kako da ne
petak, 14.01.2005.
IZBORI NAM STIŽU
dobro pazite za koga ćete glasati!!! |
- 18:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Story no. 1 dio treći
|
Razina promila u nama raste što se na nekima vidi poprilično dok D ili P sa svojih, napominjem još jednom, SaMo 14 izgleda kao da pije sok, a vjerujte da nije bilo tako. U igri ( volim o pijenju misliti kao o sportu-treninga nikad dosta ) je bila tequila i pivo. Plešemo, pijevamo, bacamo se. Neki se penju i na stolove. Svi su nam prijatelji. Oprostite ako se radnja prebrzo odvija u zadnjih nekoliko rečenica, ali ne sječam se baš svih detalja pa iznosim samo najvažnije stvari. Na svu sreću ne sviraju narodnjaci. Još pod dojmom napuštamo mjesto obračuna između sada već pomalo pripite D ili P i neke C. Molim cijenjenu Ž da iznese taj događaj u cijelosti jer je bila prisutna. Ispred se nyugi i žorž nešto natežu i padaju po betonu. Morali su pokazati odakle su. Sada je već ponoć odavno prošla, ali nama se ne spava pa idemo u neku birtiju na narodnjake. Muški dio samo proviri unutra i odluči da je bolje strateški ostati vani ako unutrašnji neprijatelj proradi. Vrijeme prolazi i prve pobune se događaju kod Ž i Ny, ali vam to ne mogu nažalost predočiti jer je prizor bio prestrašan : ) vrijeme je za odmor. Odvozimo Ž i D ili P koja je pokazala umišljenim Ž, Ny i T kako se pije sa 14. dok su oni imali unutrašnje borbe koje su izašle i na površinu ona je u maniri iskusnog ratnika pića ostala izvan bitke. Ž i Ny su odumrli. Tu se posebno istaknuo Ny za kojega sam pomislio da je stvarno umro ( nakon nekoliko minuta drmanja i urlanja na njega uspio je progovoriti neštu u stilu gkcg što je bilo dovoljno da shvatim situaciju ). Lutamo bespućima grada i još uvijek gladni ( jednostavno ne mogu a da se još jednom ne zahvalim J što nas je odvela u onaj restoran ) odlazimo u jedan robni centar ( nisu platitli reklamu mamu im ) gdje se opskrbljujemo ugljikohidratima i bjelančevinama koje proždiremo na parkingu. Dok neki spavaju neki odlaze u najbolju točionicu kave u zg- Voljeni Vukovar. Ako niste bili obavezno posjetite. Doživjet ćete neke nezaboravne trenutke kao što su gorka kava, pijani starci spremni ubiti, wc u kaubojskom stilu sa vratima koja su bila rađena za neki drugi okvir manji za nekih 20 cm. Svladavamo i te prepreke i vračamo se u auto. Još je nekoliko sati do polaska busa. Budimo ostale i put kolodvora gdje neki ostavljaju nezaboravan i neizbrisiv trag u jednoj kulturnoj ustanovi kao što je kolodvorski wc, a da pri tome još i lažu ( baba:'' Jel broj 1 ili 2?'', on: ''Ma broj 1!'' ). Ispijamo rano jutarnju kavu, ali to ne pomaže da ne izgledamo kao zombiji ( nažalost nemam skener pa vam to ne mogu predočiti ). Riješavamo križalju nad kojojm u jednom trenutku T zaspi. Došlo je vrijeme za polazak. Služeči se sofisticiranim metodama ulazimo u bus gdje pada dogovor da nećemo spavati do autoputa. Unatoč tome nakon te rečenice oči nam se sklapaju i spavamo do kuće. Neki sanjaju, a neki i ne......... Možda sam nešto i preskočio, ali to je s dobrim razlogom ( pogodite kojim ). Uskoro nove priče možda i nekog drugog autora. Vaš Tommy Lee! |
- 12:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.01.2005.
ispravak netočnog navoda
|
evo ovako. želim reći da su svi događaji ( barem oni o kojima ću ja pisati, a nadam se i ostali ) ISTINITI!!!oni koji ne žele čitati ne moraju a oni koji su se našli uvrijeđeni imaju mail (kakodaneblog@yahoo.com)na koji se mogu javiti i obrazložiti svoje nezadovoljstvo. priče drugih autora biti će objavljene čim se oni udostoje napisati ih. jedina stvar koja je laž ovdje su nadimci, ali sve te osobe stvarno postoje. bez obzira šta drugi mislili ovaj blog ću pisati i dalje.Pozdrav! |
- 19:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Story no.1 dio drugi, jučer prvi, sutra treći
|
Jeste se načekali? Ako niste mogu ja sutra nastavit. Samo recite, nije bad uopće. Ipak da ne ispadne da sam pizda evo drugog dijela. Izlazimo sa stadiona otriježnjeni na što odmahujemo glavom u nevjerici. Vraćamo se u bazu kod juanite i opet odmaramo. Igladnjeli već pomalo tražimo nešto jestivo. Nekako izdržavamo i spremamo se za noć. Pošto se juanitu uvijek čeka vrijeme sporo prolazi, a mi gladni... napokon spremni juanita nas dovozi u, kako ona kaže, jako dobar restoran ( to joj ni dan danas nismo zaboravili). Ona odlazi po žižu i ostavlja nas na milost i nemilost vraga ( konobara ). Čekamo mi tako i čekamo vraga i kad napokon dođe- razočarenje. Cijene astronomske, a usluga nikakava. Stvar donekle spašava dupli stock. Naručujemo čevape koji mogu biti priča samo za sebe. Dovoljno je reći da smo poslje njih bili još gladniji nego prije. Vraća se J u pratnji Ž i njezine sestre ( recimo nek ona bude D ili P ). D ili P ostavlja neke u nevjerici do dana današnjeg. Razlog nekima možda glup ali ne i onima koji su vidjeli taj prizor. D ili P izgleda kao da ima dobrih 22-23 godine, kad ono ona ima tek 14. Ni dan danas to ne vjerujem. Smatram da je nju roda donijela mami i tati malo kasnije, a oni broje godine ne od 0 već od 7. Dolazi i vrhunac našeg boravka u tom '' finom restoranu ''. J naručuje picu ( ah ti vaši iskvareni umovi-nije to ona pica ) i nalazi jednu prekrasnu dlaku u njoj. Brže bolje odlazimo. U međuvremenu se događaju još neke stvari bez prevelike važnosti. U tim trenucima nyugi, žorž i tommy lee, koji su u to vrijeme bili u formi, ni ne pomišljaju da će ih D ili P poniziti. O tome u nastavku kada dolazimo negdje ( ne znam gdje ). Prazno! Razočarani sjedamo kao samo na pola sata pa ćemo dalje. Dolaze neke prijeteljice od J te malo s njima pričamo ( o detaljima nečemo ovako javno ). Malo po malo ostajemo i počinje svirati Grupa tvog života ( nije pravo ime, ali ostati će zapamćeno kao takvo ). Ne bih ja bio ja da vas ne držim u neizvjesnosti do sutra. E pa se ya tumorov! |
- 16:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 12.01.2005.
Story no. 1 dio prvi, sutra drugi
|
Mjesto radnje: autobus, zagreb, juanitin auto i još neka manje važna mjesta Vrijeme radnje: prije nekog vremena Glavni likovi: žorž, nyugi, žiža, junita i tommy lee ( iliti ja) Glavna misao: nije bitno pobijediti, bitno se je dobro napiti Fabula: Krenusmo jednog jutra nakon mukotrpnih priprema žorž, nyugi i ja u nepoznati svijet autobusom našeg nam dragog autoprijevoznika domaćeg. Autobus ko autobus, drnda se i drnda. Vrijeme provodimo uglavnom spavajući ( osim kada netko nekom ne napravi neku spačku ) i tako stižemo mi u beli zagreb grad. Glavni kolodvor-čudo neviđeno! Žorz ostaje zapanjen kada se na ulazu ugasi vodoskok i autobus prođe preko njega ( odmah je pomislio da je u nekom akcijskom filmu ), nyugi i tommy lee ostaju hladnokrvni. Tamo nas dočekuje juanita i vozi nas preko brda ( bankina ) i dolina ( rupa ) do studentskog doma na ručak. Trojac ostaje zbunjen, nikada nisu vidjeli tako komplicirani proces naruđbe hrane. E da zaboravio sam reći glavni razlog puta, igrali smo ( HRV ) taj dan neku utakmicu koju je bolje zaboraviti rezultatski. Da se vratimo na hranu. Nyugi gubi kupon za hranu i sav uzjeban ( tražio sam bolju riječ al ništa od toga ) hoda po kantini dok mu se ostali podmuklo smiju. Nekako se snalazi tako da je tragedija izbjegnuta. Najedeni odlazimo ne znam gdje. Možda kava, a možda ne, manje važno za radnju koje zapravo nema. Nakon toga nečega put nas vodi juaniti koja se pravi da studira u zg a zapravo bari tamo samo. Putem nekoliko puta nailazimo na juanitin faks na što ona svaki put kaže : ''Evo moj faks!''. Kod nje se smiještamo privremeno i malo lapimo. Dolazi vrijeme za odlazak na stadion, ali nemožeš ići na propuh nepripremljen. Ekipa odlazi u šoping tekućih delicija. U nadi tražimo parking u blizini stadiona jer smo prelijeni da malo prošetamo. Kada vidimo da je otpor uzaludan i nakon što nam se nekoliko prolaznika i drotova podsmjehuje odlazimo nekoliko metara dalje i micanjem barikada parkiramo. Pošto je vrijeme do početka kratko eksiramo par piva i idemo do neke birtije na uglu gdje pojačavamo svoj optimizam. Naoružani pozitivnim optimizmom ( pivom ) ulazimo na stadion. Navijamo i gubimo glas i energiju i preklinjemo sve žive i nežive što smo došli neznajući da će se stvari drastično promjeniti za nekoliko sati. Rezultat će brzo biti zaboravljen ali ne i ono što će se desiti o čemu pročitajte sutra..... |
- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
hu ar vi?
|
.....na to pitanje je jako teško odgovoriti jer ni sam ne znam kao su se neke osobe o kojim će biti riječi upoznale, ali ipak kao da je to nekog briga :) večina se poznaje nekih 5-6 godina dok su neki prijatelji još iz doba kada pampers nije postojao već su mame i bake kuhale pelene. drugi se poznaju od srednjoškolskih dana, treći su se upoznali preko drugih jer su drugi bili prijatelji s trećim i prvim (jesam li rekao sam da neće biti jednostavno? ) , a četvrti su tzv. priključeni članovi koji su postali punopravni članovi preko prvih, drugih i trećih ( uh sad više ni sam ništa ne kontam! a vi? ), dakle oni (one) su bile ili još uvijek jesu ( ko to zna nek mi se javi ) bolja ( ili lošija zavisi kako se uzme ) polovica. e da dok nisam zaboravio - ispričavam se svima koje sam zaboravio navesti u donjem postu, ali obečavam da će ubuduće imati svoje mjesto u ovoj antologiji. sad kada znate neke stvari ( koje? sad ćete se upitati). treba reći i čime se mi bavimo. 97,52 % nas su studenti bez diplome, neženje bez para, putnici bez stana, jeftina mjuza, teška cuga ..... ( zanjela me pjesma . dakle mi smo mahom ( pazi ti te riječi ) studenti, neki u materinjem gradu, a neki iz nematerinjeg grada zagreba, a neki čak i iz druge države, dok neki bez smisla ( ili sa-ispričavam se ako griješim ) provode dane. inače ( pozdrav curi iz druge zemlje :)) ) imamo i neke svoje svakodnevne rituale, a to je pod 1. svakodnevno odlaženje na barem 3 kave i pod 2. opet kava. sljedeća stvar je ispijanje alkohola u slobodno vrijeme ( a imamo ga puno ). nemojte odmah pomisliti da smo pijanci iako bih u ovoj disciplini posebno istaknuo atletske sposobnosti žorža, dj veše, bubilija, a i nekih ženskih članove koje ne bih želio isticati da ne bi bilo mrtvih. omiljeno mjesto za izlaske je mjesto gdje se pije, gdje se pada, prom.... kada svi ostali pod pritiskom zime posustanu mi ostajemo vijerni. o dogodovštinama s te lokacije čitajte u sljedećim nastavcima kada će naši junaci otkriti još nečuvene stvari o ljudskim sposobnostima. nakon što se na tome mjestu obave neke tehničke stvari ( ako netko zna kako umetnuti smileta na blog neka javi u komentar jer bi mi baš dobro došli ) odlazi se u jednu obližnju birtiju na relaksaciju u vidu bilijara ( to rade oni koji još uvijek vide nakon prom...) ili dodatnog tehniciranja s čašama. sljedeća lokacija u ovom mrtvom gradu je povijesna znamenitost u kojoj se nalazi more nedorečenih prostora. tamo se redovno zajebava iako je u zadnje vrijeme zajebancije malo manje ( neki su postali babe ) pa je i ovaj blog nastao s ciljem poticanja i daljnje suradnje. unatoč nedorečenosti ovog teksta koji služi samo kao početak nadam se da ste dobili dojam o kakvoj skupini se radi ( također tko zna neka mi javi) . na ovaj blog vrlo vjerovatno će pisati i uređivati ga razni ljudi pa ih molim da se potpišu nakon teksta radi kasnije nadoknade, eventalno, nastale štete. ovaj blog biti će ovjeren kod javnog bilježnika i popa jer bez njih danas više ništa ne može pa zato pazite što i kako pišete. tommy lee |
- 14:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 11.01.2005.
zašto kako da ne
|
e pa baš zato što tako!ideja se rodila jednog petka iz čiste dosade. pričali mi tako o prošlosti i budućnosti i kako se nismo mogli svega sjetiti iz razno raznih razloga odlučismo ubuduće sve to zapisati. e pa ovdje će biti riječi,a i slika, možda kad bolje razmislim i brojki (vidiš vidiš ) o redovnoj zajebanciji nakupine gnoja (ovaj ljudi) i njihovim nezaboravnim (osim ako se ne razvale ko svinje) pustolovinama, čitaj pijanstvima. uskoro ćete moći pročitati avanture u kojima su sudjelovali žorž, tommy lee , juanita, bubili, boca, zombi, nyugi, cico, doktor, debela, litl grl, žiža, roony, dj vešo, flegma, gogiche, barbarita, sisa, žena alkohol , a de nemoj i svi oni zaboravljeni junaci. Do svidanja! |
- 19:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
testing
e jel ovo radi.e pa i bolje mu je!!! |
- 08:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #
GLAZBENA TOP LISTA - OZUJAK 2005.
|
1. Lazu, lazu me (Carla Del Ponte) 2. Pristao sam, bit cu sve sto hoce (Ivo Sanader) 3, Tesko mi je putovati (Ante Gotovina) 4. Obecanja (Carla Del Ponte) 5. Volio bih da si tu (Ivo Sanader) 6. Ja sam skitnica (A. Gotovina) 7. Cekala sam kao zena (Carla Del Ponte) 8. Predaj se srce (Ivo Sanader) 9. Nitko nema dva zivota (Ante Gotovina) 10. Zasto pravis slona od mene (Carla Del Ponte) 11. Ma, kog me boga za tebe pitaju (Ivo Sanader) 12. Ja volim samo sebe (Ante Gotovina) 13. Kad mi netko tebe spomene (Carla Del Ponte) 14. Putuj Evropo (Ivo Sanader) 15. Misli svatko da je meni lako (Ante Gotovina) |
- 08:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||