hodat ću putem svjetla
život ... smrt... pobjeda...
slavimo život, izlazak iz groba,
pobjedu života, prestanak mora.
ako pobjeda pripada anđelima
zašto onda krvave suze plaču?
... zašto ljudi umiru... zašto smrt još na nas vreba...
postoji ravnoteža... svjetlo i tama... zlo i dobrota...
život i smrt...
što ako mrtvi uskrsnu? hoće li se poremetiti ravnoteža?
kao što je uzaludna bitka dobra i zla, tako je, čini se, uzaludna i ova nada...
zarobljena duša
zarobljena u mraku ovog
tamnog svijeta
moja duša ruku spasa čeka
okrećem glavu, smijeha nema
ostala je samo sjena
nema više plavetnila neba,
dodira vjetra, topline svjetla,
ostala su samo sjećanja na
prošla ljeta.
izgubljena, moja duša i dalje
čeka,
iako moga tijela odavno nema.
u drugima ugasila se svaka
nada,
ali u njoj tinja još neka tajna
vatra.
otapa okove leda, bori se,
ne da joj s ovog svijeta.
čekanja više nema,
na put moja duša se sprema.
hoće li naći put neba?
leti daleko nošena smijehom
koji još u davnim uspomenama
odzvanja,
leti dalje pustom zemljom,
dalje od sjena.
moja duša leti praznim
svijetom bez nade,
jedreći morima jada,
tražeći ruke da ju spase
pronači put
dižem ruke iz blata
izdići ću se iz pakla
pronaći put raja
u mom rodu budi se
prazna nada
još jednom ponavlja se
ista parada
slavi se umornog boga
očekuje da digne nas
s poda
molimo da pokaže nam
vrata raja,
ali svijet je samo bliže pakla
anđeli sada plaču za nama
i u njima nestala je nada
sjedila sam i tražila
u sjeni života, ali završila
se paklena divota
hodat ću bez srama,
samo ja sama,
pronaći put iz vlastita
pakla
† †16† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
