< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Katarina voljela si konje ,našla sam jednog slatkog za tebe danas,bit će ih još.Volimo te , s tobom počinje i završava dan,ljubavi moja vesela i razigrana...
Za uspomenu na našu preminulu Katarinu...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
AUDIO VIJESTI:
Totalportal.hr
Video zapis vještačenja
Moj portal
Jutarnji list
Malena zvijezdice
Josip Beljan
Emocija
Stiv Naglav
Protiv nasilja-blog
Stradali u prometu
hit counter
Katarina i Martina dva mjeseca prije tragedije
Draga moja Katarina ,drago moje dijete,sanjala sam te opet i hvala dragom Bogu na tim snovima,što sam opet s tobom,što razgovaramo.Prošlo je nekoliko tjedana od tada,željela sam ga zadržati za sebe jer je bio toliko stvaran a ja sretna,a kad sam se probudila vratila sam se u stvarnost i pokušala opet vratit se ukrevet i nastaviti ali na žalost više nije išlo,istina je tu ,dolazi sa novim jutrom ,i ne možeš od nje nikuda.Ovako je tekao moj san... našla sam se u nekom starom gradu iz starog vijeka ,možda grčkom ,rimskom,sa velikim zidinama i kupolama,sretala sam mnoga lica ,nasmijana ,crnce,evropljane ,grke,svi usvojoj odjeći, uglavnom duge haljie.Sretala sam vojnike iz svih ratova u svojim uniformama,sjećam se rimskog konjanika.Šetala sam dalje ,shvatila sam da sam na nekom posebnom mjestu,penjala sam se uz ogromno stepenište,ušla u neku prostoriju punu polica sa ćupovima i tu zatekla neku ženu obučenu kao neka svećenica ,smiješila mi se pa sam upitala a bilo me strah ,dali kod njih žive anđeli a ona mi odmah odgovori pa da tu su svi anđeli a ja se malo ohrabrila pa se bojeći da ne ode kuda brzo pitam mogu li vidjeti jednoga i već kad je tako lako brzo kažem..mogu li vidjeti Katarinu anđela...žena kaže nema problema,jako sam se iznenadila .Odjednom se u uglu sobe otvore vrata i gle ..pa to je stvarno moja KATARINA,nasmijana , u lijepoj bijeloj dugoj haljini, raspuštene kose,kako me je samo zagrlila,onako sa čežnjom,još i danas to osjetim,taj stisak.Katarina kako ti je ,pitala sam ,ma super mi je, dobro mi je a kako ste vi,pitala je. Odjednom sam ugledala njen trbuščić ,bio je pun sitnih ožiljaka,uplašila sam se ,upitala sam ju zaprepašteno Katarina ,zlato moje što ti se to desilo,jesu ti nešto uradili,..ne mama, ma nije mi ništa bilo to sa ja upisivala vaša imena da vas nikad ne zaboravim.O KATARINA moja tad mije bilo jako teško,a opet sretna što mi kaže da je dobro i da je onako vesela.I tad sam se probudila i dalje samo mi majke koje još u snovima možemo biti sa svojom djecom znamo kako dalje nastaviti dan.