ploveći ocenom nevinih i izgubljenih
bi li primijetila tamu na nebu gdje je jučer sjala jedna zvijezda...
tim pitanjem me iznenadila draga osoba... još sada ne shvaćam značaj... moj odgovor je bio da bih jer često gledam nebo i primjećujem umiruće zvijezde i one slabog sjaja…
tako primjećujem i njega… njegove rane bole me više nego vlastite…
more tuge isplakano je iz mojih očiju… more koje nije zaslužio… izgubljeni je putnik u vlastitoj patnji… poderanih jedara traži povoljan vjetar… želim mu ga pružit…
pomoći mu kao zvijezda sjevernjača., zavesti ga kao sirena… voljeti ga kao ribe vodu… pa samo i jednu sekundu… jednu sekundu želim opet pripadati njemu…
plovim u nemirnim vodama vlastite svijesti… izgubljena sam na nepreglednom oceanu duša…
ima li netko tko me traži…
sudbina putnika
brod izmoren u luku uplavlja
na njemu tijela mornara
suza moje srce nataplja
uže stežu ruke zvonara.
morskom krvlju hranjena ruža
vene ti na humku
moje srce otpor pruža
vremena mi osta još trunku
kupim ostatke sebe
ostavljam uspomene
preda mnom put se širi
korak po korak, ostavljam se mora
gonjena tugom naprijed moram
za mnom ostaju neostvareni piri
† †12† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
