Jean Calvin
10.VII.1509. - 27.V.1564. Jean Calvin (lat.) je rođen 10.07.1509. u u Noyonu u Pikardiji (sjeverna Francuska). Otac, biskupski činovnik katedralnog kaptola u Noyonu Gerard Calvin (izv. Cauvin), odvjetnik kanonskog i građanskog prva bio je odgovoran za financije u biskupiji, i radi te pozicije na kojoj je radio imao je mnogo veza i poznanstava. Calvin je već sa 12 godina postao prebendar i u samom početku je bio određen da studira teologiju, ali ga je otac koji je imao dobar uvid u svoje prilike nagovarao da studira pravo. Godine 1531. promoviran je za dr. prava. Pored studija prava interesirao se i za humanističke znanosti, utjecaj kojih je rezultiralo i njegovo prvo pisano izdanje, tumačenje Senekinog djela “De Clementia” (O blagosti). Kada se Calvin okrenuo k reformaciji teško se može odrediti. Govori se o dva datuma: 1528. i 1533. godine. Stare biografije tvrde da je to bilo 1528., a nova praćenja smatraju da Calvin 1528 još uvijek nije donio odluku da prione uz reformaciju. On je još uvijek prisustvovao katoličkim bogoslužjima, a isto tako je i primao svoje prebende. Tako bi danas, ipak mogli prihvatiti 1533. godinu kada doživljava tzv. Iznenadno obraćenje (lat. Subita conversio). U to vrijeme se Calvin prikazao za energičnog zagovornika novog učenja. Dana 1. studenoga 1533. godine, na dan Svih Svetih, rektor pariškog sveučilišta Nikola Cop održao je govor gdje poziva prisutne na podržavanje reformacije. Taj govor mu je napisao Jean Calvin. Nakon govora, bježi i rektor Cop, isto tako i bježi Calvin, te oboje napuštaju Francusku. Calvin je otišao u Strasbourg, a nakon toga u Basel. Tu je 1535. godine napisao knjigu “Christinae religionis institutio” – Poduka o kršćanskoj vjeri. To njegovo djelo, na latinskome jeziku, izišlo je 1536, godine i prema Calvinovoj izjavi 'Institucija' je obrambeni spis njegovih suvjernika u Francuskoj. Tako su se francuski protestanti zvali Hugenoti . Ovaj moment je vrlo interesantan jer kralj Franjo I. (1494-1547) je sa jedne strane proganjao protestante u Francuskoj, a s druge strane je imao dobre odnose sa njemačkim kneževima. Calvin je ovim djelom kralja Franju I. htio uvjeriti da protestantizam želi samo ponovno uspostaviti kršćansku vjeru koju su ljudi sa svojim djelima zatamnili. Institucije su izrađene prema Lutherovom malom katekizmu. Najprije se tumači Zakon (10. Božjih zapovijedi), nakon toga Vjerovanje (Credo), onda Gospodnja molitva Oče Naš i sakramenti. Već 1539. godine izlazi 2.izdanje Institutia, ali to izdanje je već knjiga sa 17 poglavlja. Tu se više ne primjećuje utjecaj Lutherov, nego od Martina Butzera, također reformatora uz Zwinglija koji je bio pomirljive naravi. Calvin svoje djelo sve više izrađuje i njegovo zadnje izdanje ima 80 poglavlja i dijeli se na četiri knjige: knjiga: Spoznaja Boga kao Spasitelja knjiga: Spoznaja Boga kao Spasitelja u Kristu knjiga: Na koji način postanemo dionici Kristove milosti knjiga: Vanjska sredstva ili pomoći s kojima nas Bog zove i održava zajedništvo s Kristom Četiri godine kasnije, nakon putovanja po Italiji, namjeravao se nastaniti u Strasbourgu. No na putu kroz Švicarsku, prošao je kroz Ženevu i tu ga je evangelički propovjednik Gullaume Farel (1489-1565) zaklinjao da ostane ondje. Ženevi je bila potrebna ličnost kao što je to bio Calvin. Doduše, reformacija je u tom bogatom gradu već bila sprovedena, ali su postojale unutarnje trzavice. Postojala je opozicija protiv Reformacije koja je imala svoju podršku u bogatim trgovcima grada, koji su vodili raskalašeni život. Nakon teške unutarnje borbe, Calvin ipak odlučuje ostati u Ženevi. Tražio je, da svi građani grada polože zakletvu na njegov ''Katekizam'', kojim je tražio strogi moralni život. Gradski savjet imao je pravo vršiti nadzor nad žrtvom svojih građana i u slučaju opijanja, razuzdanosti i nemorala donositi oštre kazne, te je gradska vlast Ženeve i taj katekizam prihvatila dana 29. srpnja 1537. godine. Mnogi mladi ljudi radi toga su postali neprijatelji Calvina. Jednom im je čak uspjelo preuzeti vlast u gradu i reformator je zajedno sa Farelom morao napustiti grad. Calvin je, zajedno sa Martinom Butzerom (1491-1551), i Wolfgangom Capitom (1478-1541) krenuo putem Strasbourga i preuzeo vodstvo u tamošnjoj reformiranoj općini. Ovdje je djelovao nekoliko godina kao svećenik i profesor bogoslovije. U Strasbourgu se i oženio sa udovicom Idellette Storer (prema nekim izvorima 'von Buren'), sa kojom je živio 9 godina u braku, sve do njene smrti. Nakon nekoliko godina promijenila se i situacija u Ženevi. Općina se ondje pokajala i ponovno je pozvala Calvina da se vrati. Reformator se odazvao ovom pozivu, jer je po svojoj savjesti želio pomoći ovoj općini, koja mu je toliko ležala na srcu. Povratak Calvina u Ženevi sličio je ulasku nekog vladara u svoju prijestoljnicu. Velikan, slavljen i bogatim darovima darovan, primljen je natrag od građana Ženeve. Calvin, inače po rastu malen i mršav i pomalo boležljiv, dao se na reorganizaciju građanskog života na osnovu Biblije. Njegove reforme se nisu odnosile samo na vjerski nego i na građanski život. Tvrdio je da cijeli život treba biti obnovljen po Sv. Pismu. I zbog toga je na njegov prijedlog izabrano predstavništvo od 12 starješina /prezbitera/, koji su zajedno sa savjetom grada upravljali cijelom općinom. Prema primjerima Starog Zavjeta, oni su trebali donositi Zakone, raskalašene nemoralne osobe, kartaše, kockare itd. izvesti pred sud. Isto tako se pred sud izvodilo one osobe, koje nisu redovito pohađale Bogoslužja ili su tjerale luksuz. Cijeli javni i građanski život bio je podvrgnut strogoj stezi. Svjetovnu vlast su pozvali u pomoć tek onda kada su smatrali kada duhovna strana crkve ne bi bila dovoljna da uspostavi red, onda to rješava civilna vlast. Povezanost između crkvene i civilne vlasti bila je velika. Bili su se ravnali po evanđelju Isusa Krista. To je bio cilj. Prema crkvenom redu u ženevskoj crkvi postojale su četiri službe: pastori (izraz iz reformirane tradicije) učitelji starješine ili prezbiteri diakoni Prema crkvenom redu služba pastora se sastojala da navještaju Riječ Božju, da podučavaju narod o božanskim istinama i da ih opominju javno i osobno od čovjeka do čovjeka. Pastor upravlja sa sakramentima (dijeli ih) te zajedno s prezbiterima bdiju nad crkvom. Učitelji su imali zadaću vjernike podučavati o čistom i moralnom učenju i to radi toga da ne bi zbog neznanja ili krivog mišljenja ljudi zamaglili čistoću Evanđelja tj. odnosno drugim riječima nije se prepuštalo tumačenje Svetog Pisma laicima. Služba prezbitera se sastojala u tome da prati život svakog pojedinca. Ako je netko lijen, izbjegava posao, vodi neuredan život, onda starješine trebaju opomenuti. Kada su mišljenja da je potrebna kazna trebaju slati izvještaj kolegiju pastora te s njime zajedno donijeti odluku. Đakoni su se brinuli za crkvene doprinose te su imali socijalnu notu i bili podijeljeni u dvije grupe. Jedni su se brinuli za siromašne, a drugi za bolesne. Sa ovim službama, Calvin je probudio pomalo zamrli aktivni život u Crkvi. Ženeva je po Calvinu postala žarištem reformacije reformiranog tipa. Oko njega su se okupljali ne samo studenti iz Švicarske nego i iz Francuske, Njemačke, Mađarske i Poljske. Nakon Lutherove i Melanchthonove smrti, Calvin je bio još jedini živi veliki Reformator. Njegov upliv prelazio je granice Švicarske. U Francuskoj, Nizozemskoj, Škotskoj, kao i nekim dijelovima Njemačke, reformacija je sprovedena na osnovu njegove nauke, dok se Lutherova reformacija proširila osim u Njemačkoj, naročito na sjeveru Europe. Calvinova tjelesna konstitucija je bila slabašna i radi toga je puno obolijevao. Njegovo tijelo nije moglo izdržati njegovu veliku aktivnost. Umro je 27.svibnja 1564. godine u 55 godini života. Calvinova posljednja želja je bila da ga sahrane na nepoznatom mjestu bez prisutnosti ljudi. Prorok Božje slave odbio je svako spomen slavlje. Moran Rajković Preuzeto sa http:www.evangelickacrkva-zagreb.comEvangelička crkva zagreb |
