subota, 26.03.2011.
Man eater zasigurno
E došao je i taj dan. Odnosno ta večer...
Neki dan mi se javio (preko fejsa naravno 
) frend sa molbom da mu pomognem. Pošto to rado činim, čovjek mi je ispričao svoju mukicu i pitao me što da radi. Hm... nisam sigurna zašto me ljudi često pitaju što da rade, ali dobro, ja savjetujem, a tko hoće, neka. Uglavnom, sa svojih 25 kaže da mu je dosta odbijanja, i onog neugodnog osjećaja u želucu kad nikako da pridobije neku djevu. Prema njegovoj priči, dalo se isčitati da je zapravo riječ o nesigurnosti iako on tvrdi da njegovom samopouzdanju ama baš ništa ne fali. Ja rekoh: "Čuj, ne škodi da nabaciš crnu košuljicu, malo gela na kosu, malo parfema i puno, puno, puno samopouzdanja." (Ovo s crnom košuljom je išlo iz čisto mog slobodnog razmišljanja kako su mi muškići u tome nekako više seksi. Možda griješim, ali eto... valjda ne može škoditi 
). Ako netko misli da potpuno griješim, neka me slobodno ispravi. 
Trenutno mu se sviđa cura koja studira u drugom gradu (zapravo drugoj državi, ako se Slovenija može definirati kao daleka), pa ga muči i problem udaljenosti. Smišlja taktiku kako da je osvoji, i u toj taktici se poprilično i uz podosta energije, sve više, čini mi se, zapetljao. Ono što mu zapravo nisam htjela reći je da komplikacije takve vrste, nisu potrebne. Potrebno je samo samopouzdanje na kojem treba raditi. Ne samopouzdanje u uletima, već samopouzdanje koje mora osjećati u vezi sebe kompletno.
E a onda sam upoznala jednu jako dragu, zvrckastu i uvijek nasmješenu djevojčicu. Večer kad smo izašli van uhvatila sam se da mi je većina vremena otišla na promatranje njenog ponašanja. Ajme meni!!!! To je trebalo snimati! Nikad još nismo izašle zajedno van (znamo se kraće vrijeme), ali kad sam doslovce vidjela energiju koja oko nje zrači, znate kaj, ma ja sam se zaljubila. Da... Naravno, ne u smislu klasične zaljubljenosti, već u njenu energiju kojom.. ma reći ću... proždire muški rod.
Ako se ne varam, ta žemskinja bi mogla imati kojeg god hoće i kad god hoće. Ma ne varam se.
U jednoj večeri je koliko sam brojala, došla do brojke 3, a kasnije mi je rekla da je stala na negdje 6. Šest muškaraca koju su tražili ili njen broj, ili joj ponudili prijevoz kući, ili je zasipali popularnim poveznicama na fejsu. Ha ha, a cura ima 1,50 m. Otrov se krije u malim bočicama, ha ha... poslovica često korištena, ali bogme u ovom slučaju primjenjiva. I kako to čini?! Pa ja bi rekla (nadam se da će se složiti sa mnom) da je sve samo stvar njenog pozitivnog stava. A ono što uz to ide jest:
1. Muškarci vole žene koje se zabavljaju i pritom naravno, puno se smiju,
2. Otvorenost - nema tabu teme i nema tabu pristupa,
3. Sigurnost u sebe - (nije imala dekolte do pasa i minicu do guze), dakle bez obzira kako ste obučeni, sigurnost se očituje u svakom trenutku i takva osoba ne pokazuje strah, ni preveliku želju. Ležernost i easy going je najbolji pokazatelj sigurne osobe. Nema forsiranja, nema pritiska, sve ćemo lako pristup.
4. Nema straha (treme) koji je onima koji se vole malo dublje zagledati u nečije oči, vrlo lako uočljiv,
5. Neobavezan razgovor - lagane teme, ali treba pročitati sugovornika,
6. Ples (ako ste vani u klubu) je obavezan, samo one sa atraktivnim izgledom mogu sjediti i eventualno dobiti priliku, ali i to je opet upitno,
7. Dubok pogled upućen muškarcu (ženi) s kojim želite ostvariti "kvalitetnu povezanost",
8. Dati osjećaj drugoj strani da ništa u tom trenutku nije važnije,
9. Osmijeh, osmijeh i samo osmijeh (a da se ne svodi samo na hihotanje).
10. Ako je riječ o ženi koju želite osvojiti onda treba i slušati pozorno što ona govori (ipak je ženama najvažnija komunikacija i osjećaj da je muškarac sluša).
Zaključak svemu navedenom je tako jednostavan: 1. samopouzdanje, 2. samopouzdanje i 3. samopouzdanje.
Zvuči kao klišej? Da, samo doći do tog stadija razmišljanja, do tog nivoa doživljavanja ljudi oko sebe je ili nešto s čim se rodite ili puno, puno morate na tome raditi. Je li moguće ikome od nas pristupati ljudima s lakoćom koju ona posjeduje, ne znam, ali znam nešto drugo, sretna sam što sam upoznala zvrkicu jer njena energija je ono što želim kraj sebe. Ako ništa drugo, probajte upoznati jednu takvu osobu i držite se uz nju, jer njena slava pokupit će i vas. Malo manje truda, ali uspjeh moguć.
Stalno slušam da je teško nekoga upoznati, da nitko više nikome ne pristupa, dečki čekaju da se njima pristupi, žene čekaju njih, kao da smo zajedno s našom državom postali i mi previše pasivni, ništa nam se ne da, uljuljkali smo se u osjećaj da ništa ne ide onako kako smo zamislili. E pa evo vam dragi moji... radite na sebi, otjerajte strah i krenite energično, ali ležerno prema možda vašem budućem partneru. Nabacite osmjeh, opustite se i doživite osobe oko sebe kao pozitivne i s mišlju da apsolutno nemate što izgubiti ako ne probate. A ako dobijete odbijanac, to je zato što vam treba još samo malo sigurnosti u sebe. Sljedeći put će biti jack pot. Najvažnije da se zabavljate i bez pritiska da morate baš danas upoznati princa (ezu). Što više ljudi upoznate, to više mogućnosti. A ako i nikome ne uspijete utrapiti svoj broj telefona, bar ste se opustili i uživali. Pa zar nije to i najvažnije? 
subota, 19.03.2011.
Pljesnivi sir i ostale sladunjavosti
Kako danas saznati misli li dečko ozbiljno ili si samo još jedna u nizu?
S vremena na vrijeme čujete neku slatku, romantičnu priču o savršenoj ljubavi, srodnoj duši, ljubavi na prvi pogled, dugogodišnjem sretnom braku i ostalim sličnim sladunjavostima.
No čini mi se da puno češće dopre do vas ako ništa više, sočni i zločesti trač da ju je on prevario s njenom najboljom frendicom, fificom iz kvarta ili pak sa nekom totalno nepoznatom i nevažnom kokom. Međutim, što ako je ta neka nepoznata koka bila upravo njegova srodna duša, njegova slatka, sladunjava priča? Ona s kojom je ostao u 30godišnjem braku i s kojom je napravio dvoje slatkih bebača? Je li i tada ta "nevažna" iz susjednog kvarta još uvijek vrijedna prijezira i suosjećamo li s njim kad čujemo da su uspjeli naići na tako teško nalažljivu srodnu dušu o kojoj svi potajno maštamo?
Što ako se nadate da ste vi ta "nevažna" i pitate se možete li ga pridobiti a da ne ispadnete fifica iz kvarta? Zapravo, vi bi htjeli biti njegova i posebna, ali ako ga otmete prvotnoj, kaj buju ljudi mislili o vama? Pa mortik buju me na križ zabili i zapalili sa ostalim lokalnim coprnicama.
I tak, čula si da je on u vezi. U vezi sa starijom ženom (čitaj: preko 40 - al drži se ponosno ). Na tvoju žalost ili sreću maštarija stara pet ili više godina kao da ti se nudi na pladnju. Ali.. taj pladanj nije srebran, nije od nikakvog plemenitog metala, nije čak ni iz Kike, možda iz nekog lokalnog dućana sa kineskom (ne uvjetno i nekvalitenom ) robom. Pladanj na kojem su ostaci tvoje maštarije. On je doduše na njemu, ali ima uz sebe pljesnivi (nepleminiti ) sir kao dodatak. Bormeč taj sir ne izgleda baš jestivo (bar ne tebi), ali tu je, i ima preko 40 godina. Hm.. zvuči egzotično i zagonetno. I ne razmeš kak on taj sir opće može i okusiti. Ali ukusi, a i okusi su različiti. Njemu je valjda fin. A kaj ak proba nekaj drugo? Kaj ak shvati da je drugo možda tak posebno da bu i vrijedilo probati?
A onda si pomisliš da kaj ak on ima još tih nekih dodataka, ali se uvijek vrati dobro poznatom i sigurnom okusu? Kaj ak sam ja samo jedna od tih "ono kaj pojedeš zato da ti nije uvijek isto na tanjuru"?
I ode maštarija o srodnoj duši polako nizbrdo. Ali opet, on je tak poseban. Jesam li ja njegova sladunjavost s kojom će imati dvije najslađe bebe?
I što sad napraviti? Em sam ona druga, em sam možda i treća... da čekam? Da se zaprijetim? Da bježim od njega ko od vraga? Možda je vrijeme da se spustim nizbrdo, na čvrstu zemlju.
četvrtak, 17.03.2011.
Pa nemaš 16...
Izjava gore koju slušam u zadnje vrijeme, a javlja se u obliku: "Nismo više djeca.", "Pa nisi tinejđerica", "Koliko godina imaš", i slične inačice, poprimila je velike razmjere u diskusijama (mladih filozofa bez pokrića 
).
Naime, to je način na koji danas mladi muškarci u dvadestima, ili tridesetima žele pridobiti curu na "one night stand" iliti na seks na jednu noć, a cura je malo neodlučna bi li ili ne.
Mala digresija. Pogledah u urban dictionary prijevod one night standa i svelo se na ovo: Spetljaš se se nekim na jednu noć, bez obaveze, i moliš boga da tu osobu nikad više ne sretneš.
Postavljam si dva pitanja:
1. Kakve veze imaju godine sa seksom na jednu noć?
2. Kakva je to izjava u pridobivanju cure? Meni više zvuči kao: Čuj mala, ulazi u špilju dok te nisam toljagom po glavi.
Generalno nemam ništa protiv "jednokratnog" seksa, naravno, svatko nek radi što ga volja. Dakako da to ovisi o karakteru, želji, volji, stilu života i ostalim manje bitnim i nebitnim stvarima, međutim ovdje se između ostalih postavlja i pitanje je li one night stand postao skoro pa standard i prednjači li pred tradicionalnim vezama koje potraju duže od jedne noći? Koliko slušam o tome u zadnje vrijeme, čini mi se da jest.
Ajmo pričati o tim netradicionalnim vezama koje se svedu na upoznavanje, petminutno čakulanje, zadnje sjedište moga auta, seks, doviđenja. E da, ak te još zatrebam kroz mjesec dana, budem ti se javio sms-om.
A u međuvremenu ako se cura malo nećka, nije baš sigurna želi li vidjeti njegove zelene oke samo jednom i nikad više, on izjavljuje u najkritičnijem trenutku njegove napaljenosti: "a daj, pa nemaš 16 godina.." Hmmmm... oke stari, odoh ja doma. Laku noć.
Daj mi objasni, kaj ti ti znači? Pa nemaš 16... I?! Što bi ja sad trebala? Osjećati grižnju savjesti što sam se možda samo htjela sa svojih 30 malo ljubiti u mraku?! Možda sam se htjela malo bezazleno ljubiti, sljedeći put malo više pričati, treći put otići s tobom u kino, četvrti put maziti do jutra, a peti put eventualno doći do te faze - faza prvi i ne posljednji seks. Ili samo malo ljubiti, a ako baš nećeš, ne moramo se više vidjeti. Ali meni se samo ljubiiiiii....
Osim toga, ako imam trideset, to znači da sam već prošla min 10 frajera s kojima sam imala odnos, od toga barem 6 na jednu noć, pa je to sasvim normalno? Najuobičajenije? Jesi to mislio time? Ili sam se poseksala dvaput u životu i nemam baš iskustva, ali imam 30 godina pa bi sad trebala prakticirati "jednokratni" dok nije kasno?
I na kraju, pa kako mi je samo palo na pamet otići s frajerom u mrak i onda se čuditi što on hoće samo "onenightstand"? Pa to je danas normalno. Trebali smo ostati u nakrcanom diskaču do 4 ujutro i pričati o smislu života (jer ja koja ne prakticiram seks na jednu noć ionako ne znam o ničemu drugom), a ja sam trebala i dalje samo maštati o tvojim toplim, punim usnama i zelenim očima.
Poanta priče je da mi je žao cura koje se osjećaju nesigurnima i "nenormalnima" što imaju 30 i nemaju volje za ništa više od samo ljubljenja u mraku. Uz to, žao mi je dečki koji smatraju da tom izjavom mogu pridobiti cure za jednu noć. Oke, neki i mogu, ali ako cura predugo razmišlja, vjerojatno i neće s tobom nešto "više", zato se nemoj još sramotiti i dječačkim izjavama poput ove. Pokaži da si frajer, šuti, odvezi je doma i daj joj pusu za laku noć i reci joj zbogom. Jer ona nije "ta".
P.S. Neka se ovim postom ne uvrijede šesnaestgodišnjaci - nema veze s vama, i neka se ne uvrijede svi koji upotrebljavaju izjave koje spominju šesnaestgodišnjake.
Ha ha... btw, evo citata iz Wikipedije - obratite pažnju na dio s tinejđerima: " Originally, a one-night stand was a single theatre performance, usually by a guest performer(s) on tour, as opposed to an ongoing engagement. Today, however, the term is more commonly applied to a single sexual encounter, an example of casual sex, in which neither participant has any intention or expectation of a long-term sexual or romantic relationship.
A one-night stand can arise in a number of situations. It may, for example, involve teenagers who are exploring their sexuality or engage in sexual activity as part of making out; or singles seeking to engage in recreational sex without a desire at that time for a longer-term commitment; or married people having a fling but do not wish to disturb their marriage and family relationships."
srijeda, 16.03.2011.
Da, i?
Da, i, što se dereš?!
Dođem kod frendova (mladi par koji već nekoliko godina živi skupa) i prvu rečenicu koji muškić kaže svojoj djevojci, i to arogantnim, povišenim tonom 
: "Zašto nisi kupila paket vode kako sam ti rekao?! Šta ću sad ja pit?" Cura je ostala šutjeti, licem koji ima izraz: osjećam krivnju, nisam napravila nešto što mi je rekao, ajme meni, što će se sad desiti? Poslije mi ona potajno kaže da su pričali o tome, ali da je on bio maločas u dućanu i nije se sjetio. 
Način na koji je on to izgovorio bio je s visoka, gotovo naređujući, "ja sam gazda" fore... No dobro, pitam ja sad vas? Koji je njemu vrag?! Koji je njoj vrag?! Pokušavam razgovarati sama sa sobom i doći do zaključka o čemu se ovdje radi?
1. Frajer je naprosto nekulturan?, 
2. Frajer ima poštovanog oca koji je isto tako gazda u kući, 
3. Frajer ne poštuje žene, 
4. Frajer ne poštuje ljude općenito, 
5. Cura si previše dopušta, 
6. Cura je trebala to "sasijeć u korijenu" i postaviti se na početku veze,
7. Cura osjeća krivnju jer joj je njen poštovani otac (ili mama) kao maloj često nabacivao osjećaj krivnje, 
8. Cura nema samopoštovanja pa je tako ni drugi ne mogu poštovati, 
9. Muškarac je uvijek "gazda" u vezi, 
10. Normalno je da žene u vezama ponekad pretrpe naređivanje i bezobraznost njihovih "polovica"?, 
11. Nešto drugo? 
Jel vi znate odgovor? Prva pomisao mi je bila (nakon što je mene uplašio svojom svisoka izjavom) - što ta cura uopće radi s njim? Onda si pomislim kako je ljubav prokleto slijepa i kako smo mi žene uvijek u nekoj čudnoj poziciji žrtvovanja. Zašto? Zato jer smo naprosto još uvijek u takvom društvu gdje nas odgajaju da je muškarac gazda, zato jer njih odgajaju da budu čvrsti, elokventni i "gazi po svima da bi došao do cilja" metodi?
Znači li to ujedno i da svoju bolju polovicu ne treba poštovati? 
Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv koncepcije da je muškarac "gazda" u kući jer je to nekako psihofizički i socijalno predodređeno, i sve se svodi na to kad je muškarčev ego zadovoljen i zadovoljan, i mi smo zadovoljne (btw. jeste li ikad čitali kolumne simpatične Žuži Jelinek ?), ali do mjere da poštuje, potvrđuje i trudi se za kvalitetu veze. Ajmo to svesti na samo jednu riječ: poštivanje. Ovo drugo ću ostaviti za neki drugi put.
Zašto je to tako teško, odnosno zašto je nekome tako lako? Nećemo sad o odgoju i mama ga je razmazila. Ili bi baš trebali?
Na kraju ću samo reći: Prestani se derati na mene i odi si sam po vodu! I počni me poštovati!
utorak, 15.03.2011.
Njofra, neš te muči?
Dragi moji budući čitatelji,
Htjela sam započeti blog s bacanjem statističkih podataka, kao praviti se važna, ali odustadoh. Ok... ajmo objasniti razlog počinjanja ovog blogića.
Da vam ispričam neku epizodicu iz svog života? Da se shvatimo? Hajde.
Zove me frendica i sva u plaću započinje priču: "Ostavio me, ne razumijem, rekao je da se zaljubio u kolegicu s posla, kako, kako... Ali ja ne mogu živjeti bez njega, ja ću umrijeti, kakvo je jutro ako se on ne probudi pored mene, kakva je večer ako on ne zaspi pored mene?" I tako nakon dvosatnog slušanja i analiziranja i prežvakavanja svih mogućih solucija, detalja, problema, rješenja, nerješenja, dođemo do zaključka da se sve to događa s nekim razlogom. Budem vam poslije rekla koji je.
Drugi dan me zove druga prijateljica na popodnevnu kavu, prva rečenica je bila: "Molim te, zadrži to za sebe, samo u tebe imam povjerenja, molim te, nemoj nikome pričati. Znam da me ti razumiješ i slušaš." I nakon te izjave, evo ti opet dvosatnog sjesuckanja svake intimne molekule njene situacije.
Treće povjeravanje, četvrto, peto, ne brojim (a nema ni veze); zaista ne znam koliko mi se ljudi povjerava, koliko tajni čuvam, koliko informacija imam o ljubavnim problemima, obiteljskim svađama, seksu, problemima s prijateljima i sl.
Javio mi se od sestrične sin. Mali ima 16 godina, s njegovom mamom sam bliska, čujemo se, posjećujemo, znamo podosta, pa kako ne, familija smo. Ok, i dečko mi se povjerava od svoje cca 8 godine, dobri smo si... Ja rekoh, hm... mali ima već 16 godina, danas su tinejđeri napredniji (ili samo drukčiji), (hm... da vam otkrijem svoje godine? - ajde, više od 30, manje od 32. Koliko imam, kolikooo?? - muk, brzo zbrajanje u glavi, aha, plus, minus... dobro... 31. Bravo!!). Uglavnom stala sam kod: dečko mi se povjerava.... O ne (!!), previše informacijaaa (!!!!!), aaaa, neeeee (!!!!), ne mama, zašto mi to govoriš (?), oke, ajde, daj mi pričaj, nije bed, samo daj, ali neee.... pih..dobro.. koristite kondome.. ajde sad mi je lakše.
I onda se ja čudim "ko pura kači" što sam počela zaboravljati važne informacije s posla. Pa gdje da mi to sve stane? Ha ha.. šalim se, ali zaista, shvatila sam da sam ja svim ljudima oko sebe ili psihić, ili rame za plakanje, ili savjetnik ili netko s kim će podijeliti štogod iz ljubavnog ili poslovnog života, a taj će slušati i biti suosjećajan.
I ništa, rekoh idem malo pisati o tome. Budemo vidjeli kak će se stvari razvijati, kuda će se to krenuti (ili ne).
One statistike bi sad vjerojatno imale crveno, iskričavo obojeni broj 19192392569856. što hoće reći svojim robotski glasom: "Vi ste 1047105720375 bloger koji piše o osobnim problemima i pravi se pametan da zna nešto o životu" Piiiiip, prijem. kraj."
Ok, jasno mi je, ali zaista, ali zaista, trenutno smatram da mogu podijeliti s vama jednu mudru i klišejsku koju vam dugujem odozgo: sreća = ljubav prema sebi. Da, tak je... Nema dalje... Zato hoćemo skupa doći do zaključaka kako to postići? Uostalom, zašto to svi ljudi znaju, a nitko to ne može realizirati?
Pišemo si... pozz 
