jesen u meni
ponedjeljak, 15.11.2010.
angele
Odjekni grmljavinom moj andele,
i zbaci me sa prijestola
na koji se popeh
tako gord i samouvjeren
skini mi plašt
od svile i paucine
i pusti da padnem
u narucje svoje pjesme.
Gdje li si??
moj zalutali andele,
da mi zariješ rijec u stomak
i previješ nježnošcu
djeteta,
da me uhvatiš za ruku
i oprostiš,
kada pogasim sva svjetla
i ostanem sam
u mraku svoje savjesti.
I cudni me snovi
u poslednje vrijeme pohode,
dok bezglavo jurim za sjenkom
bez lažnog stida
pred golom dušom,
omeden sa sve cetiri strane svijeta
u oklopu godina
koje djelimicno proživljavam
bez potpune predaje srca.
Lažno hrabar
pod lupom noci,
oponašam ravnodušnost
hladnih osmjeha,
a negdje iz mene
izvire strah
da cu ostati ogoljen
ispred ogledala
sopstvene slabosti.
Moj nestalni,
posrnuli andele,
zar si baš ti morao
ubiti
varalicu u nama
