MARIHUANA
Mozda je prosao zivot cijeli
od onog dana kad smo se sreli,
kad prvi put vidjeh oci plave
i kosu boje pokosene trave.
Ah, pomislih divna je ona,
al necuh zvuk onog zvona
sto je u smrt zove polako,
da am znao vjecito bih plako.
Ruku mi pruzi kao da pita :
volis li rijeku, polja i zita.
I pruzih ruku ruci sto drhti
i pruzih ruku vapaju smrti.
Itek kad pomislim pred kim stojim
pred onim sto stoji u mislima mojim.
Ispijeno i blijedo provodi dane
u zanosu marihuane.
Htio sam ljubavlju da isperem drogu,
jer sto je ona skrivila Bogu.
Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude.
Uzalud bijehu sve nade moje
umrijese oci te plave boje.
I proklinjah budenje tog dana
i zla sto ga donese marihuana.
Ana, djevojka plavih ociju i kose,
ime sto ga tisuce djevojaka nose.
Stici cu tamo jednoga dana
gdje sada pociva moja Ana.
Na njenom grobu zaplakah prvi
i rijeci ispisah kapljama krvi.
Umrla je u smiraj dana,
bila je lijepa i zvala se Ana.
A znala je da narkomani dugo
ne zive
da se oni kratko svojim snovima dive.
Bez milosti je bola svoje arterije i vene,
voljela je zivot, a mozda i mene.
