+ K A L V I N I Z A M + INFO PROTESTANTSKE REFORMIRANE KRŠĆANSKE CRKVE

25.04.2006., utorak

Konfirmacija u Tordincima

U nedjelju, 23. travnja, u Tordincima je održana služba konfirmacije. Tom je prilikom šestoro mladih potvrdilo svoju vjeru u Isusa krista te postalo punopravnim članovima župe u Tordincima.

Propovijed upućena konfirmantima

Prije nego je uzašao na nebo, Isus je ostavio veliki nalog svojim učenicima: «Zato idite i naučite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta» Mt 28, 19-20.
Poslušna ovim riječima, Crkva je od najranijih dana svoga djelovanja krštavala osobe koji su prihvaćali Kristovu nauku i pridruživali se Crkvi. Sam obred krštenja, u vrijeme dok su se samo odrasli krštavali, imao je nekoliko bitnih elemenata. Dva najznačajnija su bila sam čin krštenja (ulaženje u vodu i trostruko uronjavanje), te polaganje ruku na kandidata za saziv Duha Svetoga, čime se jasnije istaknulo uključenje kandidata u život Crkve.
Kako je Crkva rasla te se u nju uključivale čitave obitelji, uslijedilo je krštenje ne samo odraslih članova već i one djece koja su odrastala u obiteljima vjerujućih. Naravno, u tome su obitelji imale vrlo važnu ulogu da djecu odgajaju u skladu s kršćanskim vrijednostima te da ih dovode Kristu. To se, na žalost, vremenom u mnogim crkvama izgubilo, pa je krštenje postalo ritual a roditelji (i kumovi) uopće ne izvršavaju zavjete koje su dali prilikom krštenja. To je dakako ozbiljna stvar s kojom će se mnogi roditelji suočiti već na ovoj zemlji kada se zapitaju što je s njihovom djecom i zašto idu krivim putem, a odgovor će morati dati i u vječnosti, jer djeca su svakome roditelju dar od Boga.
Kako su se dakle vremenom i djeca počela krštavati, obred polaganja ruku premješten je za kasniju dob, kada su djeca bila zrela razumjeti značenje odnosno kršćanskih istina. Taj se obred u našoj crkvi naziva konfirmacija.

1. Značenje konfirmacije

a). Ispovijedanje vjere
Naime, bitan element kod krštenja je priznavanje osobne vjere. Toga kod djece nema. Umjesto njih vjeru ispovijedaju roditelji odnosno kumovi. Zato se obred priznanja osobne vjere pomaknuo za dob kada će to djeca sama moći učiniti. Dakle, konfirmacija je obred javnoga priznanja vjere kanidata. Oni ispovjedaju opću kršćansku vjeru (potrebno je da poznaju Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko vjeroispovijedanje), kao i vjerovanje Reformirane crkve kako ga tumači Heidelberški katekizam.

b). Pristupanje crkvi
Krštenjem dijete pristupa u «jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu», dakle univerzalnu Kristovu Crkvu koja nije opterećena denominacijskim okvirima. Zato se krštenje naziva i ekumenskim sakramentom.
Konfirmacijom kandidat pristupa u konkretnu denominaciju, odnosno lokalnu crkvu, kako bi u istoj prakticirao svoju vjeru, te joj služio svojim darovima. Kršćanin mora biti član konkretne vidljive crkve. Nije dovoljno biti samo član nevidljive Crkve Kristove kako to danas neki žele istaknuti. Kršćanin mora živjeti u konkretnoj crkvi i s konkretnom crkvom. Jer u njoj dobiva potrebnu duhovnu hranu kako kroz riječ Božju tako i kroz sakrament Večere Gospodnje.

c). Pristup Večeri Gospodnjoj
Nakon što je osoba prošla obred konfirmacije, može pristupiti Stolu Gospodnjem. To ne znači da ne može ranije pristupiti stolu Gospodnjem, ukoliko postoji vjera i praktično služenje Gospodinu. Ne radi se o nekome pravilu koje je definirano u Bibliji, već o disciplini Crkve koja, nakon što je kandidat izrekao ispovijed vjere te primljen u zajedništvo konkretne crkve, privodi ga i Stolu Gospodnjem.

2. Kršćanski život
Krštenje kao sakrament i konfirmacija kao obred samo su sredstva Crkve koja ne mogu automatski niti spasiti čovjeka niti ga učiniti posvećenim kršćaninom. Mi smo na žalost svjedoci da se konfirmacija odnosno krizma kako se ovaj obred naziva u rimokatoličkoj crkvi razumije kao završetak obveze djece prema crkvi. To je dakako krivi stav i usudim se reći Bogohulan. Ukoliko kandidati smatraju da su ovim izvršili sve obveze prema crkvi te da nakon ovoga više ne moraju dolaziti niti na vjeronauk niti u crkvu, onda je bolje ne pristupati ovome obredu. Pogotovo je krivi stav kada se smatra kako je i ovo potrebno napraviti jer se, ukoliko nije netko konfirmiran, neće moći vjenčati u crkvi. Ako netko na taj način doživljava konfirmaciju, onda je potpuno na krivom putu i ne razumije njezino značenje.
Ono što je mnogo važnije od pukih obreda jest naš život s Bogom. Konfirmacija bi trebala biti početak aktivnijeg i predanijeg služenja Bogu.

a). Prihvatiti Isusa Krista kao svoga osobnoga
Spasitelja

Dragi kandidati, u svome dosadašnjem vjeronaučnom školovanju, u vašem dosadašnjem pohađanju bogoslužja slušali ste o Kristu, njegovom djelu, njegovoj žrtvi i spasenju koje nam ta žrtva omogućuje. Isus je umro za vas, za tebe, Isus je uskrsnuo za vas, za tebe. On želi imati osobno zajedništvo s vama, s tobom. To ne može učiniti crkva za tebe, to ne može učiniti svećenik za tebe. Ti sam moraš prihvatiti Krista u svoj život. To se ne događa niti jednim obredom crkve (iako se može dogoditi u crkvi na evangelizacijskim službama), već to treba biti osobni tvoj čin. Da bi se to dogodilo ti trebaš:
- čuti Božju riječ.
- Božja riječ te treba uvjeriti u Božju svetost i tvoju grešnost.
- Božja riječ te treba uvjeriti da ti je potrebno oproštenje i spasenje.
- Trebaš odgovoriti na poziv Božje riječi.
- Trebaš se pokajati za svoj grijeh.
- Trebaš zamoliti Isusa da ti oprosti.
- Trebaš prihvatiti Isusa Krista za svoga osobnoga Spasitelja.
- Trebaš nastaviti živjeti u zajedništvu s njim, vršeći Božju volju, objavljenu u Njegovoj riječi.

b). Živjeti praktičnim kršćanskim životom, živjeti s
Kristom.

Kršćanin, koji je primio Krista za svoga osobnoga Spasitelja, treba svojim životom potvrditi da pripada njemu. Ako naš život ne potvrđuje našu odluku da slijedimo Krista, onda nismo praktični kršćani.

1. Trebamo ljubiti Boga.

On je nas ljubio prvi. (Iv. 3, 16.). Iz ljubavi prema nama on nam daje svoga Sina Isusa Krista, da umre za nas, da bi smo imali život vječni.

2. Trebamo upoznavati Boga iz dana u dan

Upoznati jednom Isusa Krista nije dovoljno. Mi trebamo upoznavati njega iz dana u dan, spoznavati Njegovu volju za naš život. Boga upoznajemo po:

a). Riječi Božjoj,
b). Molitvi

3. Trebamo vršiti Njegovu volju.

U Božjoj riječi spoznajemo Njegovu volju. Bog nam je objavio svoje zapovijedi, određena pravila kojih se trebamo držati, ne zato da bi smo ispunili nekakvu religioznu formu, već da bi smo pokazali da poštujemo Boga i da bi smo se svakako sačuvali od posljedica bezakonja. Vi ste u najkritičnijem dobu vašega života. Mnoge stvari koje sada učinite ili ne učinite, mogu uvelike odrediti vaš život. Bit ćete suočeni s mnogim iskušenjima. Vjernost Božjoj riječi, Njegovoj objavljenoj volji, može Vas sačuvati u ovome kriznom životnom dobu sa svim napastima kojima ćete se suočiti. Sačuvajte vašu mladost čistom. Ne dopustite da stihija vremena utječe na vas.

4. Trebamo služiti Bogu i za Boga

Boga nazivamo Gospodom (Gospodinom). On nas prihvaća kao svoju djecu (on je naš Otac), on nas prihvaća kao prijatelje, kao svoju braću, no od nas traži i podložnost, služenje. On nama služi, on se u potpunosti ponizio kako bi nama služio. Zato smo i mi pozvani služiti Bogu (vršiti njegovu volju, biti vjerni u posjećivanju bogoslužja i sl.). No trebamo služiti također ZA BOGA. To znači da naše iskustvo zajedništva s Bogom trebamo svjedočiti drugima. Također trebamo biti aktivni članovi naše kršćanske zajednice. Ova vas crkva treba.

Dragi mladi, ovim činom vi postajete punopravni članovi ove župe. Vaš kršćanski život ne smije stati već nastaviti punim intenzitetom (možda tek i započeti). Neka Vas Gospodin blagoslovi na početku ovoga životnoga puta.

AMEN!
Jasmin Milić
Tordinci, 23. 04. 2006.

- 12:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

SRETAN USKRS VJERNICIMA KOJI GA SLAVE PO ISTOČNOM KALENDARU

Želimo sretan i blagoslovljen Uskrs vjernicima koji ga slave po istočnom kaledaru,tradicionalnim pozdravom:

HRISTOS VOSKRESE!
VAISTINU VOSKRESE!

- 14:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.04.2006., petak

VELIKI PETAK

U trenutku smrti našega Gospodina Isusa Krista, zemlja je zašutjela a nebo je govorilo. Govorilo je na neobičan način, ali dovoljno snažan i jasan da očevidci uvide svoj zločin. Razapeli su nevinoga, Božjega jaganjca, Sina Božjega koji je na križu ponio grijehe cijeloga svijeta.

Isus je podnio neopisivu muku, ne samo tjelesnu već i duševnu, kako bi nas oslobodio vječnih muka, kako bi nama darovao život vječni. Niti jedno ljudsko stradanje ne može se usporediti s onim što je za nas prošao Sin Božji.

Neopisiva je bila Njegova duševna patnja. Isus, kao pravi čovjek, u Njegovim posljednjim trenutcima ovozemaljskoga života osjećao se napuštenim, čak i od svoga nebeskoga Oca ostavljenim, a đavao ga je probao navesti da ne uzima teret križa. Njegova je agonija najjasnije naglašena u Getsemanskom vrtu kada se Isus u smrtnom strahu molo Ocu da ga «mimoiđe ovaj kalež», dok mu je krvavi znoj tekao niz čelo.

Strašna je bila i tjelesna Isusova patnja. Nakon strašnoga bičevanja, nošenja tereta križa, Isus je raspet na Golgoti. Bila je to najstrašnija smrt koju su Rimljani primjenjivali. Isus je zamijenio zločinca Barabu i preuzeo njegov križ na sebe. «Baraba» to smo svi mi. Mi smo oslobođeni da bi Isus bio kažnjen. Svi smo mi odgovorni za smrt Sina Božjega.

Niz križ se prolijevala nevina krv, prečista krv Sina Božjega, krv koja je natapala brežuljak zvani Golgota. U tome trenutku Golgota je predstavljala čitav svijet kojega Kristova krv pere. Ova krv, krv je novoga i vječnoga saveza kojega Bog uspostavlja sa svima onima koji u podnožju križa pronađu svoje oslobođenje, svoju pashu.

Jasmin Milić
Tordinci, na veliki Petak

- 07:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

U TORDINCIMA ZAVRŠENE EVANGELIZACIJSKE SLUŽBE

U tri večeri (od 11 do 13 travnja) održane su evangelizacijske službe u Tordinačkoj Protestantskoj reformiranoj crkvi. Propovjedi su objavljene i na ovome blogu.

- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAŠTO VJERUJEM U PAKAO?

LUKA 16, 19-31

Do sada smo govorili o Kristovom ponovnom dolasku te o vječnom životu kojega možemo provesti u prisutnosti Božjoj. Naglasili smo kako postoje vrlo čvrsti razlozi za vjerovanje da će Krist ponovno doći. Također vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka za život vječni. Svojom neposlušnošću, odnosno neuzvraćenom ljubavlju prema Bogu čovjek gubi ovozemaljski život vječni. Tijelo postaje propadljivo, no duša ostaje vječna. Smrt nije kraj. Smrt je prijelaz iz ovozemaljskoga života u vječni život.
Za one koji su prihvatili Krista kao svoga osobnoga Spasitelja i Gospodina, za one koji su vjerovali Njemu i očekivali Njegov povratak, smrt je početak vječnoga života u Kristovoj prisutnosti, raju ili nebu. No, Biblija nam otkriva da raj nije jedino mjesto gdje ljudi odlaze nakon smrti, odnosno gdje će otići nakon Kristovoga ponovnoga povratka.

PAKAO

Osim što govori o raju, Biblija govori i o paklu. Nema trećega mjesta. Rimokatolička je teologija razvila teoriju o čistilištu, mjestu koje je nekakvo među stanje, gdje odlaze duše onih koji su vjerovali, živjeli dobrim kršćanskim životom, ali nisu dovoljno učinili dobrih djela kako bi bili iskupljeni u potpunosti za raj. Stoga je potrebno da se za njih moli, služe mise, čine dobra djela te na taj način im se pomogne da prijeđu iz čistilišta u raj. Ovo je nažalost lažna nada. Biblija nam vrlo jasno govori kako molitve niti bilo koja druga aktivnost ne može pomoći pokojniku nakon smrti da prijeđe u raj. To je evidentno iz priče o bogatašu i Lazaru.

No, vrlo jasno nam se govori o paklu. Pakao je za Isusa stvarno mjesto kao i raj.

- Priča o bogatašu i Lazaru
- Tko nazove brata luđakom odgovarat će u paklu ognjenom. Mt 5, 22
- «Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu» Mt 10, 28
- Sin pakleni. Mt 23, 15
- «A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero gdje se također nalaze Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vjekove» Otk 20, 10

Evidnetno je i jasno iz Biblije da postoji mjesto koje se zove pakao, mjesto koje je također vječno i u kojem stanovnici prolaze muku dan i noć.

Teško je u potpunosti razumjeti prirodu pakla. Srednjovjekovna crkva (a i danas neke crkve) razumiju pakao kao stvarno mjesto teškoga mučenja. Opisi pakla su stravični. Opisuju s razni gmazovi, vječni plamen koji muči tijela i duše stanovnika pakla. Našem je razumu teško prihvatiti da je ovakav opis pakla stvaran pa je novija evanđeoska terminologija sklonija govoriti o paklu kao mjestu duhovne muke, duhovnoga otuđenja od Boga.
No, koliko god mi pokušavali ublažiti ideju pakla, i koliko god našim ljudskim razumom on biva neobjašnjiv, on je stvaran, kao što je stvaran i raj. Ne možemo vjerovati u raj ako ne vjerujemo u pakao (kao što je apsurd vjerovati u Boga a ne vjerovati u đavla).

Pakao i Božja ljubav

Jučer smo naglasili kako vjerujemo u raj jer vjerujemo u Božju ljubav. I upravo je ovo problematična točka za one koji ne mogu prihvatiti postojanje pakla. «Kako Bog ljubavi može čovjeka poslati u pakao?». No, činjenica jest da je Bog ljubav i činjenica jest da Bog nikoga ne šalje u pakao. Čovjek, na žalost, u svojoj slobodi izbora sam odlučuje provesti vječnost u paklu.
Njegova je ljubav upravo u tom smjeru aktivna da upozori čovjeka na posljedice ne prihvaćanja Njegove ljubavi. On je Spasitelj, Spasitelj od vječne smrti, Spasitelj od pakla.

No, Bog nije samo ljubav. On je Svet, Pravedan i Sudac dolazi suditi svijetu.

BOG JE SVET

Biblija nam na više mjesta jasno govori o Božjoj svetosti. Bog na početku stvara čovjeka pružajući mu mogućnost da živi svetim životom. Čovjek ne izabire taj put. Povijest starozavjetne Božje objave Njegovu narodu obilježena je stalnim pozivom na svetost. Novi zavjet također jasno poziva na posvećenje. Čovjek koji ne živi svetim životom, neće vidjeti Gospodina (Heb 12, 14).

Dakle, Sveti Bog traži i od nas da živimo Svetim životom. Mi se ljudi možemo izgovarati kako takvim načinom života ne možemo živjeti jer smo slabi i grešni ljudi, no ako Bog od nas to traži, onda nam sigurno i omogućuje da takvim načinom života možemo živjeti.

Sveti Bog nam daje Svetoga Duha koji nam pomaže pobjeđivati grijeh u našem životu. Moguće nam je živjeti posvećenim životom. No, to mora biti naša vlastita odluka, naš izbor. Nije dovoljno primiti Isusa Krista kao Spasitelja. Moramo svakoga dana živjeti u zajedništvu s Njim (molitva, Riječ Božja), što mora biti vidljivo u svakom aspektu našega života. Svetost odnosno posvećenje na koje nas Biblija poziva nije bezgrešnost već stil života u kojem svakodnevno pobjeđujem grijeh. Ukoliko ne živim takvim načinom života, ne mogu očekivati da ću «vidjeti Gospodina.»

BOG JE PRAVEDAN

Bog je ljubav, Bog je milostiv ali Bog je i Pravedan. On ne gleda kroz prste na naše prijestupe. Biblija kaže kako nema pravednoga niti jednoga. Na drugome mjestu kaže da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje. No, Krist je postao pravednik za nepravedne. Njegova je žrtva sredstvo kojim mi postajemo «pravedni» u Božjim očima.

Pravedni Bog ne može prijeći preko našega grijeha, naše zloće. Jedini način jest Kristova žrtva. Mi možemo u podnožju križa odbaciti naše grijehe, pokajati se za naše grijehe, zatražiti oprost od Njega. No, moramo također znati da nam Krist s križa poručuje «idi i ne griješi više». Gledajući na križ mi postajemo svjesni koliko je ozbiljan naš problem grijeha. Naš grijeh je razapeo Isusa. I kada god griješimo, mi ga ponovno razapinjemo. Samo iskreno pokajanje, iskrena čežnja za pravednošću i svetošću dovodi do oproštenja našega grijeha i zadovoljenja Božje pravednosti. Ukoliko pokušavamo Boga zavarati (mehanička ispovijed, neiskreno pokajanje…) zasigurno ćemo iskusiti Božju pravednost u našem životu.

BOG JE SUDAC

Sveti i Pravedni Bog dolazi suditi svijetu.

Bog sudi jer ima vlast

Od Božjega suda ne možemo pobjeći jer on ima apsolutnu vlast. Naš Bog je Stvoritelj, Kralj nad kraljevima… U njegovoj je suverenoj vlasti da donosi zakone i da nas prosuđuje po tome poštujemo li njegove zakone ili ne? Poštivanje Božjega zakona nije u neskladu s Božjom milošću. Iako nam Biblija govori da ćemo biti spašeni po milošću, vrlo nam jasno kaže da ćemo biti suđeni po djelima (po zakonu).

Bog sudi jer razlikuje dobro od zla

Bog je pravedni sudac koji razlikuje dobro od zla, mrzi zlo i nagrađuje dobro.

Bog sudi jer ima mudrost da rasuđuje što je istina

Boga ne možemo zavarati. Ovozemaljske suce možemo zavarati, podmititi i sl. No Bog zna što je istina. On poznaje naše misli, naša djela. Kada stanemo pred Njega nećemo se moći opravdavati nekakvim izgovorima «nisam imao vremena za tebe», «ja sam ti služio iako to drugi nisu vidjeli» i sl.

Bog sudi jer ima vlast da provede kaznu

Bog nije samo sudac koji donosi kaznu a drugi je sprovode. Bog ima vlast sam donijeti i provesti kaznu. On će uvesti pravednike u nebesku slavu. U svojoj pravednosti i svetosti Bog će morati ostale, koji se nisu odazvali na Njegov poziv, poslati u «oganj vječni».No, to nije Božji izbor. To je izbor svakoga pojedinca.

BOŽJI GNJEV

Biblija nam govori o Božjem gnjevu. Njegov se gnjev ne može usporediti s našim, puno puta nepravednim gnjevom. Božji je gnjev pravedan. Božji gnjev kojega nalazimo u Bibliji, uvijek nastupa nakon što je prije toga Bog pozvao ljude na pokajanje i upozorio ih na posljedice, ukoliko se ne odazovu Njegovu pozivu, kao što je to na primjer slučaj s Potopom.

Bog je ljubav, ali on je i Sveti i Pravedni Sudac koji će prihvatiti svakoga pokajanoga grešnika u svoje naručje, te suditi svakom ne pokajanom grešniku.
TKO ODLAZI U PAKAO?

Kao što je raj izbor svakoga pojedinca tako je i pakao naš vlastiti izbor. Bog nam je uputio radosnu vijest o raju i upozorenje o paklu. Naša vječna sudbina ovisi samo o nama!

U pakao odlaze ne pokajani grešnici.

Svima je nama jasno da smo grešnici. Upravo nas ta spoznaja treba nukati da tražimo Božju milost koja nam se svima nudi.

Mnogi ljudi kalkuliraju s vremenom. Oni znaju da je Bog milostiv i da će im, ukoliko se pokaju za svoj grijeh Bog oprostiti, pa stalno odgađaju pokajanje. Za njih uvijek «ima vremena». No tko nam uistinu garantira da ima vremena?! Tko od nas sa sigurnošću može reći da će živjeti dovoljno dugo da prekine s grijehom i živi za Boga?

Drugi opet smatraju da je dovoljno redovito se (ili povremeno-posebice je to aktualno sada pred velike blagdane) ispovjediti te da se može nastaviti s grijehom do sljedeće ispovjedi. Ovo je teško ruganje Bogu. Uz to, nema govora o iskrenom pokajanju.

Neki postavljaju pitanje: «Hoće li dobri i pošteni ljudi, koji ne vjeruju u Boga, također otići u pakao?». Nevjera je težak grijeh. Negiranje Boga ne može ne izazvati Božji pravedni gnjev. Oni koji Boga ne vjeruju, Biblija ih smatra «Bezumnicima». Bog je sebe jasno objavio u svojim djelima, u prirodi, u stvaranju u svojoj Riječi, da bi ga se tek tako moglo negirati. Negiranje Boga je negiranje svakoga dobra.

Dobrota i poštenje ni vjernike ne vodi u raj, već Božja milost.

KAKO IZBJEĆI PAKAO?

Pakao je realnost. Svatko tko danas okrene leđa Bogu, okrenuo je leđa vječnom životu s Kristom.

Ukoliko želimo izbjeći pakao, to moramo učiniti danas. «Danas je vrijeme, danas je dan spasenja», govori nam Sveto pismo. Pred nas se postavlja izbor. Kome ćemo služiti? Kome danas služimo, s njim ćemo provesti vječnost. Ukoliko služimo Kristu, raj je mjesto vječnoga blaženstva za nas. Ukoliko služimo sotoni, pakao je mjesto gdje ćemo provesti vječnost.

A M E N!

Jasmin Milić
Tordinci, 13. 04. 2006.

- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAŠTO VJERUJEM U RAJ?

«Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i ume vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih rekao: 'Idem da Vam pripravim mjesto!' Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem već znate put» Iv 14, 1-4

Odakle sam? Zašto živim? Što se događa nakon smrti? Pitanja su to koja su oduvijek zaokupljala ljude. Odgovarajući na ova pitanja, ljudi su uspostavljali različite svjetonazore.

Mi kršćani vjerujemo da nam je Bog upravo zato objavio svoju Riječ, kako bi nam pomogao razumjeti tko je On (Bog), tko smo mi, što bi trebala biti svrha i cilj našega života i što nas čeka nakon smrti.

ŽIVOT

Odakle život? Zašto tako kratko traje? Zašto umiremo? Pitanja, pitanja, pitanja…O kako bi mnogi htjeli znati odgovore na njih. Mi kršćani imamo Bibliju kao objavljenu riječ Božju. Prošli sam put govorio zašto vjerujem Božjoj riječi, zašto vjerujem Bogu, zašto vjerujem Isusu.

Biblija nam daje logične i prihvatljive odgovore:

1. Bog je stvorio čovjeka i darovao mu život

Čovjek ne može biti produkt slučajnosti. Ništa na ovome svijetu ne nastaje samo od sebe. Posebice ne tako složeno biće kao što je čovjek. Koliko god napredovao u znanosti, čovjek ne može stvoriti u nekakvoj laboratoriji ni najjednostavniji život. Vjerovanje u Božje stvaranje čovjeka logično je i prihvatljivo.

2. Bog je čovjeku darovao život vječni

Biblija nam otkriva da je Bog darovao čovjeku vječni život. Ta spoznaja je u svakome čovjeku tako stvarna da se čovjek jednostavno ne miri s činjenicom da je prolazan, smrtan… Želi živjeti, želi produžiti život, želi živjeti vječno.

3. Grijeh je uzrok smrti

Bog je izvor života vječnoga. Neposlušnost prema Njemu i okretanje leđa Bogu uzrokovalo je da je čovjek prekinuo kontakt s izvorom života vječnoga. Čovjek ne može biti neovisan o Bogu. To nam povijest jasno svjedoči. Čovjek je u svojoj buntovnosti uvijek srljao u propast, u smrt…

4. Bog u svojoj ljubavi ponovno omogućuje čovjeku život vječni

Bog ne želi smrti nikome, kaže starozavjetni prorok. On šalje svoga jedinorođenoga sina na ovaj svijet kako bi križ postao spona koja će čovjeka spojiti s izvorom života vječnoga. Krist umire da bi smo mi živjeli, Krist uskrsava radi našega opravdanja. Križ spaja nebo i zemlju, uskrsnuće garantira da smrt nije kraj.

5. Uskrsnuće-temelj naše vjere u budući život

O Kristovom uskrsnuću govorit ćemo više za nekoliko dana, kada budemo slavili taj najveći kršćanski blagdan. No, dotaknimo se sada samo nekoliko bitnih činjenica.

- Krist je uskrsnuo

To je vjera Crkve. No, što nam garantira da je Krist stvarno uskrsnuo, da to nije samo kršćanska legenda koja ima za cilj učvrstiti kršćanstvo kao religiju? Upravo ovih dana više nego ikada prije naglašavaju se različite teorije o Isusu koje pokušavaju dovesti u pitanje Krista evanđelja a time i cijelo kršćanstvo.
Apostol Pavao kaže: «…ako Krist nije uskrsnuo bez ikakve je vrijednosti naša vjera». (1 Kor 15, 16. 17) I dosita, kada bi netko uspio srušiti činjenicu uskrsnuća Kristova, srušio bi temelje cijeloga kršćanstva i tada bi, kako kaže apostol Pavao, bili najbjedniji ljudi na svijetu.
No ja vjerujem u Kristovo uskrsnuće! U prvome redu to je pitanje vjere, ali opet, ne vjere koja je slijepa i koja ne počiva na određenim potvrdama.
Kristovi učenici, suvremenici Njegovi, tako snažno su i uvjereno propovijedali vijest o Kristovu uskrsnuću. Ukoliko pratimo ponašanje Kristovih učenika u kontekstu Kristova uhićenja, suđenja i raspeća, onda moramo zaključiti da se dogodilo nešto uistinu snažno, nešto što ih je uvjerilo da ih Krist nije napustio i da su Njegove riječi istinite. Bilo je to Kristovo uskrsnuće.
Posebno je dojmljivo iskustvo apostola Pavla, progonitelja Crkve. On je na putu za Damask susreo Uskrslog Krista i od tada se njegov život u potpunosti promijenio. Od progonitelja je postao jedan od najvećih navjestitelja evanđelja. On je sada uvjeren da smrt nema konačnu riječ pa će ustvrditi: «Za mene je uistinu život Krist, a smrt dobitak» (Fil 1, 21).
Iskustvo apostola kao i prvih kršćana koji su radije bili spremni podnijeti teške muke nego li se odreći Krista također nam potvrđuju da je iskustvo Kristova uskrsnuća bilo snažno u njima.

- Kristovo uskrsnuće – temelj našega uskrsnuća

Uskrsnuće je potvrda činjenice da smrt nema posljednju riječ, da smrt nije kraj, da je Krist pobjednik smrti. Za nas vjernike to je iskustvena činjenica, jer smo u svome životu doživjeli Uskrsloga, susreli ga, prihvatili ga u svome životu i svakodnevno osjećamo silu Njegova uskrsnuća.
Uskrsnuće nam također svjedoči da je Krist iskupio i naše tijelo. Čovjek nije samo duhovno već i materijalno biće. Budući svijet nije samo neka duhovna, neshvatljiva dimenzija. Budući svijet kojega nam Krist gradi ima opipljive oblike. Istina, nama još uvijek neshvatljive, ali realne i stvarne.

Ovozemaljski život završava sa smrću. No, Biblija nam daje snažnu poruku i uvjerljivo nas osvjedočava da smrt nije kraj. No, ako nije kraj, što nakon smrti?

VJEČNI ŽIVOT

Bog je stvorio čovjeka za život vječni. Grijeh je uzrokovao gubitak života. Smrt je postala posljedica našega grijeha. No, u svojoj ljubavi Bog po križu omogućuje čovjeku povratak u izgubljeni raj.

Kada razmišljamo o raju, imamo na umu slijedeće:

1. Blaženo stanje vjerujućih nakon smrti.

Nakon smrti, duše vjerujućih odlaze na mjesto «blizine Božje», «prisutnosti Božje». To mjesto koje u našoj vjerničkoj terminologiji nazivamo i «nebo», mjesto je susreta nas i Krista, ali i nas i svih onih koji su prije nas živjeli i služili Gospodinu. To je «nebeska crkva». Da bi smo jednoga dana bili dio te nebeske crkve, potrebno je danas u potpunosti biti dio Kristove Crkve. Ne dio (samo) određene kršćanske denominacije već u potpunosti biti Kristov. Već smo naglasili da je križ spona između čovjeka i Boga. Moramo prihvatiti Kristov križ odnosno Krista kao svoga osobnoga Spasitelja (po žrtvi križa Krist nas spašava).

2. Novo nebo i nova zemlja nakon uskrsnuća vjerujućih

Govorili smo jučer o Kristovom ponovnom dolasku. Božja riječ nam govori kako će se nakon Kristovog uskrsnuća zbiti uskrsnuće vjerujućih. Dolazi do sjedinjena duša vjerujućih i njihovih tijela koja će svakako poprimiti novi, nepropadljivi oblik.
Tada nastupa vrijeme Kristove apsolutne vječne vladavine, vrijeme u kojem će Bog: «…otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.» (Otk 21, 4).

LJUBAV BOŽJA

Vjerujem u vječni život, u raj, jer vjerujem u ljubav Božju. Ivan nam kaže u svome evanđelju:
"Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni" Iv 3, 16
Bog je stvorio ovaj svijet iz ljubavi. Čovjek je odlučio ne uzvratiti ljubavlju prema Bogu. To je bio čovjekov izbor. Mnogi se pitaju, zašto je Bog dozvolio da čovjek padne u grijeh? Odgovor koji nam se nameće iz Biblije jest da Bog poštuje čovjekov slobodni izbor. On mu se ne nameće i ne traži na silu poslušnost i uzvraćenu ljubav. Naše služenje Bogu, naša ljubav prema Bogu treba biti naš slobodni izbor.
U svojoj ljubavi prema nama ljudima, Bog je odlučio čovjeku omogućiti ponovni put u izgubljeni raj. Taj put je Isus. Sam Isus nam govori u Ivanovu evanđelju: «Ja sam put, istina i život…» (Iv 14, 6). On je Put, on je Istina, on je Život. On je odgovor na temeljna čovjekova pitanja. Isus je odgovor!

Križ postaje simbol ljubavi. To prezreno gubilište postaje dobitak za sve one koji u podnožju Kristovog križa ostave terete svoga života, sve svoje slabosti i grijehe, te prihvate zagrljaj Kristove ljubavi s križa. Isus nam je i na križu pokazao koliko voli grešnika. Pokajani razbojnik biva «zagrljen od Isusa i prima život vječni.

Pred sve nas se danas postavlja pitanje: hoćemo li prihvatiti tu neizmjernu ljubav Božju prema nama ili opet učiniti istu grešku naših praroditelja i okrenuti joj leđa?

RAJ NASLJEĐUJU NANOVOROĐENI

Život poslije ovozemaljskog života je realnost o kojoj nam govori Biblija. Vječni život je moguć. Ne moramo biti klonirani niti dati se zamrznuti. Bog nam je omogućio način na koji možemo zadobiti život vječni.
Moramo biti nanovorođeni. Trebamo:

- Prihvatiti Isusa Krista za svoga osobnoga Spasitelja
- Prekinuti s grijehom (grešnošću kao stilom života)
- Dopustiti da nas Duh Sveti svakodnevno oblikuje da budemo što sličniji Kristu (posvećenje). Da bi smo ovo postigli neizostavna je molitva i čitanje Riječi Božje.
- Radosno iščekivati Kristov povratak i biti za njega spremni u svako doba.

Svako od nas može imati život vječni, može zadobiti izgubljeni raj. Na nama je da prihvatimo onoga koji nam jedini može govoriti o nebu iz vlastitog iskustva, Krista koji je s neba došao k nama, grešnima, da nas po žrtvi svoga križa ponovno privede k životu vječnom. A Krist je dostupan svakome, pa i tebi. Jer njegova Golgotska žrtva jest žrtva ljubavi ZA TEBE! Raj je obećan TEBI!

A M E N!

Jasmin Milić
Tordinci, 12. 04. 2006.

- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.04.2006., utorak

ZAŠTO VJERUJEM U KRISTOV DRUGI DOLAZAK?

«Da, dolazim uskoro!»
Otk 22, 20

«I u Isusa Krista… koji će opet doći suditi živima i mrtvima»
Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje

«Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno»
Tajna vjere iz Euharistijske liturgije

Već 2000 godina Crkva živi u iščekivanju Kristovoga ponovnoga dolaska. No Krist još uvijek nije ponovno došao. Znači li to da neće niti doći? Je li Crkva u zabludi i lažnoj nadi? Je li danas uopće moderno govoriti o Kristovu dolasku?

Mnoge su crkve odbacile vjeru u Kristov drugi dolazak. Neke će jasno reći kako u takav dolazak ne vjeruju, već smatraju da opis Kristovoga drugoga dolaska u Bibliji ima simbolično značenje, dok će druge izbjegavati propovijedanje o ovoj, jednoj od temeljnih istina kršćanske vjere.

Ponovni Kristov dolazak naziva se i Drugi dolazak. Pastor Wilhelm Busch, poznati evangelički evangelizator, smatra da će to biti treći Kristov dolazak:
- prvi se zbio prilikom Kristovoga rođenja,
- drugi se zbiva danas, po Duhu Svetom,
- treći će biti kada Krist ponovno dođe u Slavi i kada će ga ugledati svako oko.

Ja vjerujem u Kristov ponovni dolazak. Vjerujem i da će se njegov dolazak uskoro dogoditi. Zašto to vjerujem?

1. Isus je to rekao

Za mene je ovo snažan argument. Ja vjerujem Kristu. Vjerujem njegovoj riječi. Ako je On kazao da će doći ponovno, meni je to dovoljno. No, moja vjera u Kristovu riječ nije slijepa. Ona je provjerena.

- Krist je prorekao svoju smrt
- Krist je rekao da će uskrsnuti
- Krist je obećao Duha Svetoga
- Krist je obećao da će biti s nama do svršetka svijeta…

Isus ne samo da daje određene izjave već me i uvjerava, da su njegove izjave istinite. Biblijski zapisi i povijesne činjenice uvjeravaju me da je Isus umro i uskrsnuo. Iskustvo rane Crkve i Crkve kroz povijest, pa i moje vlastito iskustvo s Gospodinom uvjerava me da je Isus poslao Crkvi obećanoga Duha Svetoga. Moje svakodnevno iskustvo s Bogom potvrđuje mi da je Isus sa mnom, da nije ostao u povijesti, da nije negdje daleko u nebu, već da je pored mene u svim mojim životni borbama… Isus je i danas onaj koji JEST, ne samo koji je bio ili koji će samo biti već onaj koji JEST! On je jučer, danas i do vijeka ISTI. I to je razlog da ga možemo i danas iskusiti.

Ja vjerujem Isusu! Susreo me je u mladosti mojoj. Pružio mi je svoju ruku i poveo me naprijed u život. Dok smo hodili i dok hodimo zajedno puno je valova koji nas zapljuskuju. Dolaze i problemi i boli pa i razočaranja, razočaranja u ljude, u institucije pa i u one koji se imenom Kristovim zovu, ali NIKADA se nisam razočarao u Isusa. Ljudi su me slagali, ljudi su me iznevjerili, ljudi su me povrijedili, ljudi su me pokušali udaljiti od Boga, ali Krist mi je u svemu tome bio sve bliži i bliži, pokazivao mi je svoju ljubav i izvodio me iz svih bitaka kao pobjednik. Zato mu vjerujem! Moja vjera u Isusovu riječ nije slijepa jer ju je On nebrojeno puta potvrdio u mome životu.

Ako je sve što smo nabrojali Isus ne samo izrekao već i učinio, nemam razloga sumnjati u Njegov ponovni dolazak.

Prije nego je otišao na križ, Isus je rekao svojim učenicima: «Vratit ću se…» Iv 14, 3

Tu su riječ vrlo ozbiljno prihvatili prvi kršćani i propovijedali Isusov povratak: «Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožni grešnici izgovoriše protiv njega! Juda 14, 15.

Pisac poslanice Hebrejima kaže: «Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti». Heb 10, 37

Isus se objavljuje Ivanu na otoku Patmosu. Tako nastaje posljednja Biblijska knjiga, Otkrivenje Ivanovo: Posljednje Isusove riječi koje nalazimo u Bibliji glase: «Da, dolazim uskoro!» (Otk 22, 20). Ivanov odgovor i ujedno odgovor crkve na ove riječi je: «Amen! Dođi, Gospodine Isuse! (Otk 22, 20b).

Vjera rane crkve u ponovni Isusov dolazak bila je toliko snažna da su se prvi kršćani međusobno pozdravljali Maran'atha-Isus dolazi!

2. Isus je upozorio na znakove koji će prethoditi Njegovom dolasku

Ja vjerujem da će Isus uskoro doći! «Da», reći će netko «to su vjerovali svi kršćani kroz povijest. I ostali su razočarani. Netko je, i pored Isusovih riječi: «A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac» (Mt 24, 36), pokušao i izračunati točno vrijeme Njegova dolaska. Takvi su bili posebno razočarani. No, i pored činjenice da ne znamo točno vrijeme Njegovog dolaska, Isus nas nije ostavio u neizvjesnosti. Upozorio nas je na znakove vremena koji će prethoditi Njegovom dolasku. To čini iz razloga kako bi smo bili spremni u svako doba te kako bi znali prepoznati vrijeme u kojem živimo. Ti su nam znaci opisani na nekoliko mjesta u Novome zavjetu.
U Matej 24 i Luka 21, Isus je govorio o vremenu kada će
1) Biti lažnih proroka i lažnih mesija
Danas vlada prava religiozna zbrka. Puno je različitih vjerskih zajednica koje za sebe tvrde da su istinite i prave. Čovjek, koji teži pronaći sebe u jednoj od religioznih grupacija ima veliki problem. Mnoge od njih govore: «Spasenje je kod nas» (dakle Krist je kod nas). Pojavljuju se čak i osobe koje tvrde da su mesije, spasitelji, Krist. Sve su ovo značajke današnjega vremena.
2) Rat i nasilje ispuniti zemlju
Rata je oduvijek bilo, nasilja je oduvijek bilo, no današnje su statistike poražavajuće. Umjesto da se broj sukoba, ratova i nasilja smanjuje, ove su pojave u naglom porastu. Dovoljno je pogledati vijesti iz Hrvatske. Donedavno smo slušali o ratnim sukobima u našoj zemlji a danas slušamo o ubojstvima, nasilju, mafijaškim obračunima i sl.
3) Biti "velikih potresa... gladi i pošasti"
Dok u tehničkom smislu svijet ide naprijed, mnoge prirodne katastrofe kao da upozoravaju čovjeka da nije gospodar ovoga planeta. Ako nabrojimo potrese i druge katastrofe samo u posljednjih nekoliko godina, složit ćemo se sa činjenicom da nam one glasno potvrđuju Biblijska proroštva (Cunami, Catrina i sl.). Takve nevolje uzrokuju glad i pošast i tamo gdje ju se ne očekuje. Do da ljudi umiru gladni u Africi, već nam je nekako nažalost «normalno» ali da ljudi umiru od gladi u Americi? A to se dogodilo nakon udara Catrine.
4) Biti i odmetanja od istine
Nevjerojatna je činjenica da i pored tolikih snažnih svjedočanstava iz Biblije i glasnih znakova vremena ljudi okreću leđa Bogu. Mnogi čak i u crkvama žele slušati «naručene» propovijedi. Ljudi će dolaziti u crkvu ako ih Riječ Božja ne uznemirava i ako ne remeti njihov način života. No Riječ nas Božja želi uznemiriti u ovome posljednjem vremenu. No ona nas želi i umiriti. Jer kada u svojoj uznemirenosti shvatimo da je Krist onaj koji nam u ovim burnim i posljednjim vremenima želi dati svoj mir, tada ćemo smireno i radosno iščekivati Njegov ponovni dolazak.
5) Ljudska srca klonuti od straha zbog očajnog stanja stvari na zemlji; i "iščekivanja onoga što prijeti svijetu" (Lk.21:26).
Ide li svijet ka prosperiteti ili ka propasti? Gledaju li ljudi s nadom i optimizmom u budućnost ili s nekom zebnjom i strahom? Slušamo danas o mnogim mladim ljudima koji sebi oduzimaju život. Oni ne vide budućnost, oni se boje suočiti s budućnosti. Oni nisu upoznali Isusa u svome životu, Isusa koje garantira najljepšu budućnost. Ljudi su u strahu, i to ne samo u siromašnim već i u prosperitetnim zemljama. I taj će strah biti sve veći i veći, jer ovaj svijet, bez Boga nema nade u budućnost.
7) Propovijedati evanđelje po cijelome svijetu
Ovo je radosno proroštvo. Evanđelje se nikada nije propovijedalo kao u ovome današnjem vremenu. Tome su doprinijela i mnoga suvremena tehnička pomagala, no Krist je znao za tu činjenicu. On ne želi ostaviti ljude izgubljene i u neizvjesnosti. U vrijeme ružnih vijesti i mračnih događanja naviješta nam se Isusova radosna vijest, Isusovo evanđelje.
Vrlo snažnu proročku riječ o posljednjem vremenu donosi nam i apostol Pavao u svome drugome pismu Timoteju: «Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi postati samoživi, lakomi, umišljeni, oholi psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile…» 2 Tim 3, 1-5
Posljednje će vrijeme biti obilježeno apsurdom, cijenit će se tradicionalna pripadnost religioznim grupama (deklarativni vjernici), no ljudi će živjeti sve bezbožnije, s novim pogledom na «moral» kojega će pokušavati staviti i u religiozne okvire.

Ovo su samo neki znaci koji će obilježiti posljednje vrijeme. Mi možemo reći da su se sve ove stvari događale u povijesti, ali isto tako možemo pogledati «istini u oči» i reći da su sva ova izrečena proroštva upravo karakteristika današnjega vremena više nego li i jednoga vremena ranije.

3. Kraj vladavine zla, konačna Kristova pobjeda

Vjerujem u Kristov ponovni dolazak jer vjerujem u pobjedu dobra nad zlom. Borba dobra i zla snažna je tema Biblije. Kristovim dolaskom završava razdoblje mraka, razdoblje Sotonskoga djelovanja i započinje vrijeme apsolutne Kristove vladavine. To vrijeme će biti vječno, i svi oni koji danas priznaju Krista za svoga vladara, bit će u Njegovu kraljevstvu za cijelu vječnost. U tome kraljevstvu neće više biti nepravde, boli, razočaranja, umiranja…

4. Jesmo li spremni za Kristov ponovni dolazak?

Kristov ponovni dolazak nije događaj koji nas se ne tiče. Kristov dolazak jest i naš susret s Njim «oči u oči». Tom prilikom morat ćemo se suočiti s našim dotadašnjim život, morat ćemo mu dati odgovore na određena pitanja. Tada će se zapečatiti i naša konačna sudbina. No, ona ovisi o našem životnom stavu danas. Jesmo li kršćani koji su cijeli svoj život predali Kristu? Jesmo li kršćani koji radosni iščekuju Njegov povratak? Čekamo li ili spavamo?

Isus je ispričao priču o deset djevica. Pet od njih su bile mudre a pet lude. Mudre su bile spremne za ženikov dolazak a lude su bile nespremne. Sve su one znale da će ženik doći ali se samo polovica ozbiljno pripremila za njegov dolazak.

Biti spreman za Kristov dolazak više je od puke pripadnosti Crkvi. Više je i od deklarativnog ispovijedanja kršćanstva. Spremni smo za Njegov dolazak kada svakodnevno živimo s Njim kao da će On upravo svakog trenutka doći. To je smisao Isusovih riječi «stražite». Danas se pred sve nas stavlja ozbiljna odluka. Hoćemo li preći preko činjenice da se približavamo Kristovom slavnom povratku na ovu zemlju, te protratiti vječni život kojega nam Krist nudi, ili ćemo već danas reći: «Dođi Gospodine Isuse!!!» i to izgovarati, i u skladu s tim riječima živjeti sve dok Krist ponovno ne dođe.

A M E N!

Jasmin Milić
Tordinci, 11. 04. 2006.

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.04.2006., četvrtak

VELIKI TJEDAN

Cvjetnicom započinje Veliki tjedan. Dani su to kada se prisjećamo posljednih Isusovih ovozemaljskih dana. Cjetnica je uspomena na Kristov ulazak u Jeruzalem. Na Veliki četvrtak Isus je ustanovio sakrament Euharistije ili Večeru Gospodnju. Na Veliki petak Isus je bio raspet na križu radi našega grijeh. Na Veliku subotu sjećamo se Isusovog silaska i navještanja evanđelja u paklu.

U ovome se vremenu trebamo intenzivnije usredotočiti na događaje Kristova stradanja. Isus je podnio teret križa radi našega grijeha i po svojoj muci omogućio život vječni svima koji ga prime kao Spasitelja i Gospodina.

"Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni" Iv 3, 16

- 14:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

VJESNIK REFORMACIJE BR. 6

Iz tiska je izašao Vjesnik reformacije br. 6.

U ovome broju možete čitati:

Nenad Adžić, U dolini smrti, zla se ne bojim
Andrian Rogers, Poznavati Boga intimno
Chuck Swindoll, Razlog za osmijeh
Dr. sc. Jasmin Milić, Pentekostno-karizmatski pokret
Nenad Adžić, Reformacija pod utjecajem vatrenog Knoxa (1517.-1572.)
Jan Vareca, Treba li vjerovati u horoskop?
Christoph Krumm, Samoubojstvo
Bog može upotrijebiti baš svakoga
23 TV kanal
Prioriteti
Vijesti

Vjesnik reformacije službeno je glasilo Protestantske reformirane kršćanske crkve. Primjerci su besplatni (možete ga naručiti na našu e-mail adresu), a financira se dobrovoljnim prilozima.

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>