Religiozan sam, i volim raspravljati o religiji, nažalost nema puno sugovornika.
Neka mi onda niko ne zamjeri na ovim monolozima.
Danas sam stajao u redu na šalteru BH Telecoma, bila je velika guzva, konacno su stigli
bezicni aparati za fiksnu telefoniju koju je potrošačka rulja pohrlila jeftino pribaviti putem malih rata na godinu ili dvije.
A gdje ima rulje tu ima i najgorih ljudskih osobina.
Pola sata u redu dolazi invalid i naravno pustam ga ispred, nekoliko starijih ljudi, da li da ih pustim ili ne jer ironicno, ja imam manje vremena nego oni?
I uvjek se tu nađu oni koji zele preko reda, prvo jedan papak preko susjednog nezaposlenog
službenika podize svoje aparate, a zatim i jedan efendija.
Prepoznajem ga po selamu i karakteristicnom obracanju starijim zenama od sebe se obraca sa ti : "je si li ti prije mene?", jer ipak nane su navikle da se efendija poštuje ma koliko mlad bio, ipak on je efendija (imam, hodža).
I opet preko reda, putem besposlenog službenika, dijelovi konverzacije mi govore da pričaju o religiji, službenik citira Kur an ske ajete (poruke, rečenice) pa zakljucujem da je religiozan.
I onda se pitam da li je svjestan nekih finesa koje je brutalno prekrsio a ne bi trebao ako je bogobojazan, halal mu bilo ako je nesvjesno grijesio i to je samo dio njegovog ponasanja, odgoja i kulture.
Stariji ljudi, i jedan invalid i svi, strpljivo čekaju, a on pušta druge preko reda.
Reklo bi se sitnica, ali bogobojazan covjek ima osjecaj za pravdu.
A to sto on cini nije pravda. Od svih Bozijih objava i knjiga koje ih biljeze najvece povjerenje
dajem Kur an u upravo zbog takvih logicnih pravila.
Svi ljudi su jednaki. Nema svetaca ni hodajucih bogova.
Nema tog predsjednika, efendije, reisa, popa ili pape koji zasluzuje da mu se klanja.
Grijeh je da ijedan covjek cini drugome covjeku ustupke ili privilegije koje ga cine manje vrijednim. Ostra je crta izmedju iskazivanja postovanja i klanjanja covjeku.
Običaji su u nas usadili duboko ponasanje i treba imati razumjevanja, tesko je ne ostati
impresioniran necijim odjelom, autom, pojavom, riječima, velicinom pred kojom klecaju koljena.
I iako se cini da nije tako svi smo jednaki. I među muslimanima ljudi su skloni stvaranju autoriteta. Uvjek se treba sjetiti da nije nase da procjenjujemo vrijednost nekog covjeka
nego naposlijetku sva procjena i "vaganje" pripada samo Njemu.
Time završavam ovaj dio o JEDNAKOSTI koje ni pojedini muslimani nisu svjesni a to je jedna tako bitna stvar u određenju Islama.
Post je objavljen 25.01.2007. u 23:16 sati.