petak, 27.04.2007.

Život

Ostao je trenutak uhvaćen u objektiv moga sjećanja. San je postao stvarnost, iza kiše je dolazila duga, svako jutro bilo je ispunjeno zrakama sreće.. Jutarnja rosa umivala mi je obraze. Noću sam imala svoju zvijezdu. Najsjajniju od svih. Željela sam. Voljela sam. Htjela sam. Mogla sam. Moj osmjeh isijavao je toplinu. Nada je bila ono što mi je dalo snage za svaki novi dan. Svaku zraku sunca. Svaku kapljicu rose. Poput djeteta istraživala sam svaki kutak svoje sreće. Poput porculanske lutke kojoj je potrebna toplina. Sve mi je bilo nešto potpuno novo. Čula sam neki zvuk u daljini. Vrijeme je, rekao je nepoznati glas. Nisam razaznala što je to. Nisam znala. Sama. Krik parao mi je uši. Bježim. Oštrica noža siječe moje tijelo. Cijelom dužinom. Pokušavam pobjeći. Ne, ne mogu. Vrištim ne bi li me netko primjetio. Nož i dalje siječe razbacujući moju krv po zidu. Pogleda me i nastavi. Vrištim, a bezglasna sam. Govorim, a ne razaznajem. Krik je sve jači i jači. Borim se no on kolje moj duh. On krade mi tijelo. Zrak. Ostajem bez njega na tren. Otima mi život. Ne mogu obuzdati misli od boli. Gubim kontrolu nad svojim tijelom. Vrisak, buka i galama, moje uzaludno grčenje, borba, strah, šikljanje krvi.. Sve je to pretvoreno u bit mog postojanja, jedan uragan koji me ubija. Mene, moj duh i tijelo. Pritisak u prsima. Skupljam snage, otvaram oči. Zasljepljena od crvene boje, ja shvaćam što se dogodilo: ja zabunom udahnula sam život..
Image Hosted by ImageShack.us


21:09 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 24.04.2007.

Zavjet

Image Hosted by ImageShack.us
Ne mogu ti mili obećati da ću živjeti vječno ali...mogu ti obećati da ću te voljeti u momentima za koje ne možeš ni zamisliti da će doći, čvrsto te u naručju držati onda kad ti strah stopala zakuje i tuga težak teret na ramena stavi. Bit ću uz tebe i onda kad ti nemir srce obuzme, tajna slutnja i zrno sumnje kad u tebi korijen puste ja ću biti zadnji čovjek na ovom svijetu na koga ćeš se moći osloniti, posljednja dva oka uz koje ćeš se sigurna buditi.

Ne mogu ti mili obećati da ćemo svaki dan sretni biti ali...mogu ti obećati da bez mojih stopala nikad nećeš zaspati, ni jedno jutro sama na postelji nećeš dočekati, bez mog nježnog šapata u san nećeš otploviti, nikad više sam na kiši stajati. Nemoj se na mene ljutiti onda kad mi ponos srce obuzme, kad sila taštine niz moj jezik kao nabujala rijeka teške riječi donese, kad ne shvaćam zašto si tužan i zbog čega plačeš, kad mi razum zataji a srce se bez razloga u mjestu kao ringišpil okreće.

Ne mogu ti mili obećati da ću sutra jutro dočekati...ali mogu ti obećati da sve dok ove oči sunce jutrom vide, sve dok u ovim grudima ima bar malo snage da se stegnu onda kad ih dlanom pomiluješ, sve dok ove usne mogu tvoje ime nositi, i sve dok u moje drhtave prste može stati i jedan mali pramen tvoje kose, ja disat ću zbog tebe i voljet ću te onako kako te sad volim...puno više nego samu sebe..


21:19 | Komentari (24) | Print | ^ |

utorak, 17.04.2007.

Ti si jedino čemu se molim

Ruke mi drhte kao da nisu moje, slabost i neka bol pronalaze pukotine u meni i prodiru do svake pore mog tijela. Čežnja, ljubav, nemoć i strah kao koktel se miješaju u mojim venama ispuštajući mirise koji me opijaju i u trenu prestajem da postojim...u trenu se moj sat vraća na ponoć i umjesto sreće, zaljubljenog zanosa pod stopalima se lome djelići stakla, svjetlucavi komadići čeznje slučajno postavljeni tu gdje jesu kako bi pokazali drugima bol.
Ne to nije razočarenje niti očaj postojećim stanjem, to je samo strah od onoga što dolazi. Moj špil je već prazan i nemam ideje na koji blef da odigram ovu partiju života a znam da je ne smijem izgubiti jer sam i previše uložila.
Vrag nek me nosi al ponekad mi se čini da je život ruski rulet, svaku grešku platiš metkom samo što te ovaj metak ne ubija...ne on ti samo nagovještava da će te ubiti prije ili kasnije a slutnja je gora od neispunjene čežnje.
Ma nije sve tako crno, opet ti kažem, dobro sam ako te zanima al redovno doletim na ovo mjesto lošim vjetrom donijet samo da negdje ispraznim sav ovaj teret teških misli i emocija.

Još jednom ću večeras sjesti na travu razmišljajući o onome što je moglo biti. Sklopit ću ruke i u sebi izgovoriti jednu kratku molitvu teško pomičući usne kao da izgovaram poslijednju želju tražeći od onoga koji me nikad nije izdao samo još jednu priliku da naslonjen na tvoje krilo dobijem šansu da svaki naredni san odsanjam baš na tom mjestu na kojem ću, nadam se jednom dočekati i poslijednje jutro u mom životu. U tvom naručju. Zauvijek.
Image Hosted by ImageShack.us


20:35 | Komentari (29) | Print | ^ |

subota, 14.04.2007.

Gdje sunce sluša riječi i kada ne čuje nas glas.. Gdje sunce ljubi lice, možda baš danas nije pravi dan za kraj..

Ne vidjeh te u stvarnosti i realnosti
Al živiš samnom, u mojim snovima
U mojoj mašti, u meni
Tu si negdje, neopipljiva i bez oblika
Osjećam te, osjećam te
Zauzimaš počasno mjesto moga srca
Ranjena, koje još uvijek za tebe kuca..

Image Hosted by ImageShack.us




22:41 | Komentari (15) | Print | ^ |

ponedjeljak, 09.04.2007.

Vraćam se

Vraćam se nekim fotografijama, riječima, stihovima, snovima, željama.... a na kraju stvarnosti.
Na putu prolazim agoniju i sreću. Nesuvisla sam. Razmišljam o svemu i svakomu, o tuzi i sreći, o boli i mraku, o smrti i neosjećanju. Kaleidoskop u mojoj glavi nije lijep i privlačan. Izaziva depresiju i suze. Izaziva nešto što u meni nikada nije postojalo.

I želim i ne želim.
I hoću i neću.
Javljam se, ali ne odgovaram.
Jesam, ali ne želim biti.
Umirući živim,
Živući umirem.

Smisao ne postoji, ne tražim ga. Ne prolazi samo, a ne tražim pomoć. Pišem, a ne znam zašto. Pričam, a nemam glavu i rep.
Plačem za sebe.
Plačem za druge.
Vrištim u sebi, a glas ne izlazi.
Mislim na druge i pitam se misle li drugi na mene.

Frcaju iskre misli bez smisla. Pitam se zašto, a odgovor ne stiže. Sve je samo sažeto u jedan dan prije i jedan dan poslije. Otvaram put svojim mislima...

Ovo je samo jedan mali dio mene... ostatak se dalje bori... mislim da polako posustajem... Mislim da se u meni skupilo puno godina hrabrosti, jačine, pomaganja drugima, izvođenje onoga što nitko ne može i neće, pomaganja svima, ali ne i samoj sebi.

Sada kada ja trebam pomoć, ostali se nasmiju i kažu „Ma ti si jaka“. Nisam više. Nisam jaka jer sam unutra istrunula. Nisam jaka jer se skrivam i bojim svega. Nisam jaka jer se više ne borim nego sve prihvaćam baš onakvim kakvim je. Nisam jaka, eto, samo toliko.

Za mene je kasno. Meni će moći pomoći samo stručnjaci. Ali pogledajte oko sebe jake ljude i pružite im ruku i zagrljaj. Trebaju ga iako tvrde da ne. Trebaju ga, ali će ga pokušati odbiti. Trebaju ga i ako budete inzistirali, zauzvrat ćete i vi dobiti zagrljaj. I suze. I odanost. I prijateljstvo.


22:25 | Komentari (20) | Print | ^ |

petak, 06.04.2007.

Žalit će kavane kad ne bude mene :)

Da li još uvijek živimo ili umremo do kraja?
Da li postoji pako, raj, čistilište?
Ako postoji, jel svi mi završavamo u čistilištu?
Tko sve završi u raju?
Da li osjetimo što kada umremo?
Jel istina da nam duše lete u nebo kada umremo?
Da li postajemo anđeli?
Da li se ponovno rađamo?
Jel se poslije sjećamo da smo živjeli?
Jesu vidovnjaci zbilja obdareni što se proricanja budućnosti tiče?
Jesmo li mi svi na svijetu braća i sestre?
Ako jesmo, kako to da postoje brakovi?
Zašto ljudi mrze?
Zašto muževi tuku žene?
Mene da netko tuče, ja bi ga pukla da bi se okrenuo za 566 stupnjeva oko svoje osi.
Kako netko može dignuti ruku na bilo koga, a pogotovo na ženu?
Kako?
Zašto postoje horoskopski znakovi ako nije istina što nam iz dana u dan zvijezde govore o budućnosti. Jel zemlja stvorena Božjom rukom ili Velikim praskom?
Hoće li nestati svijeta?
Hoće li?
Zašto se Veliki medvjed zove tako?
Zašto se ja zovem Sanja?
Zašto su neki ljudi sebični?
Zašto sam ja bojažljiva?
Zašto postoje ratovi?
Tko je kriv?
Zašto ja obožavam tv?
Zašto sam jako zaljubljive prirode?
Zašto neznam davati riječi utjehe?
Zašto toliko volim?
Zašto?
Jel znate vi zašto?
Zašto ne živim u Africi?
Zašto imam slabo srce?
Zašto?
Zašto?
Pobogu zašto?

Image Hosted by ImageShack.us


14:33 | Komentari (21) | Print | ^ |

utorak, 03.04.2007.

vjerovali ili ne, možete pročitati

Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuući nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu. Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžoete čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.

Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.


21:25 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>