|
Šta se to tu događa
redovna zajebancija by
grinch a.k.a. baba I , če-loo a.k.a. baba II, jagermeister, huanita, tuvok, žiža,bumbili, rejdogado,boca, tamburix, rojs, nyugi, doktor, debela, litl grl, žiža, curly, sweetgirl, uglješa, prehrambena tehničarka a.k.a. PT,flegma, gogiche, barbarita, sisa, žena alkohol Priča mi prijatelj sve iz prve ruke nekidan u gomili cugali na eks.....
kontakt: kakodaneblog@yahoo.com
broj samo broji
grinch a.k.a. baba I
če-loo a.k.a. baba II
jagermeister
rejdogado
žiža
tuvok
bumbili
huanita
litl grl
barbarita
uglješa
debela
prehrambena tehničarka a.k.a. PT
curly
tamburix
sweetgirl
smele
nyugi
doktor
boca
sisa
baobab
đeki
flegma
rojs
gogiche
|
kako da ne
srijeda, 12.01.2005.
Story no. 1 dio prvi, sutra drugi
Mjesto radnje: autobus, zagreb, juanitin auto i još neka manje važna mjesta
Vrijeme radnje: prije nekog vremena
Glavni likovi: žorž, nyugi, žiža, junita i tommy lee ( iliti ja)
Glavna misao: nije bitno pobijediti, bitno se je dobro napiti
Fabula:
Krenusmo jednog jutra nakon mukotrpnih priprema žorž, nyugi i ja u nepoznati svijet autobusom našeg nam dragog autoprijevoznika domaćeg. Autobus ko autobus, drnda se i drnda. Vrijeme provodimo uglavnom spavajući ( osim kada netko nekom ne napravi neku spačku ) i tako stižemo mi u beli zagreb grad. Glavni kolodvor-čudo neviđeno! Žorz ostaje zapanjen kada se na ulazu ugasi vodoskok i autobus prođe preko njega ( odmah je pomislio da je u nekom akcijskom filmu ), nyugi i tommy lee ostaju hladnokrvni. Tamo nas dočekuje juanita i vozi nas preko brda ( bankina ) i dolina ( rupa ) do studentskog doma na ručak. Trojac ostaje zbunjen, nikada nisu vidjeli tako komplicirani proces naruđbe hrane. E da zaboravio sam reći glavni razlog puta, igrali smo ( HRV ) taj dan neku utakmicu koju je bolje zaboraviti rezultatski. Da se vratimo na hranu. Nyugi gubi kupon za hranu i sav uzjeban ( tražio sam bolju riječ al ništa od toga ) hoda po kantini dok mu se ostali podmuklo smiju. Nekako se snalazi tako da je tragedija izbjegnuta. Najedeni odlazimo ne znam gdje. Možda kava, a možda ne, manje važno za radnju koje zapravo nema. Nakon toga nečega put nas vodi juaniti koja se pravi da studira u zg a zapravo bari tamo samo. Putem nekoliko puta nailazimo na juanitin faks na što ona svaki put kaže : ''Evo moj faks!''. Kod nje se smiještamo privremeno i malo lapimo. Dolazi vrijeme za odlazak na stadion, ali nemožeš ići na propuh nepripremljen. Ekipa odlazi u šoping tekućih delicija. U nadi tražimo parking u blizini stadiona jer smo prelijeni da malo prošetamo. Kada vidimo da je otpor uzaludan i nakon što nam se nekoliko prolaznika i drotova podsmjehuje odlazimo nekoliko metara dalje i micanjem barikada parkiramo. Pošto je vrijeme do početka kratko eksiramo par piva i idemo do neke birtije na uglu gdje pojačavamo svoj optimizam. Naoružani pozitivnim optimizmom ( pivom ) ulazimo na stadion. Navijamo i gubimo glas i energiju i preklinjemo sve žive i nežive što smo došli neznajući da će se stvari drastično promjeniti za nekoliko sati. Rezultat će brzo biti zaboravljen ali ne i ono što će se desiti o čemu pročitajte sutra.....
|
|
|