Marketing
Konfirmacija u Tordincima
U nedjelju, 23. travnja, u Tordincima je održana služba konfirmacije. Tom je prilikom šestoro mladih potvrdilo svoju vjeru u Isusa krista te postalo punopravnim članovima župe u Tordincima.
Propovijed upućena konfirmantima
Prije nego je uzašao na nebo, Isus je ostavio veliki nalog svojim učenicima: «Zato idite i naučite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta» Mt 28, 19-20.
Poslušna ovim riječima, Crkva je od najranijih dana svoga djelovanja krštavala osobe koji su prihvaćali Kristovu nauku i pridruživali se Crkvi. Sam obred krštenja, u vrijeme dok su se samo odrasli krštavali, imao je nekoliko bitnih elemenata. Dva najznačajnija su bila sam čin krštenja (ulaženje u vodu i trostruko uronjavanje), te polaganje ruku na kandidata za saziv Duha Svetoga, čime se jasnije istaknulo uključenje kandidata u život Crkve.
Kako je Crkva rasla te se u nju uključivale čitave obitelji, uslijedilo je krštenje ne samo odraslih članova već i one djece koja su odrastala u obiteljima vjerujućih. Naravno, u tome su obitelji imale vrlo važnu ulogu da djecu odgajaju u skladu s kršćanskim vrijednostima te da ih dovode Kristu. To se, na žalost, vremenom u mnogim crkvama izgubilo, pa je krštenje postalo ritual a roditelji (i kumovi) uopće ne izvršavaju zavjete koje su dali prilikom krštenja. To je dakako ozbiljna stvar s kojom će se mnogi roditelji suočiti već na ovoj zemlji kada se zapitaju što je s njihovom djecom i zašto idu krivim putem, a odgovor će morati dati i u vječnosti, jer djeca su svakome roditelju dar od Boga.
Kako su se dakle vremenom i djeca počela krštavati, obred polaganja ruku premješten je za kasniju dob, kada su djeca bila zrela razumjeti značenje odnosno kršćanskih istina. Taj se obred u našoj crkvi naziva konfirmacija.
1. Značenje konfirmacije
a). Ispovijedanje vjere
Naime, bitan element kod krštenja je priznavanje osobne vjere. Toga kod djece nema. Umjesto njih vjeru ispovijedaju roditelji odnosno kumovi. Zato se obred priznanja osobne vjere pomaknuo za dob kada će to djeca sama moći učiniti. Dakle, konfirmacija je obred javnoga priznanja vjere kanidata. Oni ispovjedaju opću kršćansku vjeru (potrebno je da poznaju Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko vjeroispovijedanje), kao i vjerovanje Reformirane crkve kako ga tumači Heidelberški katekizam.
b). Pristupanje crkvi
Krštenjem dijete pristupa u «jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu», dakle univerzalnu Kristovu Crkvu koja nije opterećena denominacijskim okvirima. Zato se krštenje naziva i ekumenskim sakramentom.
Konfirmacijom kandidat pristupa u konkretnu denominaciju, odnosno lokalnu crkvu, kako bi u istoj prakticirao svoju vjeru, te joj služio svojim darovima. Kršćanin mora biti član konkretne vidljive crkve. Nije dovoljno biti samo član nevidljive Crkve Kristove kako to danas neki žele istaknuti. Kršćanin mora živjeti u konkretnoj crkvi i s konkretnom crkvom. Jer u njoj dobiva potrebnu duhovnu hranu kako kroz riječ Božju tako i kroz sakrament Večere Gospodnje.
c). Pristup Večeri Gospodnjoj
Nakon što je osoba prošla obred konfirmacije, može pristupiti Stolu Gospodnjem. To ne znači da ne može ranije pristupiti stolu Gospodnjem, ukoliko postoji vjera i praktično služenje Gospodinu. Ne radi se o nekome pravilu koje je definirano u Bibliji, već o disciplini Crkve koja, nakon što je kandidat izrekao ispovijed vjere te primljen u zajedništvo konkretne crkve, privodi ga i Stolu Gospodnjem.
2. Kršćanski život
Krštenje kao sakrament i konfirmacija kao obred samo su sredstva Crkve koja ne mogu automatski niti spasiti čovjeka niti ga učiniti posvećenim kršćaninom. Mi smo na žalost svjedoci da se konfirmacija odnosno krizma kako se ovaj obred naziva u rimokatoličkoj crkvi razumije kao završetak obveze djece prema crkvi. To je dakako krivi stav i usudim se reći Bogohulan. Ukoliko kandidati smatraju da su ovim izvršili sve obveze prema crkvi te da nakon ovoga više ne moraju dolaziti niti na vjeronauk niti u crkvu, onda je bolje ne pristupati ovome obredu. Pogotovo je krivi stav kada se smatra kako je i ovo potrebno napraviti jer se, ukoliko nije netko konfirmiran, neće moći vjenčati u crkvi. Ako netko na taj način doživljava konfirmaciju, onda je potpuno na krivom putu i ne razumije njezino značenje.
Ono što je mnogo važnije od pukih obreda jest naš život s Bogom. Konfirmacija bi trebala biti početak aktivnijeg i predanijeg služenja Bogu.
a). Prihvatiti Isusa Krista kao svoga osobnoga
Spasitelja
Dragi kandidati, u svome dosadašnjem vjeronaučnom školovanju, u vašem dosadašnjem pohađanju bogoslužja slušali ste o Kristu, njegovom djelu, njegovoj žrtvi i spasenju koje nam ta žrtva omogućuje. Isus je umro za vas, za tebe, Isus je uskrsnuo za vas, za tebe. On želi imati osobno zajedništvo s vama, s tobom. To ne može učiniti crkva za tebe, to ne može učiniti svećenik za tebe. Ti sam moraš prihvatiti Krista u svoj život. To se ne događa niti jednim obredom crkve (iako se može dogoditi u crkvi na evangelizacijskim službama), već to treba biti osobni tvoj čin. Da bi se to dogodilo ti trebaš:
- čuti Božju riječ.
- Božja riječ te treba uvjeriti u Božju svetost i tvoju grešnost.
- Božja riječ te treba uvjeriti da ti je potrebno oproštenje i spasenje.
- Trebaš odgovoriti na poziv Božje riječi.
- Trebaš se pokajati za svoj grijeh.
- Trebaš zamoliti Isusa da ti oprosti.
- Trebaš prihvatiti Isusa Krista za svoga osobnoga Spasitelja.
- Trebaš nastaviti živjeti u zajedništvu s njim, vršeći Božju volju, objavljenu u Njegovoj riječi.
b). Živjeti praktičnim kršćanskim životom, živjeti s
Kristom.
Kršćanin, koji je primio Krista za svoga osobnoga Spasitelja, treba svojim životom potvrditi da pripada njemu. Ako naš život ne potvrđuje našu odluku da slijedimo Krista, onda nismo praktični kršćani.
1. Trebamo ljubiti Boga.
On je nas ljubio prvi. (Iv. 3, 16.). Iz ljubavi prema nama on nam daje svoga Sina Isusa Krista, da umre za nas, da bi smo imali život vječni.
2. Trebamo upoznavati Boga iz dana u dan
Upoznati jednom Isusa Krista nije dovoljno. Mi trebamo upoznavati njega iz dana u dan, spoznavati Njegovu volju za naš život. Boga upoznajemo po:
a). Riječi Božjoj,
b). Molitvi
3. Trebamo vršiti Njegovu volju.
U Božjoj riječi spoznajemo Njegovu volju. Bog nam je objavio svoje zapovijedi, određena pravila kojih se trebamo držati, ne zato da bi smo ispunili nekakvu religioznu formu, već da bi smo pokazali da poštujemo Boga i da bi smo se svakako sačuvali od posljedica bezakonja. Vi ste u najkritičnijem dobu vašega života. Mnoge stvari koje sada učinite ili ne učinite, mogu uvelike odrediti vaš život. Bit ćete suočeni s mnogim iskušenjima. Vjernost Božjoj riječi, Njegovoj objavljenoj volji, može Vas sačuvati u ovome kriznom životnom dobu sa svim napastima kojima ćete se suočiti. Sačuvajte vašu mladost čistom. Ne dopustite da stihija vremena utječe na vas.
4. Trebamo služiti Bogu i za Boga
Boga nazivamo Gospodom (Gospodinom). On nas prihvaća kao svoju djecu (on je naš Otac), on nas prihvaća kao prijatelje, kao svoju braću, no od nas traži i podložnost, služenje. On nama služi, on se u potpunosti ponizio kako bi nama služio. Zato smo i mi pozvani služiti Bogu (vršiti njegovu volju, biti vjerni u posjećivanju bogoslužja i sl.). No trebamo služiti također ZA BOGA. To znači da naše iskustvo zajedništva s Bogom trebamo svjedočiti drugima. Također trebamo biti aktivni članovi naše kršćanske zajednice. Ova vas crkva treba.
Dragi mladi, ovim činom vi postajete punopravni članovi ove župe. Vaš kršćanski život ne smije stati već nastaviti punim intenzitetom (možda tek i započeti). Neka Vas Gospodin blagoslovi na početku ovoga životnoga puta.
AMEN!
Jasmin Milić
Tordinci, 23. 04. 2006.
Post je objavljen 25.04.2006. u 12:20 sati.