srijeda, 28.03.2007.
Prije svega čaj
Čaj je danas, koliko svi znamo, postao dijelom naše kulture utoliko što više o njemu niti ne razmišljamo već ga doživljavamo kao nešto što se podrazumjeva.
Nekada je to bila privilegija bogatih, a nekad davno je imao puno veću vrijednost, jer je bio, a ponegdje i ostao dijelom religije i tradicije.
Postoji legenda koja kaže da je do čaja došlo slučajno, davno, prije nekih 5000 godina kad je jedan kineski vladar, u obilasku svoje zemlje zastao kako bi se odmorio pod grmom kad je u vruću vodu, koju je prokuhavao zbog prevenicije raznih bolesti, upalo par suhih listova čaja. Odmah mu se svidio način na koji se napitak obojao i oduševio ga okus koji je zatim nastao.
Rodio se čaj.
Poslije je uvršten u meditaciju,kao dio zen budizma, a naknadno i kao obavezan režim u prehrani boraca.
Nakon Kine stigao je u Japan gdje je do današnjeg dana ostao ritual ispijanja čaja.
Čaj je spravljao domaćin pred svojim gostima u posebnim posudama sa posebnim pomagalima. Ritual spremanja čaja je toliko usavršen i toliko pomno isplaniran da sliči na malu predstavu u kojoj je svaki pokret dio uvijek istog niza. Koordinacijom pokreta ritual je postao tradicija koja se prenosila koljenima, a danas postoje posebne škole u kojima se uči o ceremoniji spravljanja čaja.
U posebnu posudicu (zdjelicu) za pripravak čaja se stavlja prah kojemu se uz pomoć male bambusove pjenjače dodaje voda.
U nekim kulturama u čaj se dodaje sol i maslac.
Za razliku od danas kad postoji tisuće različitih vrsta čajeva, tradicionalni i orginalni čaj je onaj "zeleni".
U tim starim kulturama čaj se pripremao od zelenog praha smrvljenih listova zelenog čaja (u Japanu se to zove matcha).
Nakon Japana prošao je dugi niz godina nakon što je čaj osvojio Europu, a zatim i Ameriku.
U Europi, zauzeo je jako visoko mjesto u Engleskoj.
Ne znam postoji li dijete koje nije naučilo kroz lekcije engleskog jezika za tradiciju ispijanja čaja u 5 o'clock, zatim da englezi piju čaj sa mlijekom i da se obavezno uz čaj poslužuju mali čajni kolačići.
Oni su poput japanaca usavršili tradicionalno ispijanje čaja, ali na svoj, potpuno drugačiji način, uključivši u to otvorene i zatvorene prostore, hranu koja se posluzuje uz čaj, obavezna partija razgovora i tih nezaobilaznih 5 o'clock.
Na kraju se čaj pojavio i u Americi i mislim da ne postoji onaj koji je učio povijest, a da mu u glavi nije ostala ona značajna Bostonska čajanka. Amerikanci su imali štošta za dodati čaju (uža im je specijalnost pojednostavljivati pripravljanje bilo čega, pa zato nije zaobišlo niti čaj). Oni su prvi, ubacivši ledene kockice, popili icetea, kao i što su prvi napravili čaj iz vrećice negdje na početku prošlog stoljeća.
I tako, čaj je postao svačijom kulturom.
Međutim, na tome nije stalo.
Pametne glave su shvatile da postoji jako veliki broj biljaka od kojih se može napravit čaj i da je kao takav djelotvoran za ublažavanje bolesti, kao pomoć u liječenju bilo fizičkih bio psihičkih tegoba.
Tako smo danas dobili cijeli spektar čajeva koji će nam pomoći kod iskašljavanja, smirivanja kašlja, pomoć u koncentraciji, za izmokravanje, protiv nadutosti, za smirenje, za energiju, za mršavljenje i još bezbroj drugih razloga.
Današnji čaj možemo podijeliti na dvije vrste i to na biljne i voćne, iako bi se zakleti čajoljupci pobunili iz petnih žila jer priznaju samo biljne čajeve.
Biljni čajevi su dobiveni isključivo iz biljke čajavca, ali različitim obrađivanjem odnosno fermentacijama dolazi do različitih vrsta čajeva.
Bijeli čaj – Naziv je dobio jer dlačice na doljnoj stranici sušenog lista postanu bijelkasto srebrne. Samo najbolji čajevi su izabrani za proizvodnju 'bijelog čaja'. Poznat je i kao car čajeva.
Zeleni čaj – Kod tradicionalne proizvodnje te vrste čaja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši. Kod industrijske proizvodnje se postupa isto tako samo u puno većim spremnicima gdje se i mješaju listovi. U aziji postiji još daljnja podjela zelenog čaja kao npr. u Japan-u u takozvani. „normalni“ zeleni čaj (Ryokucha), prije polijevanja ugrijani zeleni čaj (Hojicha), sa rižnim pahuljicama pomiješani zeleni čaj (Genmaicha) i drugi.
Oolong – Nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, a sok koji se iscijedi fermentira sa kisikom zraka. Taj proces se zaustavi sa prženjem u željeznim tavama.
Crni čaj - u istočnoj aziji poznat kao 'crveni čaj' (Hong cha). Slično kao 'Oolong' ali se fermentacija ne zaustavlja. Proizvodnja tog čaja se završava dužim sušenjem.
slabije poznati čajevi:
Puh-er-cha je poznat u aziji kao 'crni čaj' i tamniji od kod nas poznatog 'crnog čaja' – kad vam se posluži taj čaj rekli bi prije da je kava po izgledu. To je 'crni čaj' koji više godina sazrijeva.
Žuti čaj se proizvodi samo u kini. To je 'bijeli čaj' koji se ne obrađuje odmah nakon berbe. Jedan je od najskupljih čajnih specijaliteta. Ponekad ga uvrste u 'zelene čajeve".
Jako puno o čajevima možete naučiti sa
jednog bloga koji je posvećen samo, pogodite, čaju.
O organski uzgojenom čaju možete pogledati na
ovim stranicama.
O čajevima za mršavljenje, odnosno ubrzavanje metabolizma ću drugi put.
Što ćemo danas jesti?
Ja se već danima spremam raditi raviole punjene špinatom i pinjolima. Ako stignem danas, rado ću to napraviti, ako ne onda ću to ostaviti za drugi put.
Dakle:
Tijesto se napravi tako da se glatko zamiješaju sastojci nakon čega se izvalja jako tanko pa se izrezuju oblici. Hoće li to biti okrugli pa ćemo ih preklopiti na pola ili će to biti četvrtasti, to ostavljam vama. Samo je bitno prije preklapanja napuniti ih nadjevom
tijesto:
400 g brašna
2 jaja
sol
nadjev:
Blanširani, jako ocjeđeni i isjeckani špinat
šaka mljevenih pinjola
sol
Nakon što ih dobro zatvorite potrebno ih je kratko prokuhati u zasoljenoj vodi.
Poslužiti ih možete uz razne umake, a u ovom slučaju biti će dobar fini, gusto ukuhani umak od rajčice u koji ćete dodati samo češnjak, peršin, čili, par zrna šećera, soli i maslinovog ulja, a može na raju i pokoja maslina.
Za večeru predlažem dva komada mađarice poslije čega više nije potrebno ono rebro čokolade, pogotovo ako je glazura napravljena od čokolade za kuhanje.
Svima želim dobar tek!
Demjan
- 08:00 -
Dodaj komentar
(32) -
Print
-
#