kako da ne
srijeda, 12.01.2005.
Story no. 1 dio prvi, sutra drugi
|
Mjesto radnje: autobus, zagreb, juanitin auto i još neka manje važna mjesta Vrijeme radnje: prije nekog vremena Glavni likovi: žorž, nyugi, žiža, junita i tommy lee ( iliti ja) Glavna misao: nije bitno pobijediti, bitno se je dobro napiti Fabula: Krenusmo jednog jutra nakon mukotrpnih priprema žorž, nyugi i ja u nepoznati svijet autobusom našeg nam dragog autoprijevoznika domaćeg. Autobus ko autobus, drnda se i drnda. Vrijeme provodimo uglavnom spavajući ( osim kada netko nekom ne napravi neku spačku ) i tako stižemo mi u beli zagreb grad. Glavni kolodvor-čudo neviđeno! Žorz ostaje zapanjen kada se na ulazu ugasi vodoskok i autobus prođe preko njega ( odmah je pomislio da je u nekom akcijskom filmu ), nyugi i tommy lee ostaju hladnokrvni. Tamo nas dočekuje juanita i vozi nas preko brda ( bankina ) i dolina ( rupa ) do studentskog doma na ručak. Trojac ostaje zbunjen, nikada nisu vidjeli tako komplicirani proces naruđbe hrane. E da zaboravio sam reći glavni razlog puta, igrali smo ( HRV ) taj dan neku utakmicu koju je bolje zaboraviti rezultatski. Da se vratimo na hranu. Nyugi gubi kupon za hranu i sav uzjeban ( tražio sam bolju riječ al ništa od toga ) hoda po kantini dok mu se ostali podmuklo smiju. Nekako se snalazi tako da je tragedija izbjegnuta. Najedeni odlazimo ne znam gdje. Možda kava, a možda ne, manje važno za radnju koje zapravo nema. Nakon toga nečega put nas vodi juaniti koja se pravi da studira u zg a zapravo bari tamo samo. Putem nekoliko puta nailazimo na juanitin faks na što ona svaki put kaže : ''Evo moj faks!''. Kod nje se smiještamo privremeno i malo lapimo. Dolazi vrijeme za odlazak na stadion, ali nemožeš ići na propuh nepripremljen. Ekipa odlazi u šoping tekućih delicija. U nadi tražimo parking u blizini stadiona jer smo prelijeni da malo prošetamo. Kada vidimo da je otpor uzaludan i nakon što nam se nekoliko prolaznika i drotova podsmjehuje odlazimo nekoliko metara dalje i micanjem barikada parkiramo. Pošto je vrijeme do početka kratko eksiramo par piva i idemo do neke birtije na uglu gdje pojačavamo svoj optimizam. Naoružani pozitivnim optimizmom ( pivom ) ulazimo na stadion. Navijamo i gubimo glas i energiju i preklinjemo sve žive i nežive što smo došli neznajući da će se stvari drastično promjeniti za nekoliko sati. Rezultat će brzo biti zaboravljen ali ne i ono što će se desiti o čemu pročitajte sutra..... |
- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||