Razina promila u nama raste što se na nekima vidi poprilično dok D ili P sa svojih, napominjem još jednom, SaMo 14 izgleda kao da pije sok, a vjerujte da nije bilo tako. U igri ( volim o pijenju misliti kao o sportu-treninga nikad dosta ) je bila tequila i pivo. Plešemo, pijevamo, bacamo se. Neki se penju i na stolove. Svi su nam prijatelji. Oprostite ako se radnja prebrzo odvija u zadnjih nekoliko rečenica, ali ne sječam se baš svih detalja pa iznosim samo najvažnije stvari. Na svu sreću ne sviraju narodnjaci. Još pod dojmom napuštamo mjesto obračuna između sada već pomalo pripite D ili P i neke C. Molim cijenjenu Ž da iznese taj događaj u cijelosti jer je bila prisutna. Ispred se nyugi i žorž nešto natežu i padaju po betonu. Morali su pokazati odakle su. Sada je već ponoć odavno prošla, ali nama se ne spava pa idemo u neku birtiju na narodnjake. Muški dio samo proviri unutra i odluči da je bolje strateški ostati vani ako unutrašnji neprijatelj proradi. Vrijeme prolazi i prve pobune se događaju kod Ž i Ny, ali vam to ne mogu nažalost predočiti jer je prizor bio prestrašan : ) vrijeme je za odmor. Odvozimo Ž i D ili P koja je pokazala umišljenim Ž, Ny i T kako se pije sa 14. dok su oni imali unutrašnje borbe koje su izašle i na površinu ona je u maniri iskusnog ratnika pića ostala izvan bitke. Ž i Ny su odumrli. Tu se posebno istaknuo Ny za kojega sam pomislio da je stvarno umro ( nakon nekoliko minuta drmanja i urlanja na njega uspio je progovoriti neštu u stilu gkcg što je bilo dovoljno da shvatim situaciju ). Lutamo bespućima grada i još uvijek gladni ( jednostavno ne mogu a da se još jednom ne zahvalim J što nas je odvela u onaj restoran ) odlazimo u jedan robni centar ( nisu platitli reklamu mamu im ) gdje se opskrbljujemo ugljikohidratima i bjelančevinama koje proždiremo na parkingu. Dok neki spavaju neki odlaze u najbolju točionicu kave u zg- Voljeni Vukovar. Ako niste bili obavezno posjetite. Doživjet ćete neke nezaboravne trenutke kao što su gorka kava, pijani starci spremni ubiti, wc u kaubojskom stilu sa vratima koja su bila rađena za neki drugi okvir manji za nekih 20 cm. Svladavamo i te prepreke i vračamo se u auto. Još je nekoliko sati do polaska busa. Budimo ostale i put kolodvora gdje neki ostavljaju nezaboravan i neizbrisiv trag u jednoj kulturnoj ustanovi kao što je kolodvorski wc, a da pri tome još i lažu ( baba:'' Jel broj 1 ili 2?'', on: ''Ma broj 1!'' ). Ispijamo rano jutarnju kavu, ali to ne pomaže da ne izgledamo kao zombiji ( nažalost nemam skener pa vam to ne mogu predočiti ). Riješavamo križalju nad kojojm u jednom trenutku T zaspi. Došlo je vrijeme za polazak. Služeči se sofisticiranim metodama ulazimo u bus gdje pada dogovor da nećemo spavati do autoputa. Unatoč tome nakon te rečenice oči nam se sklapaju i spavamo do kuće. Neki sanjaju, a neki i ne.........
Možda sam nešto i preskočio, ali to je s dobrim razlogom ( pogodite kojim ). Uskoro nove priče možda i nekog drugog autora.
Vaš Tommy Lee!
Post je objavljen 14.01.2005. u 12:06 sati.