NARKOMANKA
Najdrazi moj jesenji prijatelju
u ovu jesenju kisu
moji ti tanki i blijedi prsti
posljednje pismo pisu.
Ako mi slova nisu lijepa
oprosti ruci sto drhti
jer osjecam vec da idem
k zadnjem casu smrti.
Ruka mi drhti, postaje hladno
moj zadnji dan brzo ce proci
i tad cu sama bez zastite i tuge
u drugi kraj strancu poci.
Kada sretnes mi majku na putu
uruci joj topao pozdrav moj
i reci joj da sam sretna bila
ziveci zivot svoj.
O kad bi znao kako je tesko
pozdrave slati zadnji put
kako je tesko reci zbogom
i poci u taman i hladan kut.
Mozda je bolje da sad odem
nego kad dode bijela zima
ali svakako kad odem jednog dana
reci svima da sam im oprostila.
Ako netko ispusti suzu vrelu
obrisi je s lica tog
ne daj da itko za mnom place
niti da pode na moj grob.
Ne daj jer nitko nije bio takav
prijatelj kao ti
i nitko nije pricao
kao sto smo pricali mi.
Kraj pisma vec se blizi
na slovo pada suza vrela
a ja tek sad mogu da kazem
samo sa tebe voljela i htjela.
Ako te upita koji neznanac
zasto je na grobu igla tanka
reci mu da tu spava
propalo djetinjstvo i jedna
narkomanka.
