Kratkom pričicom o zemljišniku i katastru, pokušat' ću i naš problem sagledati iz malo drugačijeg kuta. Naime, i sami znate, da sam do sada, za sve svoje probleme, pa i nedostatak informacija, u najvećoj mjeri "pucala" i "pljucala" po sudstvu, odvjetništvu, institucijama... ukratko, po državi ... drvljem, kamenjem, i svim ostalim raspoloživim sredstvima, ovisno o trenutnoj inspiraciji .. a i po kome bi drugome, recite pošteno... pa neću valjda po sebi i svojim pokojnima, počivali mi u miru... osim toga, di ćeš većega gušta, nego pronaći krivca na drugoj strani, i živjeti u blaženom uvjerenju, kako si baš ti, skroz prav i pošten... objesiti pedra, neka visi, zar to nije neprocjenjiv osjećaj ... da ne govorim, kako nam i sam problem odma' izgleda laganiji, jer, ako ga i ne uspijemo riješiti, a Bože moj, pa nismo mi za to krivi ... a šta mi je sad, naš dični sabor pa' na pamet, hmm... ma, nema veze, di smo mi ono stali... aha, 'ko je kriv, 'ko je kriv... zar je važno, 'ko je kriv, kad se već sve to desi ...

I daleko od toga, da mi je namjera dijeliti krivicu, a ponajmanje svoju vlastitu, uostalom, više nije ni važno 'ko je kriv, važno je samo riješiti problem, i, po mogućnosti, ostvariti san. Moje promišljanje samo ide u pravcu, da ne postoji medalja sa samo jednom stranom, i da je, ustvari, uvijek jako upitno, koliko smo objektivni, kad se radi o problemima pod našom vlastitom kožom, koliko smo u stanju okrenuti medalju, kako bi smo vidjeli i njenu drugu stranu... joj mene joj, dobro sam se zaplela u ovi uvod... sve me straj da bi se mogla pritvorit' u Paron Antonja-Čimavicu iz Maloga mista... eee, filozofija, filozofija... znaš li ti ča je reka Sokrat... kad upoznaš samoga sebe, upozna si cili svit ... ...

Dakle, ako ostavimo na stranu promjene državnih uređenja kroz povijest, pa u istom tom kontekstu, zanemarimo i odnos društva prema privatnom vlasništvu u određenim povijesnim trenucima, što je nedvojbeno snažno utjecalo na razmjere današnjih zemljišno-knjižnih gropova i zavrzlama, onda, na drugoj strani tog lanca, moramo pogledati i svoju vlastitu sliku u ogledalu, pa iskreno procijeniti i svoj vlastiti ulog u čitavom tom kaosu.

Naime, objektivno gledano, veliki dio krivice i odgovornosti leži u samoj ljudskoj nebrizi i nezainteresiranosti za sređivanjem, kako zemlje, tako i "papira", u generacijama ljudi-posjednika-vlasnika, koji se za svog života, svjesno ili nesvjesno, proračunato ili tek nezainteresirano, sasvim svejedno, nisu držali slova zakona, pa ma kakvi oni bili, i ma što mi o njima mislili, kako bi zaštitili svoj posjed i vlasništvo...

A treba priznati, da se do najosnovnijih informacija, uvijek može doći, ukoliko se to želi, jer i država, s vremena na vrijeme, tiska određene brošure, bazirane na Zakonu o zemljišnim knjigama (ZZK) i Zakonu o vlasništvu (ZV)... kao svojevrsnu pomoć građanima u rješavanju problema oko uknjižbe...
Nakon projekta "Uređena zemlja" iz 2003.g., a možda ima i nešto novije, ali ja to ne znam, tiskana je i besplatno dijeljena, po zemljišnicima, ili čak po poštanskim sandučićima ubi'te me, ako više i znam odakle mi , brošura "O katastru i zemljišnim knjigama"..., kao svojevrstan vodić i putokaz...



... dobro, dobro, prestanite galamiti, čula sam... ma, 'ko je lud još to čitati ... je si ti normalna ...

Ali, imam zato jednu ekskluzivu, staru stoljeće i još nešto kusur godina, možda će vam to biti malo interesantnije štivo ... sva pamet stala u osam stranica, a kako sam do nje došla, nek' ostane mala tajna velikih majstora



Na kraju, kakav pametan zaključak, i kakvu po(r)uku iz svega izvući. Ja mislim da je nesporno, bez obzira koliko zakoni bili dobri ili loši, pravedni ili nepravedni, da se njihovo nepoštivanje na svim razinama, od vrha do dna, nama samima najviše razbija o glavu... i možemo mi, svojom neiscrpnom maštovitošću, iznalaziti tisuću i jedan način, kako bi što više rupa izbušili u istim tim zakonima, ako zbog ničeg drugog, a ono da ne ispadnemo stupidi ... samo, gledajući iz svog kuta, ne mogu se oteti dojmu, da je to životni bumerang, koji se uvijek nekako vrati natrag... ponekad brzo, pa se razbije već o našu glavu, a ponekad prođu generacije... kako god, eto njega natrag, kad-tad... zato mi se ipak nekako čini, da bi trebalo dvaput promisliti prije nego se odluči prevariti... da ipak upotrijebim kulturan izraz ... državu, ma kakva ona bila, i ma šta mi o njoj mislili, jer ne možemo biti potpuno sigurni, da u konačnici ne varamo sami sebe... jer, život je k'o bumerang, sve vrati natrag... ajde, recite samo... koji stupido ...