Edvin Edi Kaloper -ov blog

subota, 27.01.2007.

Pseći ćevapčići

Oni koji su došli na ovaj blog vođeni naslovom i zeljom da cuju nove informacije o nedavnim
događajima koji su zabiljezeni u medijima kako u BH tako i u RH, ostat će grdno razočarani.
A pravo im budi kad imaju bolesne umove koje zanimaju takve gluposti.
Naime citao sam u Dnevnom avazu a nocas u RTL vijestima spomenuli su protest udruzenja ugostitelja grada Sarajeva, zbog nedavnih vijesti o istarskoj udruzi za zbrinjavanje pasa lutalica i manijaku koji je pozvao udrugu na telefon zanimajuci se za mogucnosti nabavke vece kolicine pasa lutalica, navodno zbog njihove isporuke sarajevskim ćevabdžijama kao sirovinu za spravljanje ćevapa od pasa lutalica.
Haha ha.
RTL je prenio izvjesce policije RH koja je utvrdila putem tel. broja da je rijec o muskarcu iz Pazina koji je negirao bilo kakav razgovor s udrugom, i time su uklonjene sve sumnje te nije bilo osnova za daljnju istragu.
Ali prvobitna namjera je ostvarena i niko nije kriv. Bacena je sumnja na kvalitetu bosanskih cevapa.
Niko nije pomislio da je mozda zaista kupac planirao praviti cevape, mozda hrvatske cevape koje bi zagrebcani ili rijecani slatko mljackali. A da bi svaka sumnja bila otklonjena najlakse je bilo optuziti Bosance, pa ionako sva "grozota" dolazi od tamo.
Dobri poznavaoci bosanskih cevapa i prehrambenih navika Bosanaca ce jasno znati da je taj "scenario" mnogo vjerovatniji.
Nekoliko je razloga za to, kao prvo sarajevske cevape spravljaju uglavnom ugostitelji Bošnjaci koji iz religijiskih uvjerenja ne koriste "strv, krv, i svinjsko meso", ćevapi se spravljaju po dugogodišnjoj recepturi koja ne dozvoljava cak ni prevelik udio goveđeg mesa jer se razlika lako primjeti "na nepcu" a ljudska guzica je najveci kriticar.
Druga stvar tih dvadesetak pasa ne teze ni 200 kg a jedna sarajevska ćevabdžinica tu kolicinu mesa lako potrosi i za jedan dan.
Kontrola tranzita mesa preko granice je tako stroga da jedva na more prosvercamo koju jeftinu bosansku salamu a kamoli kamion pun uznemirenih pasa.
Trece, ne vidim ekonomsku opravdanost za takav poduhvat, jedna kravica se dobije za 3,5 KM po kg zive vage ili 15 kn, i da li se to moze usporediti s cjena 1kg cuke + marza pazinskog spekulanta + troskovi transporta do Sarajeva (puno kilometara i puno goriva) + troskovi mesara koji ce oderati tolike pse da bi po jednom dobio tek mozda 10 kg mesa i sve to da bi troskove spravljanja cevapa mozda malo smanjili, a cevape i nije tesko spraviti vec ih je prava umjetnost prodati Bosancima koji cevape bas i ne drze za naj jeftiniju hranu.
I tako dragi moji sve je to po meni jedna velika glupost, ali bit cu malo zlonamjeran i zapitat se
jel ono u Pazinu postoji mesna industrija i sta ono proizvodi? Hot dogs ili sta već?
Bosanski ćevap je poseban i svatko ko dođe da ga proba vidjet će da nema okus pasa
nego je pravo gurmansko iskustvo.

četvrtak, 25.01.2007.

ŠTO JE ZA MENE ISLAM 1.dio

Religiozan sam, i volim raspravljati o religiji, nažalost nema puno sugovornika.
Neka mi onda niko ne zamjeri na ovim monolozima.
Danas sam stajao u redu na šalteru BH Telecoma, bila je velika guzva, konacno su stigli
bezicni aparati za fiksnu telefoniju koju je potrošačka rulja pohrlila jeftino pribaviti putem malih rata na godinu ili dvije.
A gdje ima rulje tu ima i najgorih ljudskih osobina.
Pola sata u redu dolazi invalid i naravno pustam ga ispred, nekoliko starijih ljudi, da li da ih pustim ili ne jer ironicno, ja imam manje vremena nego oni?
I uvjek se tu nađu oni koji zele preko reda, prvo jedan papak preko susjednog nezaposlenog
službenika podize svoje aparate, a zatim i jedan efendija.
Prepoznajem ga po selamu i karakteristicnom obracanju starijim zenama od sebe se obraca sa ti : "je si li ti prije mene?", jer ipak nane su navikle da se efendija poštuje ma koliko mlad bio, ipak on je efendija (imam, hodža).
I opet preko reda, putem besposlenog službenika, dijelovi konverzacije mi govore da pričaju o religiji, službenik citira Kur an ske ajete (poruke, rečenice) pa zakljucujem da je religiozan.
I onda se pitam da li je svjestan nekih finesa koje je brutalno prekrsio a ne bi trebao ako je bogobojazan, halal mu bilo ako je nesvjesno grijesio i to je samo dio njegovog ponasanja, odgoja i kulture.
Stariji ljudi, i jedan invalid i svi, strpljivo čekaju, a on pušta druge preko reda.
Reklo bi se sitnica, ali bogobojazan covjek ima osjecaj za pravdu.
A to sto on cini nije pravda. Od svih Bozijih objava i knjiga koje ih biljeze najvece povjerenje
dajem Kur an u upravo zbog takvih logicnih pravila.
Svi ljudi su jednaki. Nema svetaca ni hodajucih bogova.
Nema tog predsjednika, efendije, reisa, popa ili pape koji zasluzuje da mu se klanja.
Grijeh je da ijedan covjek cini drugome covjeku ustupke ili privilegije koje ga cine manje vrijednim. Ostra je crta izmedju iskazivanja postovanja i klanjanja covjeku.
Običaji su u nas usadili duboko ponasanje i treba imati razumjevanja, tesko je ne ostati
impresioniran necijim odjelom, autom, pojavom, riječima, velicinom pred kojom klecaju koljena.
I iako se cini da nije tako svi smo jednaki. I među muslimanima ljudi su skloni stvaranju autoriteta. Uvjek se treba sjetiti da nije nase da procjenjujemo vrijednost nekog covjeka
nego naposlijetku sva procjena i "vaganje" pripada samo Njemu.
Time završavam ovaj dio o JEDNAKOSTI koje ni pojedini muslimani nisu svjesni a to je jedna tako bitna stvar u određenju Islama.

ponedjeljak, 22.01.2007.

Promocija diplomanata Univerziteta u Bihaću

Istina diplomirao sam prošle godine 15. marta, ali nisam prispjeo na prošlogodišnju promociju
i tako, ove godine našao se još poneko od moje generacije ko je čekao svoj primjerak diplome.
Tu je nekoliko slika, ove godine sve pohvale univerzitetu na dobroj organizaciji, naročite pohvale za "halje" koje su obezbjedili svim diplomcima.
Jedna kritika za lokalne medije, u dnevnoj hronici USK televizije događaj je popraćen 20 sekundnim prilogom,dok su kao i obično neka marginalana dešavanja na kantonu popraćena višeminutnim prilozima, moja majka je ostala razočarana jer se nadala da će na televiziji moći vidjeti dio dešavanja sa promocije.
Ipak se primjećuje da univerzitet nije prioritet u našoj "čobanskoj" sredini.



Moja djevojka tvrdi da mi je obleka bila OK ali nisam zadovoljan, u subotu sam radio i nabrzinu sam se obukao
u sivo odjelo i košulju bez kravate (doduše uz onu šarenu košulju ne znam ni kakva bi kravata mogla ići).
Također sam u zadnji čas morao izmiriti sve obaveze za fakultet i nije bilo govora o tome da kupujem odjelo po mjeri.
Dalo se primjetiti da je najveći broj diplomaca došao s pravnog i ekonomskog fakulteta, naročito ekonomskog.
Primjetio sam veliki broj diplomiranih menadžera pa sam se zapitao šta sam onda ja kao diplomirani ekonomista,
svakako da sam daleko od toga da budem angažovan za menadžersku poziciju,na trenutnom tržištu rada, osim ako izuzmem menadžere prodaje.
Takvih poslova se da naći, ali nije riječ o sales managerima već o tipičnim trgovačkim putnicima i komercijalistima.
Ali tako je to, za ekonomiste se da naći kakvo zaposlenje ali je i konkurencija velika, danas se svako bavi ekonomijom...

srijeda, 03.01.2007.

Proslava Nove 2007-e, aktivni odmor

Ne znam šta se desilo izgubio sam tekst koji sam napisao
ali eto slikice više govore.
Ja baš nisam lud za Sarajevom ali moja mala jeste i eto ispunila joj se želja a i ja mogu reći da je društvo bilo dobro,moja Dijana vesela i lijepa, i da na kraju krajeva ništa se loše nije desilo.
Čak je i moja 22-ogodišnja Jettica izdržala taj podugačak put od Bihaća do Sarajeva.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?