PARIZ ĆE UVIJEK...
Pariz će uvijek biti Pariz...
A pridjevi francuski će uvijek davati obilježja...
Francuski jezik, francuska revolucija, francuska uvertira,
francuska kapa, francuski ključ,
francuski prozor, francuski balkon,
francuski krevet, francuski poljubac,
francuska salata, francuski kruh...
Francuzi će uvijek biti Francuzi,
i kada šute i kada tvrde...
"Da nije čarapa, ženske noge bi
bile samo prijevozno sredstvo..."
Francuzi kao i drugi muškarci
imaju pravo na mišljenje,
s kojim se možemo ili ne moramo složiti...
Žene kao žene mogu birati od...
boja,finoće,materijala,šava,uzoraka...
hulahopki, samostojećih...
I, bez obzira jeste li se ikada opitali
kako je to bilo kroz povijest,
tko ih je kreirao, nameće li nam se tu
nešto,
zanima li vas ili ne, što muškarci misle o tome
s prvim svježijim jutrima ovog rujna,
trebat ćete ih...
izbor je vaš...
Bilo to iz potrebe, funkcionalnosti, osjećaja...
ili između ostalog, jer je možda...
Francuz u pravu?
CRY
I´m not the type to get my heart broken
I´m not the type to get upset and cry
Cause I never leave my heart open
Never hurts me to say goodbye
Relationships don´t get deep to me
Never got the whole in love thing
And someone can say they love me truly
But at the time it didn´t mean a thing
My mind is gone, I´m spinning round
And deep inside, my tears I´ll drown
I´m losing grip, what´s hapenning
I stray from love, this is how I feel
This time was different
Felt like I was just a victim
And it cut me like a knife
When you walked out of my life
Now I´m, in the condition
And I´ve, got all the symptoms
Of a girl with a broken heart
But not matter what you´ll never see me cry
Did it happen when we first kissed
Cause it´s hurting me to let it go
Maybe cause we spent so much time
And I know that it´s no more
I should never let you hold me baby
Maybe why I´m sad to see us apart
I didn´t give to you on purpose
Can´t figure out how you stole my heart
PISMO MOJA
Pismo moja
iscidi sam dušu u tebe
i pustija te u svit
zbog jubavi moje, nesritne
da mi svitliš put dok tražin je
Svu lipotu svita
ja stavija san tu
u ovu šaku riči
u moju nevolju
i sudbinu
Da mi svitliš put
dok tražin je
jer ova duša dalje
bez nje više ne može
Pismo moja leti mi do nje
i šapni joj riči najlipše
da još uvik nosim za nju
posrid srca živu ranu
koju samo ona ličit zna
Ja nisam lutka....Da pokrećeš me...Jer ti se igraš sa mnom kako hoćeš...Malo me maziš a onda lomiš me...
OPROSTITE
Oprostite što se igram
njegovim lančićem
jer to mi je jedino
ostalo od njega.
Nestalo je naših želja,
nestalo je svega,
baš svega...
Oprostite što plačem,
a suze ne brišem,
što se u ovom trenutku
nikog ne stidim,
otišao je nijemo, bez pozdrava,
a ja sam samo željela
još jednom vidjeti ga.
Oprostite što sam tužna i šutim,
ali nisam mogla moliti,
otišao je nijemo, bez pozdrava,
ali još ga volim.
MOJE PJESME
Moje su pjesme kao bez duše
u njima se neprestano kule ruše.
Kule ljubavi, kule života
osjećam da ni živjeti više nije divota.
U svakoj pjesmi ponovo umrem
kao da uvijek istim putem idem.
Al neka me sjenka stalno prati
pitam se zašto na meni vrijeme trati.
Nije to obična sjenka, sada znam
ona čeka, strpljivo čeka,
pjesme da joj dam.
Ona se hrani ljudskom boli
ona pije suze pune boli.
Večeras će dobiti još jedan stih
još jedan krik, sasvim tih:
U svoje sam pjesme ugradila sebe
očaja su pune, al nisu za tebe.
Svaka je pjesma dio mene
pero uzmem čim mi suza krene.
Dok spavam, ti mi dušu kradeš,
samo za to hrabrosti imadeš.
Ostavi me na miru,
vrati mi snove,
želim biti sama
traži suze nove....
