petak, 06.04.2007.

Uskrs u našim domovima

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana, vaše će vas Karakterne provesti kroz lijepe običaje u njihovim domovima u jednom zgodnom uskršnjem mozaiku, kojeg ćete čitati sve do utorka. Zato, uzmite si vremena, da vam ne bude previše sve pročitati u jednom danu. Vidjet ćemo što se papa u njihovim domovima, a neće baš sve biti nužno dijetno. Oprostivo je ako malo i zgriješite ovih dana, neće nitko nikome zamjeriti, ali gledajte ipak da ne zgriješite previše!!!

I ne samo to. Na samom kraju ovog zajedničkog posta, jedna prava poslastica. Šlag na kraju. Naša gošća-urednica ovog vikenda, inače naša aktivna i vjerna članica, ovih dana završava sa svojom dijetom, pa ćete pročitati i o njenim iskustvima. Pa krenimo redom. Prije svega, o samom postu, a uoči omraženog nam vodenog dana, čut ćemo malo od naše Ledene.


USKRŠNJI POST BY LEDENA

Danas sjedam već peti put za računalo i započinjem sa ovim postom. U kući je užurbanost...sve sam ih natjerala raditi. Zločesto?

Pa i nije. Svi uživamo, barem donekle. Čistimo, glancamo, iza nas ostaje mirisni trag.

Povod je, naravno Uskrs. Nismo neki vjernici, ali poštujemo tradiciju. Jučer (četvrtak) i danas (petak), obavljamo veće kućanske poslove. U subotu se peče kruh, pravi, domaći, kolači, bojaju se pisanice, i naravno, uokolo postavlja sva sila kinđurija i ukrasa, u obliku piceka, zečića, jaja, cvjetića. Nek je bal...I još, u subotu, obavezno, negdje popodne, kada uhvatimo vremena, odlazimo u prirodu i tražimo tek napupale grane grmova po poljskim živicama ili raznog drveća po šumi. Uobičajeno je to glog, no ove je godine ranije procvao. Bit ćemo zadovoljni i sa napupalim granama hrasta, bukve, graba, koje ćemo staviti u veliku vazu, i na njega povješati pisanice. Tu svrati i uskrsni zeko, ostavi koju sitnicu za dječicu...

Uživamo u ovakvim obiteljskim događajima, tempo današnjeg života pomalo uništava dobre, stare, obiteljske vrijednosti, vrlo jednostavno. No, mi se ne damo, a ne....

Prije toga, što nas čeka?

Odlučili smo...danas voće. Sutra voda.

Pravi, pravcati post.

Zgodno nam se posložilo ovaj put.

Što je u stvari, post?

Kaže Wikipedia slijedeće:

U kršćanskoj religiji post započinje čistom srijedom, Pepelnicom, i nastavlja se kroz četrdeset dana do Uskrsa, kroz period koji se kod nas zove četrdesetnica, ili korizma, što dolazi od latinske riječi quadragesima. Korizma je vrijeme posta i nemrsa, odricanja, pokorničkih djela i molitve.

Vjerski običaji koji unose razne zabrane u način prehrane korijen vjerojatno imaju u saznanjima koje je nekada čovjek osjećao intuitivno, bez pravih dokaza, a koja su danas i znanstveno dokazana. Hrana nam služi za preživljavanje (vidi otkrića!), no s njom unosimo u organizma i dosta nepoželjnih, danas i štetnih tvari, pa je poželjno organizam ponekad rasteretiti i očistiti. Stoga je post, bez obzira na pripadanje ili ne pripadanje bilo kojoj vjerskoj zajednici, dobra odluka i korisna za vaš organizam.

Uzimam ovaj klub za primjer, koji se trudi kod svih osvjestiti stav o promišljenoj prehrani i samodisciplini vezanoj uz hranu.

Kod nas se dani posta nerijetko pretvore u pretjerivanje u ribi i morskim plodovima, kolačima, salatama i drugim prilozima, a to znači da temeljna postavka rasterećenja organizma gubi smisao, kako u religijskom, tako i u zdravstvenom smislu. Zato ćemo ove godine, moje drage karakterke, doista biti disciplinirane i za dobrobit svog tijela i svoje zdravlje, karakterno i samosvjesno preživjeti ovaj post.

Moram razjasniti razliku između posta i nemrsa. Netko je ovdje, na ovim našim stranicama već jednom pisao o razlici između jednog i drugog, a ovo je prilika da još jednom utvrdimo gradivo.

Nemrs je suzdržavanje od namirnica mesnoga podrijetla i uopće masne hrane, a post je odricanje od jela, odnosno uzimanje samo jednoga potpunoga obroka, dok druga dva treba smanjiti bar za trećinu. Postoji i tzv. suhi post, što znači biti cijeli dan (24 sata) samo na kruhu i vodi. Taj post uključuje izbjegavanje svakoga kuhanog i začinjenog jela..

U starije doba post se sastojao u tome da se nije jelo dosita, niti se smjelo jesti meso. Danas se razlikuje nemrs od zakona posta (lex ieiunii), koji samo ograničuje količinu hrane, a vrsta jela nije važna (što znači da bi se i za posta moglo jesti i meso).

Post i nemrs obvezni su samo na Pepelnicu i na Veliki petak (od čega se izuzimaju djeca, starci i bolesnici, a i oni koji ni inače nemaju što jesti). Mrsiti znači jesti meso. Postom se, naime, čistimo,od mesa i teške masne hrane.

Nakon posta, u nedjelju, uživamo. Naš proteinski dan, pa se nećemo morati previše toga odricati u obiteljskoj atmosferi blagovanja i uživanja.

Ovdje, u mom kraju, običaj je za doručak na Uskrs, jesti kuhanu šunku. Nekada se prava šunka sušila, od pravih, domaćih gica, pa se na Uskrs kuhala. Danas kupujemo gotovu i pravimo se da je ona starinska.

Dio pisanica se obavezno boja sa prirodnom bojama. Kuhaju se ljuskama luka za crvenosmeđu boju, sa listovima koprive ili špinata za zelenu boju, ili sa ciklom za crvenu boju. Jaja se omataju u gazu, a između se stavlja neki listić, djetelina ( po mogućnosti sa četiri lista) pa na jajetu ostaje otisak. Te pisanice se na uskrsni doručak razbijaju. Svatko uzme jednu pa se lupa sa onim drugim...tko će prvi razbiti jaje...to nosi neku posebnu sreću. Po predaji, ja ne znam, uvijek izgubim....


Za ručak...nama se nije teško odlučiti.




Uh, teško mi je ovo i pisati i čitati....

Ove godine smo marljivo sakupljali ispuhana jaja. Otkrili smo novu tehniku ukrašavanja, blaženi vrtići i njihove radionice za djecu i roditelje. Dovoljne su dekorativne salvete, tuba drvofiksa, kist, dva, tri, i malo dobre volje i mašte. Od salveta odvojite ona dva doljnja sloja, bijela, bez boje. Jaje lagano kistom natapkate razrijeđenim drvofiksom (može i ljepilo za tapete, razrjedite sa običnom vodom toliko da nije jako gusto) pa prvo nalijepita ta dva sloja bijelog salvetnog papira. Natapkate lagano papir, pa na njega lijepite onaj dekorativni dio salvete. Možete izmisliti bilo što, izrezati dijelove, slagati mozaik, mašta je granica. Malo se treba posušiti, a onda još jedan sloj tapkanog ljepila. Ljepilo je bijelo u tekućem obliku, no nakon sušenja postaje prozirno. Možete jaja, još dok su takva vlažna i natapkana ljepilom, uvaljati u kristal šećer, pa dobiju lijepi sjaj. A to djeca vole, zar ne?



Za kraj, iskreno Vam čestitam Uskrs. Neka vam je miran, provedite ga u krugu obitelji, uživajte međusobno. Ako ćemo imati sreće, pa da bude i lijepo vrijeme, provedite dio vremena na otvorenom . Ponekad su najjednostavnije stvari i najljepše, dovoljno je da se otpremite u šumu, livadu, na obalu mora i uživate u onome što nam pruža majčica Zemlja.

Voli Vas Ledena...



USKRS SA NUKOM



Zašto je jaje simbol Uskrsa?



Ovalnog oblika, sa jestivom unutrašnjosti od koje može nastati život, ali koja radi na očuvanju života u svakom svom obliku, jaje je simbol vječnog života. Neprekinutog kruga obnavljanja, nerazdvojivost života i smrti.

Bojanjem pisanica ne ispunjavamo samo neki tamo ritual koji su naše bake prenijele na nas. Pisanice su postale dio umjetnosti. Od običnog bojanja ljuske lukovim korama do zakivanja potkova u krhku ovojnicu jajeta.

Kao klinci smo imali običaj nositi najljepše pisanice u crkvu i nakon blagoslova ih poklanjali svojim najmilijima, prijateljima, simpatijama. Kako ove godine neću slaviti tradicionalno dajem vam par recepata za custom pisanice.

Ove godine ja i Nuk ( moj zlatni retriver ) soliramo. Obitelj migrira u Slavoniju na par dana u prežder-fest nevistinoj familiji, a ja zbog posla moram ostat. I to mi ''jako teško'' pada. Toliko teško da ću se suzdržat od ubijanja hranom kao pravi katolik i biti izgleda jedini karakter za ove praznike ( za one humor-challanged...to se zove sarkazam ljudi ).

Što onda jedno 22-godišnje žensko čeljade ima u planu za Uskršnji meni?

Stvarno mi teško pada sva ta praznička hrana. Pogotovo kad je spremljena na tradicionalni slavonski način. Mast i svi ti pusti začini mi na kraju sjednu na probavu i redovito mi je žao za sve što sam uopće probala. Dakle ove godine idemo probati light verziju. Što će reći, piletina!

Piletina je stvarno univerzalna namirnica u mojoj prehrani. Jedna od rijetkih prehrambenih vrijednosti koje ja mogu u svakom trenutku jesti. Načini pripreme su raznovrsni kao i oni za krumpir. Meni osobno je najdraža pečena koka sa krumpirima. Eventualno zalijevana pivom za hrskaviju koricu. Kako se korica ne preporuča jesti kolesterolašima i onima sa zubnim protezama i mostnim konstrukcijama ( ne, ne visi nikom bruklinski most u ustima ljudi, to se samo tako zove vrsta navlake ), pivo bumo preskočili...

Pošto pes i ja letimo solo ovaj put ćemo i pečeno preskočiti. Pitate se, pa dobro 101d šta ćeš ti jest majke ti?!

Bit ću ljenčina i gurman u isto vrijeme i ugodit djetetu u meni. Uskrs je, ne?



Sretan Uskrs dragi moji karakteri! Stucajte koje jajce i za mene...
Vaša 101dalmatinka



ONE AMERICAN EASTER

Zadnje cetiri godine moja familija Uskrs slavi u svom domu u Americi. Njegujuci nase obicaje, volim unijeti i dasak americkih posto ipak zivimo u ovoj zemlji. Ne razlikuje se puno tradicija od nase, no nekih detalja ipak ima. Poput hrane, pokloncica za djecu i nezaobilazni egg hunting.
Veliki Petak se ovdje zove Good Friday i proglasen je kao drzavni praznik u 16 drzava diljem Amerike. Tako da su tada mnoge skole i firme, zatvorene.

Easter Sunday ( Uskrsna Nedjelja) je veliko veselje za djecu. Kad se probude, docekaju ih male kosarice sa slatkisima koje im je ostavio Easter Bunny (Uskrsnji Zeko). U kosaricama bude nezaobilaznih cokoladnih zecica, pilica, malih bomboncica u obliku jaja, i sve varijacije na tu temu koje mozete zamisliti. Bunny je velika faca taj dan jer obiljezava djeci Uskrs slicno kao Santa Claus na Bozic.

U vecim naseljima, poput mog, zajednicki se organizira za djecu egg hunting ili "lov na jaja" ;). Pravilo glasi da Zeko sakrije eggs u travu, a djeca onda sa dobivenim kosaricama krecu u potragu. Nagrade slijede za one s najvise prikupljenih jaja, ali i za one s malo manje prikupljenog "materijala", pa su sva djecica zadovoljna ;). Neki roditelji se pridruze djeci, da malo i reda naprave, a ostali su zaduzeni za pravljenje piknika, rostilja i klope za svih.



Posto ce nam ove godine ovo biti prvi veci organizirani egg hunting, veselimo se novim dozivljajima i mi i djeca. U nasem naselju je egg hunting zakazan za subotu u 11 ujutro, tako da ipak Uskrsnu nedjelju svako provede sa svojom obitelji, a u subotu cemo se eto druziti svi zajedno. Dogovor je da svatko donese nesto od hrane, a posebno mi koji smo iz drugih zemalja da donesemo nesto sto mi pravimo za Uskrs. Bit ce to pravi mali Internacionalni Uskrs o kojem cu vam vise pricati iduci tjedan, a bit ce i slikica.

I ovdje se, dakako, farbaju jaja, i to je specijalan dozivljaj za cijelu familiju. Posto pored moje, jos male djecice, nemam nekog vremena za domace uratke poput vas u domovini, uglavnom djeci ispunjavam zelju da biraju boje, slicice, i popratni pribor koji ide uz sve to. Moji uglavnom biraju pastelne boje, a kako im zaista dam masti na volju bude tu vrlo mastovitih kreacija. Iako moram reci da se i tu koriste luk, persin i slicne domace stvari za bojanje jaja.



Nadalje, pored domacih kolaca, djeca se vesele i pravljenju americkih sarenih Easter cookies. U mojoj kuci ce ovih dana biti pravi haos kad se stanu dobacivati brasnom, secerom, raznim bojama. Ali nema nista ljepse kad se oni vesele svojim tek ispecenim kolacicima. Moja Princess je mali strucnjak za dekoracije...



Mama ne smije zaobici ni cuvene cupcakes i tortu u obliku jaja.





No, samo taj slatki dio Uskrsa djeci prepustim na volju, ali onaj nas konkretni dorucak i rucak ipak su s naseg podneblja. Tako ce se i ove godine, za popularni brunch (breakfast and lunch- kasni dorucak i rani rucak), naci, pored jaja, i sunkica pecena u tijestu, koju majstorski spravlja Zakoniti i mladi luk. Kako ovdje nemamo familiju siru, tako Uskrs slavimo uz drage nam prijatelje, pa ce nam Easter dinner uz janjetinu, francusku i mladi krumpir, biti ljepsi i veseliji.

Za danas vam prilazem recepte koje ce na svoju trpezu postaviti moje susjede amerikanke,a vjerujte pasu i uz nasu dijetu (bar malo). Dakle, da vidimo sto se nalazi na jelovniku za Uskrs, kod ljudi s moje strane bare.



Kad sam bila mala voljela sam za Uskrs najvise orehnjacu i makovnjacu moje bake. No nikad nisam bila zainteresirana nauciti kako se rade. Kad god mi je ona htjela pokazati, ja bi ponosno frkatala nosom da to meni nikad nece trebati, kad ona to pravi. Mislim da sam tada bila onim ludim teen godinama ;). I dan danas mi je zao sto je nisam poslusala onda jer nisam mislila da cu otici u bijeli svijet. Danas me s tim receptima spasila nasa clanica bbw 44, poslavsi nam na mail kluba recepte za orehnjacu, makovnjacu i sirnicu, pa evo ih redom:



Nadam se da sam vam ovim rijecima, slikama, a posebno receptima uspijela prenijeti bar malo dasak Uskrsa s ove strane zemaljske kugle. Svima Vama i vasim obiteljima,
Happy Easter from Lorraine and her family!



USKRS ILI NE KOD DEMJAN

Lijenčina Demjan se ovaj put zbog važnih obaveza nije obavila duhom koji vlada u ovo predblagdansko vrijeme. Nisam obavila veliko proljetno čišćenje, nisam otišla u dućan i nakupovala tonu hrane kao ostatak ovoga, a i drugih gradova, nisam ofarbala jaja, ali imam plan.

Plan je uvaliti se nekome drugome na ručak.

Pod druge podrazumjevam svoju mamu ili čak, moju svekrvu. Jedini problem što je moja svekva tristotinjak kilometara dalje, ali moram priznati rado bi do njih potegnula samo da osjetim onaj duh koji vlada ovih dana njihovim stanom.

Par puta sam imala priliku doživjeti to i za razliku od Uskrsa u domu moje mame, koja je uvijek bila prezaposlena (tek je danas shvaćam) pa nije odrađivala pripreme za Uskrs kao i ostatak svijeta, kao što je uspjela to prenjeti na mene, tako se kod Kokolovih uvijek sve praši od priprema.
Njegovi su roditelji veliki katolici i poštuju sve zadane norme, tako da mi je vrlo interesantno bilo nekoliko prethodnih godina gledati muke po svekvi da bi sve stigla.
Par vrsta kolača, kao i šest-sedam sirnica napravila bi tek dan dva prije i sakrila ih. Da, dobro ste pročitali. U svoju sobu, pod kluč. Smiješno je vidjeti kako jedan po jedan njen sin moli i kumi da načme barem jednu sirnicu.
Kao i svaki put "ledeno" srce popušta nakon tri i pol zamolbe i jedna sirnica nestaje dok kažeš "keks".
Nezasitna čeljad moli dalje tijekom dana, svekrva se otima porivu, drži do sebe, kuha i nakuhava ručak.

Pršti brašno na sve strane. Njoke, pašticada, mesna juha ili u drugoj kombinaciji sa pečenim mesom i krumpirima, a onda usred kuhanja....svekrva ostavlja sve meni na brigu, svekar već cupka pored vrata, pere ruke i trči u crkvu. Pjevaju u zboru i onda ih svako malo tijekom dana nema na kojih sat do dva.
Nakon toga dolazi u trku sa pettisućaiosamsto vrećica iz dućana, jer je usput svratila na povratku iz crkve i opet se baca na kuhanje. I onda čuješ vrisak.....nije još ofarbala jaja. Opet neće sve stići na vrijeme. Naravno da će stići, ali ta žurba i toliko žestokog ritma samo da bi se zadovoljilo neke norme je za mene odlična predstava. Volim ja svoju svekrvu i volim taj osjećaj koji se proteže od jutra do mraka sva dva do tri dana koliko budemo kod njih. Usprkos činjenici da leti kao muha bez glave unaokolo ipak daje mir.
Nakon toga slijede plejade rodbine, popodnevni čaj ili kava i uvijek ista tema razgovora: kome se bolje digla sirnica i čija je finija.

Ako se potrudim možda i stignem do njih u Zadar. Držite mi fige.



Ako ništa drugo, ponekad mi je svekrva uspjela uvaliti da ukrasim jaja, a ja bi to napravila sa onim što bi pronašla po ladicama kod nje. Pa bi jedne godine slagala na njih sušeno voće, orahe, drugi put rižu, šećer, a ovaj put bi rado konac zarolala u krug.




Toliko od very busy, busy

Demjan



USKRS KOD ANGIE

Već samo proljeće u meni budi posebna čula. Sve mi je nekako mirisnije, i kao vrijeme toplije i veselije i sunčanije. Danas na Veliki petak iako je post što u svakom slučaju znači konzumirati jedino vodu i kruh, ja sam naravno vodeno no moji će ukućani blagovati oradu naravno kao i uvijek na neki moj način. Ne znam kakav je običaj u vašem domu no na Veliki petak u kući su svi križevi i ogledala pokriveni purpurnim miljeima u spomen na Isusovu muku. Zvono neće raditi pa ni ono na ulaznim vratima.




Iako naše generacije sve više konzumiraju morsku ribu, u razgovoru s bakom saznala sam da bi ranije tipični obrok njenog djetinjstva bio juha od graha sa knedlicama, grah salata i kukuruzni kruh. Kasnije se tome pridružio i pohani šaran. Međutim kako ja nisam ljubitelj riječne ribe mislim da će mirisna orada biti dostojna zamjena.

Dakle, danas na Veliki petak objed moje obitelji biti će grah juha s "noklicama", grah salata s bučinim uljem i blitvu na lešo.
Navečer, započet će pečenje kolaca ovaj puta "samo" dva. Tako će se na Uskrs na stolu obavezno naci bakina orehnjača i moje Jelačić kocke i svakako kolači koji su u mojoj kući neizostavani za svaki blagdan, obavezne pita mađarica i pita od jabuka. Uf "samo" četiri ove godine, odmah mi pada napamet količina suđa koje treba oprati nakon pripreme spomenutih.



Iako mi baš i "nije nešto" poganski običaj bojenja jaja i simbolika zeca preuzetih u Katoličkoj crkvi radi približavanja kršćanske vjere do tada nekršćanima. Neizostavna "ikonografija" veseli Malenu, Srednju i Veliku pa naravno biti će i njih. Isti će se u domu pojaviti kad i one jer nema lijepših pisanica nego onih koje ukrase djeca svojim malim prstićima i neka je boje posvuda upravo tako i treba biti. Pisanice položene u košaru u kojoj je napravljeno gnijezdo od trave biti će sa cvijećem centralni ukras doma.

Mene iskreno najviše veseli ona posebna opuštena atmosfera i da još nešto onako za svoju dušu u kući mora biti barem stručak tulipana, barem jedan zumbul i neizostavna grana divlje šljive ili trešnje kojoj se svakog proljeća iznova divim.

Nakon blagoslova hrane na nedjeljnoj misi obitelj će doručkovati zajedno, i tek tada dom će zamirisati po orehnjači jer to tako mora biti, vanilija, mlijeko, orasi najljepši su miris svakog blagdana pa i Ukrsa.

Ručak je svakako pečenka. Ovaj puta spremit ću teletinu pečenu u vlastitom soku (blažene vrećice za pečenje mesa) i neizostavne mlince. Naravno za blagdane tu je i neizostavna domaća juha koju uvijek radim u čarobnoj bakinoj kombinaciji, a ta je da uvijek uz juneće meso i povrće u istoj mora se kuhati i komadić piletine, takva je zaista posebna.

I kvrcnite s najbližima pisanice jer kakav bi Uskrs bio da se ne provede natjecanje izdržljivosti pisanica.

Sretan Uskrs, blagoslovljen u miru i skladu želi vam vaša Angie.




USKRS KOD WANDE

Kako se Uskrs slavi u Dalmaciji općenito, zapravo mi je jako teško opisati, jer neki strogo dalmatinski stereotip i nisam primijetila. Veliki tjedan pred Uskrs svakako obilježava najupečatljivije niz crkvenih obreda krajem tjedna. Odmah na početku da se nešto razumijemo. Nisam vjernik, ali dolazim iz stare kršćanske obitelji, gdje je religioznost ipak bila pitanje slobodnog odabira, a nikako nešto dogmatski nametnuto od strane onih koji ližu oltare.

Običaji, naročito oni lijepi, starinski, su se oduvijek poštivali i bili su dio mog odrastanja i ja ih danas nastojim prvenstveno kao takve prenijeti i na moje sinove. U mojoj se kući oduvijek tradicionalno slavio i Božić i Uskrs (čak i u vrijeme prije rata, i nama je to bila najnormalnija stvar), ljeti na otoku obavezno smo se pridruživali procesijama na Malu i Velu Gospu. Moja djeca idu na vjeronauk, kako u školi, tako i u crkvi. Da li će oni kasnije biti vjernici, ja to ne znam, jer bit će to nadasve stvar njihovog osobnog odabira, ali držim da je poznavanje običaja dio opće kulture pojedinaca, a oni će zasigurno imati štošta toga prenijeti svojim budućim obiteljima.

Mrzim one morbidne ukrase tipa kokoški koje izgledaju kao prave a koje se frknu nasred stola, meni je to užasno. Volim one smješne figurice pilića, kravica, patkica i zeka. No simbol Uskrsa meni su apsolutno i iznad svega pisanice, koje se kod nas rade isključivo od prirodnih boja (kora kapule, špinat, cikla…), a od prije nekoliko godina otkrila sam krasne boje u ampulama, vrlo intezivne, prirodne, a jako jednostavne za upotrebu. Naljepnice su zabranjene u mojoj kući, one su mi apsolutno out, osim onih (ako ste vidjeli) tipa malih navlaka koje se navuku preko jajeta te se, nakon šta se urone jaja u vrelu vodu, stisnu oko jajeta u lijepe, prijanjajuće široke trake-dekoracije. Eto, jedino mi te imaju prolazne ocjene. Kao dekoracija može se, prije uranjanja u boju, prisloniti uz stijenku jajeta list peršina, koji se onda čvrsto zamota gazom, tako da, kad ga se odstrani, ostane svijetli ukras u obliku lista. Nadalje, mi doma često crtamo pčelinjim voskom po kori jajeta, na način da se vrhom pribadače umoči u vosak, crta po kori, a kasnije ostaju svijetliji tragovi na mjestima gdje se crtalo. To izgleda otprilike ovako:



Baš mi je krivo što nisam imala vremena poslikati originalna mamina jaja, koja su još ljepša, ali kako sam ovih dana u sitnim brigama oko mojih muškaraca, kako onih velikih, tako i malih, (uključujući i Maloga Pasa) i kako sam malkicu i ljuta na svih njih, mogu vam reći da bih najrađe oslikala njihova jajca i to iglicom!!!

Meni osobno drag je jako četvrtak u crkvi, kako s primanjem svete pričesti, u čemu sudjeluju svi vjernici, ili pak s prijepodnevnim posvećivanjem svetog ulja za pomazanje bolesnih i svete krizme, tako i s večernjim ritualnim pranjem nogu, simbolom biblijskog motiva s Posljednje večere, slikom Isusa, koji pere noge dvanaestorici apostola u povezanosti pod njegovom zapovijedi širenja ljubavi među svim ljudima. Veliki petak, dan najvećeg posta, o kojem nam je danas nešto više rekla i naša Ledena, dan je kad se bar po mojoj zgradi hodnicima širi vonj bakalara, koji mi je kao maloj bio noćna mora, a sada mi je jedna od omiljenih delicija. U našoj se kući priprema kako na bianco, s dobrim maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, tako i kao brudet. Meni od tog dana u mom domu često obogate i salate od hobotnice ili muzgavaca, riblje paštete, ali i komadi fine ribe na žaru. Svaka friška riba je dobra ako je u sezoni i dobro pripremljena i ne mora to nužno biti ona bijela, skupa. U našoj kući često se peku i lignje, ili i lukom i slaninom špikani odresci svježe tunjevine na žaru. Prilog uz to je salata od slanutka, izgnječene tunjevine iz konzerve i majoneze. (koje smijete samo malo, malo, malo, nemojte mi se opustiti!!!).

Na postu u našoj kući prevladava definitivno riba. Jedna naša stalna suradnica, naša Lipa Mare, napokon je ovaj tjedan poslušala moj savjet i prestala linkati na svoj blog i odlučila dostojno podijeliti svoje sjajne recepte s nama. Tako smo, eto, ipak izgubili trudnicu-spamericu, koja će sad shvatiti da joj se ne isplati linkati u komentarima na njen blog, ali smo i dobili napokon vrijedan prilog, dio kojeg dijelimo s vama. Ovi su recepti ne samo dijetni, već su i prilagođeni postu. A na isti se način spremaju i u mojoj kući. Dakle:

Petak obilježava u crkvi i ljubljenje križa, a u subotu se cijelim nizom obreda simbolično obilježava kićenje i bdijenje nad Isusovim grobom. Taj isti dan ispred crkve se upali oganj, na kojem se upali i Uskršnja svijeća. Ne, ne živim na selu, ako se netko zapita, samo imamo svećenika koji si je zaista dao truda pri čuvanju tradicije. Apsolutno mi je savršeni dan subotnji blagoslov hrane. Odat ću vam malu tajnu. Možda vam je to nespojivo sa mnom, ali imam prekrasnu košaru i starinski ubrus vezen u toledo stilu, koji se samo za ove prigode koristi i ponosna sam kad vidim poglede drugih na moju košaricu. Sujeta, da. Egotripping i u detaljima. Gadna stvar,da

U Kući Odvažnih tog se dana jede jednostavna tjestenina, ili ona sa «šalšom od pomidora» ili ova najjednostavnija, sa tikvicama, koju eventualno možete spojiti sa vašim ugljikohidratnim danom dijete, ako ćete baš biti ful revnosni i disciplinirani ovih dana.

Nemojte apriori reć: fuj, tikvice, jer i moja djeca MRZE tikvice, ali obožavaju ovu paštu, a okus je zaista specifičan i još najmanje daje na tikvice. A ručak, u tren! Nije se još nitko našao tko je bio kod mene na ovom ručku da ovo nije volio. Uključujući i one izbirljive prijatelje moje djece, koji uvijek prezrivo frkču nosom na sve što nije sendvič ili pizza! Na njih sam osobito ponosna što sam im ovo «prošvercala». Ma svi su to voljeli!

Doduše, uvijek ima prvi put… Nije valjda da ćete mi to biti baš vi...

Dakle:



Ima jedan tako super fancy izraz, kojeg sam prije puno godina usvojila od svog prijatelja Vincenta iz San Pedra a zove se brunch. U Americi je brunch jedinstveni obrok u kojem su spojeni doručak (breakfast) i ručak (lunch), ili kako Vincent reče: kada je too late for breakfast i too early for lunch. Jasno, brunch u našem domu uglavnom se svodi na carstvo ožderavanja oooogromne familije (koja je nešto manja otkad smo se ja i moj bivši razveli, što i nije loša stvar uzme li se u obzir koliko nas je bilo i koliko se svi potajno nismo podnosili), koje počne ujutro sa šunkicom, jajima, sirnicom, nastavi se sa većim ili manjim pauzama sa ručkom u kojem je obavezno predjelo francuska (obećajem, bit ću umjerena!), glavno jelo redovito pečenje (najčešće punjena teleća prsa ili koka), sa mladim krumpirima, sezonskim salatama i svačim nečim u prilozima, a desert je obavezna mamina orahnjača ili makovnjača. Jasno, kad ovo pišem, rekao bi čovjek: pa svega pomalo, nije loše. Ali u našoj obitelji to se zapravo pretvori u hedonističku gozbu od koje se oporavljamo cijeli tjedan uz digestive, sodu bikarbonu, čišćenja, juhice i lešo povrće. I jaja na sto načina, jasno.

Želim vam od srca da nam se lijepo odmorite do utorka (bar oni sretnici koji ne dežuraju za blagdane). Sretan Uskrs vama i vašim najmilijima, kojima ne zaboravite unijeti u hranu prstohvat svečarski blagoslovljene ljubavi, želi od srca

Wanda sa sinovima

A šlag na kraju je priča jedne naše članice o iskustvu iz prve ruke. Pa pročitajmo to svi zajedno.



MOJIH 90 DANA

Evo, drage moje karakterne, ja sam završila prvih 90 dana UN dijete.
Kako sam počela i zašto, na što sam sve nailazila putem, sve moje uspjehe i padove plus nekoliko mojih najdražih recepata obećala sam podijeliti s Vama u nadi da će moje iskustvo nekome pomoći.

Pa počnimo...

Kako i zašto

Da bi razumjeli moje razloge zašto sam krenula na dijetu i najviše da bi se ja napokon pomirila sa istinom potrebno je da krenem od samog početka.

Do svoje pete godine bila sam sama kost i koža... i još uz to boležljiva. Doktori su rekli da mi treba izvaditi krajnike... još i sad se sjećam da su mi ta dva dana u bolnici bila užasna. Nakon toga sam počela papati... moja baka sva presretna što napokon imam želju jesti šopala me sa čim je stigla. A moja baka je Slavonka... moram li išta još reći osim da je od mene napravila gurmana i debeljucu već u najranijoj dobi.
Bez obzira na svu dječju okrutnost u školi ja sam i dalje fino papala sve što mi se nudilo, što iz potrebe za okusom, što iz utjehe koju je hrana pružala.
Sa srednjom školom su krenule i prve dijete... naravno bezuspješno... kao i kod svih i ja sam patila od yo-yo efekta svaki put kad bih odlučila skinuti par kilograma. Kako sam ih gubila tako sam ih i vraćala nakon par mjeseci.

Prije četiri godine sam prvi put čula za UN dijetu. Kao što je i Wanda na početku ovog kluba rekla, tada se to zvalo „Dijeta za zdrave i debele“. To je bilo nekako u isto vrijeme kad sam dosegla plafon u kilaži... cijelih 115 kg.
Očajnički sam tražila spas koji mi je jednog dana pružila frendica u obliku papira na kojem je bila ispisana UN dijeta.
Kao i puno puta do tada nisam baš previše vjerovala u nju, ali svejedno sam odlučila pokušati. Nakon dvije ture tj. godinu dana bila sam 25 kg lakša.
Bila sam presretna! Ali nisam nastavila nego sam odlučila neko vrijeme stati i pokušati zadržati tu kilažu bez da se išta vrati. I slijedeće dvije godine sam uspijevala u tome, držala sam se pravila iz dijete i kad je vaga krenula par kila gore odmah jedan dan voće ili vodeni dan i opet je sve bilo super.

A onda sam prije 14 mj. jednog dana otišla na večeru s Njim... bio je predivan... ljubazan, pristojan, šarmantan kavalir... i Ja sam mu se sviđala... i ubrzo ja sam se zaljubila... i kako me je On vodio posvuda na večerice tako sam ja prestala obraćati pažnju na to što i kako jedem... i koliko sam uživala u Njemu i osjećaju da volim čovjeka koji mi uzvraća toliko željenu ljubav, toliko sam i uživala u tim večerama... a kad je počeo on kuhati doma... wow!!! Muškarac koji kuha? I to još dobro... To se ne propušta, drage moje! Sve se počisti sa tanjura... do zadnje mrvice.

Tako uživajući nisam odmah primjetila što se događa, samo sam jednoga dana shvatila da sam se opet proširila... i napokon mi je zazvonio alarm za uzbunu. Opet.

Potaknuta time prošle godine na kraju ljeta sam krenula sa UN dijetom, ali sam nakon mjesec dana odustala... nisam imala ni razumijevanje okoline ni podršku najbližih... samo zadirkivanje, izazivanje hranom i treniranje mojih živaca i volje... uz sve to imala sam imaginarnu obiteljsku krizu koju je stvorila moja majka u svojoj glavi zbog mene i mog odabira trenutnog životnog partnera (a nadam se i trajnog ;))... i zbog toga nisam imala volje ni živjeti, a kamoli skidati kilograme.

I danas kad se toga sjetim teško mi je, ali sam naizmjerno zahvalna frendicama koje su me podržale, bile na mojoj strani i dragom što me već tada volio i pružao mi utjehu bez puno pitanja. Stvari su se sa mojom majkom malo stabilizirale nakon intervencije moje jako drage frendice.

A onda pred Božić sam se dogovorila sa kolegicom s posla da zajedno krećemo na UN-ku odmah nakon Nove godine. I tako smo startale 02.01.2007.
Ona je nakon par tjedana odustala... a ja? Nastavila sam, ali sa malo manje entuzijazma nego na početku. Ali početni uspjeh me polako ipak tjerao dalje!

Kao vjerni Wandin čitatelj iznenadila sam se kad je i ona krenula na UN dijetu... uvijek sam ju zamisljala kao ženu sa oblinama koja je zadovoljna sobom... pokrenula je ideju i ja sam ju oduševljeno podržala u startu kod osnivanja Karakter Kluba! Tada sam si mislila „Pa, da! To je to! Nisam sama... ovoga puta ću uspjeti... ali najbitnije mi je bilo da NISAM SAMA!“ Uključila sam se u klub i ostala. Čitala sam svaki dan postove, savjete, pratila što se događa, veselila se što napokon imam zaleđe u svojoj odluci... i ono najvažnije – podršku! Zanimljivo je to što sam se više pouzdala u klub nego u svoje bližnje... a onda sam shvatila... vi me ne poznajete i reći ćete istinu, ma kako ona ružna bila... nećete me varati lijepim riječima ohrabrenja dok ni sami ne vjerujete u to što radim. A sve s ciljem uspjeha!

I tako malo po malo kile su krenule dolje, a moje zadovoljstvo je raslo... zajedno sa mojim samopouzdanjem.

Zato se ovim putem zahvaljujem prvenstveno Wandi! Hvala ti neizmjerno što uvijek kažeš pravu stvar, što si snažna kakva jesi i što si pokrenula ideju Karakter Kluba. Ovaj klub je baš ono što mi je trebalo da ne odustanem, da nastavim ovu bitku i da je dobijem i samim time budem korak bliže da dobijem rat!

Dalje se želim zahvaliti dnevnim urednicama koje ulažu jako puno truda o obradu svakakvih tema koje bi nas trebale naučiti zdravom životu i potaknuti nas na pozitivne promjene.
Ne smijem zaboraviti ni sve aktivne članice i članove kluba na svim komentarima u kojima su postavljali pitanja urednicama, davali odgovore na neka druga pitanja i dijelili svoja iskustva i savjete sa svima nama. Onoliko koliko naučim u svakom postu toliko i naučim iz vaših komentara.

I na kraju se zahvaljujem svim članovima potpore. Bez Vas ovo nebi imalo ovoliko smisla. Svima je uvijek potrebna potpora u svemu što radimo i divno je imati ljude koji razumiju i vjeruju u tebe ponekad i više nego što vjeruješ sam u sebe. A to ste u ovom slučaju VI.

A 'ebate, ovo zvuči kao govor na dodjeli Oskara... !


Moje greške

Ujutro se budim u pola 7, u najboljem slučaju ispužem iz kreveta 10 min kasnije. Najćešće nije tako pa se ustanem tek 10 minuta do 7. Tako imam jako malo vremena za jutarnju higijenu, malo šminke, obući ono što mi je prvo u ormaru i odjurit iz stana. Do posla se vozim cca 45 min. Zagrebačka jutrarnja gužva na cest je prestrašna... a još kad ideš sa rubnog istočnog dijela grada na zapadni... bolje ništa ne komentirati.
Tek kad dođem na posao popijem kavu, doručak najćešće zaboravim. Ponekad se sjetim ponijeti od kuće jabuku, bananu ili naranču, ali to je rijetkost. Zato obavezno doručkujem vikendom jer sam tada doma.

Dva puta tjedno igram badminton po sat vremena sa dragim ili prijateljima. Ali nije to zezancija, stvarno igramo žestoko. Ponekad vikendom padne i neka duža šetnja kvartom. Sex u prosjeku jednom tjedno... nekad i dvaput.

Iako se trudim iz petnih žila večerati najkasnije što mogu (a to je prije 20.00 sati) a da me to drži dok idem spavati, jako često večeram oko 18.00 pa me oko 22.00 ulovi želja za hranom koju pokušavam ubiti vodom, cedevitom ili voćnim čajem. Ponekad pokleknem pa pojedem bananu, petit keks, kreker, šaku kikirikija... ovisi što imam. Razlog tome je što ručak obavljam blisko iza 12 sati brzinskim gablecom na poslu. To su nerijetko jela spravljena večer prije koja ponesem u tupperware posudici... hladna... bljuv. I umrem od gladi dok dodjem doma i napravim si poštenu večeru. Ako sam dovoljno pametna dok kuham, večer prije napravim dovoljno za ručak i večeru pa samo podgrijem kad dodjem doma.

Dakle, suma sumarum:

1. Preskakanje doručka
2. Premala tjelesna aktivnost
3. Kasnovečernje krize


Moji uspjesi

Iako nisam skinula onoliko koliko sam planirala zadovoljna sam postignutim.
Ova bitka je dobivena, slijedi još jedna, i još jedna... sve dok ne dobijem ovaj rat!
Rezultat je slijedeći: -10 kg

Nažalost, dragi mi nije bio blizu jučer da me poslika pa sam pokušala sama. Koliko sam uspjela u tome procijenite sami...
Ovo su bile moje omiljene traperice... sada izgledam kao klaun u njima...



Da uspjesi ne ostanu samo na skinutim kilogramima spomenut ću i uspješnu promjenu načina prehrane... zapravo vraćanju već otprije naučenom. Bravo ja!


Najdraži recepti

S obzirom da živim sama i da sam kuhala samo za sebe svi omjeri su za dva obroka jednoj osobi, ručak i večeru. Primjetit ćete da skoro sva jela sadrže mrkvu i tikvice... to je zato jer obožavam tikvice i sviđa mi se ta kombinacija. Naravno tko ne voli može dodati povrće koje želi.


Kako dalje?

Drugi dio dijete ću se pridržavati pravila da ne miješam proteine, škrob i ugljikohidrate u istom danu. Ako koji put pretjeram slijedeći dan sam na voću.
I da ne zaboravim: obavezno smanjiti odlaske na večere s Dragim i paziti što jedem...

Meni ovo zvuči jako jednostavno pa ne sumnjam da ću ostati kakrakter i odraditi drugi dio bez posljedica. Ionako sam se već izvježbala u kuhanju po pravilima dijete pa mi neće biti nikakav problem. A ono najvažnije je da sam se navikla na taj način prehrane i uživam u njemu. Puno više eksperimentiram u raznovrsnosti pripreme obroka na ovaj način nego prije.

Nakon toga krećem opet. Za 3 mj. Uporno i odlučno... i nadam se sa manje pogrešaka i više skinutih kilograma.
Ali ne odlazim iz Kluba, ostajem i dalje jer znam da sama vjerojatno ne bi mogla nastaviti. Ali zato ste vi tu...

Nadam se da sam pomogla i zato ustrajte i dalje.


Uskrs

Da ovaj post bude mrvicu tematski s obzirom na trenutno razdoblje godine stavljam vam slikicu uskršnjih jaja koja sam sama ukrasila. Detaljne slike i još puno više možete vidjeti na Daisy Creations.





Sretno svima i pozdrav od DaisyDee!