Čaj je danas, koliko svi znamo, postao dijelom naše kulture utoliko što više o njemu niti ne razmišljamo već ga doživljavamo kao nešto što se podrazumjeva.
Nekada je to bila privilegija bogatih, a nekad davno je imao puno veću vrijednost, jer je bio, a ponegdje i ostao dijelom religije i tradicije.
Postoji legenda koja kaže da je do čaja došlo slučajno, davno, prije nekih 5000 godina kad je jedan kineski vladar, u obilasku svoje zemlje zastao kako bi se odmorio pod grmom kad je u vruću vodu, koju je prokuhavao zbog prevenicije raznih bolesti, upalo par suhih listova čaja. Odmah mu se svidio način na koji se napitak obojao i oduševio ga okus koji je zatim nastao.
Rodio se čaj.
Poslije je uvršten u meditaciju,kao dio zen budizma, a naknadno i kao obavezan režim u prehrani boraca.
Nakon Kine stigao je u Japan gdje je do današnjeg dana ostao ritual ispijanja čaja.
Čaj je spravljao domaćin pred svojim gostima u posebnim posudama sa posebnim pomagalima. Ritual spremanja čaja je toliko usavršen i toliko pomno isplaniran da sliči na malu predstavu u kojoj je svaki pokret dio uvijek istog niza. Koordinacijom pokreta ritual je postao tradicija koja se prenosila koljenima, a danas postoje posebne škole u kojima se uči o ceremoniji spravljanja čaja.
U posebnu posudicu (zdjelicu) za pripravak čaja se stavlja prah kojemu se uz pomoć male bambusove pjenjače dodaje voda.
U nekim kulturama u čaj se dodaje sol i maslac.
Za razliku od danas kad postoji tisuće različitih vrsta čajeva, tradicionalni i orginalni čaj je onaj "zeleni".
U tim starim kulturama čaj se pripremao od zelenog praha smrvljenih listova zelenog čaja (u Japanu se to zove matcha).
Nakon Japana prošao je dugi niz godina nakon što je čaj osvojio Europu, a zatim i Ameriku.
U Europi, zauzeo je jako visoko mjesto u Engleskoj.
Ne znam postoji li dijete koje nije naučilo kroz lekcije engleskog jezika za tradiciju ispijanja čaja u 5 o'clock, zatim da englezi piju čaj sa mlijekom i da se obavezno uz čaj poslužuju mali čajni kolačići.
Oni su poput japanaca usavršili tradicionalno ispijanje čaja, ali na svoj, potpuno drugačiji način, uključivši u to otvorene i zatvorene prostore, hranu koja se posluzuje uz čaj, obavezna partija razgovora i tih nezaobilaznih 5 o'clock.
Na kraju se čaj pojavio i u Americi i mislim da ne postoji onaj koji je učio povijest, a da mu u glavi nije ostala ona značajna Bostonska čajanka. Amerikanci su imali štošta za dodati čaju (uža im je specijalnost pojednostavljivati pripravljanje bilo čega, pa zato nije zaobišlo niti čaj). Oni su prvi, ubacivši ledene kockice, popili icetea, kao i što su prvi napravili čaj iz vrećice negdje na početku prošlog stoljeća.
I tako, čaj je postao svačijom kulturom.
Međutim, na tome nije stalo.
Pametne glave su shvatile da postoji jako veliki broj biljaka od kojih se može napravit čaj i da je kao takav djelotvoran za ublažavanje bolesti, kao pomoć u liječenju bilo fizičkih bio psihičkih tegoba.
Tako smo danas dobili cijeli spektar čajeva koji će nam pomoći kod iskašljavanja, smirivanja kašlja, pomoć u koncentraciji, za izmokravanje, protiv nadutosti, za smirenje, za energiju, za mršavljenje i još bezbroj drugih razloga.
Današnji čaj možemo podijeliti na dvije vrste i to na biljne i voćne, iako bi se zakleti čajoljupci pobunili iz petnih žila jer priznaju samo biljne čajeve.
Biljni čajevi su dobiveni isključivo iz biljke čajavca, ali različitim obrađivanjem odnosno fermentacijama dolazi do različitih vrsta čajeva.