 13,33//). Kraljevstvo nebesko je najviši Božji dar, bitna vrednota koju treba steći po cijenu svega što se ima (Mt. 13,44). Jasno punina kraljevstva nebeskog biti će u konačnici kada će biti sve otkriveno. Ono nije ni plaća ni zasluženi dar.Kraljevstvo nebesko je nezasluženi dar Oca svojoj djeci. Onaj koji je upoznao barem donekle to veliko otajstvo zna da je za ulazak potrebna svečana haljina – oprana i ubijeljena pokajanjem i pokorom. Urešena djelima milosrđa – duša jednostavna i čista.
Pa kad se radi usporedbe moglo maštati o svečanoj gozbi – mislim da ne bismo bili daleko od istine kada bismo si konačno stanje u kraljevstvu nebeskom zamislili na jedan krajnje dinamičan način u kojemu po Božjoj volji sudjelujemo u još jednom višem duhovnom životu koji se tek nazire a što ljudsko oko nije vidjelo niti uho čulo……
«Dođi kraljevstvo tvoje» Mt. 6,10//).

MOLITVA VJERNIKA

Puno je zvanih a malo izabranih za gozbu – kraljevstvo nebesko koje nam priprema naš Otac nebeski. Puni zahvalnosti ali i pobožne strepnje uputimo mu svoje molitve.

1. Čuvaj Crkvu svoju i vodi je Duhom Svetim jer ona je posuda kraljevstva nebeskog na zemlji – Molimo te.
2. Za sve one kojima si povjerio u svojoj Crkvi službu posluživanja, poučavanja i posvećivanja da s puno ljubavi i zauzetosti vrše to uzvišeno djelo spasenja – Molimo te.
3. Zagrij svojim Duhom ledena srca upravitelja država i svih onih koji su na vlasti da si dopuste čuti vapaje onih koji žive u bjedi te učine sve da bi svaki građanin imao mogućnosti živjeti život dostojan čovjeka – Molimo te.
4. Ti znaš Gospodine da smo slabi i grešni, da nismo kadri donijeti ni plodove pokajanja a kamoli dobrih djela, po svojoj nas dobroti oduševi za divna otajstva kraljevstva nebeskoga – Molimo te.
5. Daj da u ovoj misnoj žrtvi i tajni euharistije osjetimo i doživimo predokus kraljevstva nebeskoga - Molimo te.
6. Sve naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih i udijeli im radost vječnog života – Molimo te.

Milosrdni Oče primi naše molitve koje ti prinosimo po žrtvi Sina tvoga koji stobom i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.

Redak psalma iz mise: Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

Čitanja

U sv. Pismu se dosta često spominje vinograd. Ove nedjelje Evanđelje se nadovezuje na Knjigu proroka Izaije gdije se govori o vinogradu a to je Izrael. " Vinograd Gospodnji dom je Izraelov". Kao što vinogradar ograđuje svoj vinograd kamenim zidom da ga divlje zvijeri i razna grabež ne opustoše, tako je i Gospodin svoj izabrani narod s puno ljubavi vodio iz ropstva u slobodu, dao mu zemlju i vladare, a kad je taj isti narod krenuo krivim putem slao mu je "svoje sluge" proroke - međutim oni su ih ubijali. Konačno je poslao Sina svoga Isusa - umjesto da ga poslušaju učinili su s njime isto što i s prorocima. Ono što sada Gospodin čini jest da svoj vinograd - Crkvu ( starozavjetnu) daje novim vinogradarima - narodima koji nisu Izraelci. Obraćeni pogani postaju "Subaštinici" i "sutjelo" u Kristovoj Crkvi. To smo mi Kristova Crkva - novi Izrael - Božji narod. Mi smo ti vinogradari. Na nama je velika odgovornost. Kome je više dano više se od njega i očekuje. Dobiva se dojam da su se vodeće strukture u Crkvi zamorile da ne upotrijebim neki drugi izraz. Doduše uprava funkcionira zadovoljavajuće ali animacija je slaba. Pod animacijom mislim na služenje u Duhu Svetome. Patiri bi trebali biti duša rasta Crkve. Njihova neposredna prisutnost u narodu Božjem izostaje. Ne izostaje doduše u vršenju nekih svojih ustaljenih funkcija, ali je simptomatično kako je prisutna sve veća težnja vjernika u Crkvi da se "zaobiđu" službene strukture te da se radije okupljaju u nekim spontanim zajednicama, a čiji voditelji znaju ponekad biti problematične osobe. Crkva treba biti duhom uvijek mlada. Sinovi ovoga svijeta vole razne titule, odličja i pročelja. Narodu Božjemu trebaju smioni pastiri - koji se ne će plašiti radosti službe služenja u Duhu Svetomu. Takve narod Božji prepoznaje i ide za njima jer ne posreduju ni svoju mudrost niti mudrost ovoga svijeta nego spasonosnu mudrost Očevu po Duhu Svetome.

MOLITVA VJERNIKA

Ocu nebeskomu gospodaru vinograda - Crkve iznesimo svoje molitve:

[/b]1. Gospodine, sluge smo i sluškinje u tvom vinogradu. Daj nam svoga Duha da u radosti i s ljubavlju radimo u njemu navješčujući divna djela tvoja -Molimo te.
2. Poslao si nam Sina svoga Isusa - nadahni nas da s puno oduševljenja živimo njegovo Evanđelje - molimo te.
3. Daj nam snage i životnog elana da budemo radosni navjestitelji onoga što smo naučili u Isusovom Evanđelju - molimo te.
4. Bdij Gospodine nad vinogradom naše duše da donosimo plodove dostojne tvoje djece - molimo te.
5. Ne dopusti da zapadnemo u malodušje, ravnodušnost.... daj nam duha radosti da po svojim skromnim mogućnostima obnavljamo lice zemlje - molimo te.
6. Isus je kamen zaglavni u Crkvi, a mi sitni kamenčići koji tvorimo to otajstveno Tijelo, daj da se međusobno ljubimo i poštujemo kako bismo donosili plodove Duha - molimo te.
7. Naše drage pokojne pridruži zajednici onih koji su vjerovali i nadali se da će lice tvoje ugledati - molimo te.