Marketing
Život
Ostao je trenutak uhvaćen u objektiv moga sjećanja. San je postao stvarnost, iza kiše je dolazila duga, svako jutro bilo je ispunjeno zrakama sreće.. Jutarnja rosa umivala mi je obraze. Noću sam imala svoju zvijezdu. Najsjajniju od svih. Željela sam. Voljela sam. Htjela sam. Mogla sam. Moj osmjeh isijavao je toplinu. Nada je bila ono što mi je dalo snage za svaki novi dan. Svaku zraku sunca. Svaku kapljicu rose. Poput djeteta istraživala sam svaki kutak svoje sreće. Poput porculanske lutke kojoj je potrebna toplina. Sve mi je bilo nešto potpuno novo. Čula sam neki zvuk u daljini. Vrijeme je, rekao je nepoznati glas. Nisam razaznala što je to. Nisam znala. Sama. Krik parao mi je uši. Bježim. Oštrica noža siječe moje tijelo. Cijelom dužinom. Pokušavam pobjeći. Ne, ne mogu. Vrištim ne bi li me netko primjetio. Nož i dalje siječe razbacujući moju krv po zidu. Pogleda me i nastavi. Vrištim, a bezglasna sam. Govorim, a ne razaznajem. Krik je sve jači i jači. Borim se no on kolje moj duh. On krade mi tijelo. Zrak. Ostajem bez njega na tren. Otima mi život. Ne mogu obuzdati misli od boli. Gubim kontrolu nad svojim tijelom. Vrisak, buka i galama, moje uzaludno grčenje, borba, strah, šikljanje krvi.. Sve je to pretvoreno u bit mog postojanja, jedan uragan koji me ubija. Mene, moj duh i tijelo. Pritisak u prsima. Skupljam snage, otvaram oči. Zasljepljena od crvene boje, ja shvaćam što se dogodilo: ja zabunom udahnula sam život..
Post je objavljen 27.04.2007. u 21:09 sati.