*Nemoj biti ničiji stih. Ti si cijela poezija..* (Irish coffe!)

Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake

Ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje
onda ja sam rame za tebe

Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena

Ako tražiš nekoga, nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo, dlanove
meke kao jastuke

Ako tražiš nekoga, nekoga za zauvijek
onda tvoj sam čovjek oduvijek..

Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond,
prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj,
heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko,
bar jedan sat.

Uvijek sam sanjao da
sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo,
a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da
sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti
bas citavi svijet.

Prisiljen da razmisljam,
ja shvatio sam sve
Nisam roden da
budem heroj
O ne ne ne.

Uvijek sam zelio
biti heroj
Ne kao James Bond,
prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan,
djevojko, bar jedan sat.

Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...

Uvijek sam željela biti heroj. Nikada nisam bila zadovoljna time što vidim, a nemam. U osnovnoj školi, željela sam biti kao ostale cure. Lijepe, prekrasne I toliko prihvaćene u društvu. Pokušavala sam pronaći način da budem sretna. U toj potrazi za srećom, shvatila sam da će ona doći sama od sebe. Došla je par puta ali je svaki put otišla I nije se vratila. Znate ono kako znaju reći: “onome kome je teško u mladosti, biti će lakše u starosti”?.. prije nisam shvaćala koliko je život zapravo težak. Prije sam mislila da samo treba pustiti stvari da idu svojim tokom, a sada mislim da treba sam krojiti svoju sudbinu kako mi to najbolje znamo. Nije mi jasno zašto jako često ispadnem neshvaćena. Neznam zašto nemam dovoljno riječi kako bi izrazila sreću, tugu, ljutnju ili bol. Često kažem nešto što ne bi trebala. Često povrijedim one koje nisam željela povrijediti. Često...oni povrijede mene. Većina njih misli da sam ja osoba od kamena, da nemam osjećaja, nemam ponosa I ne mogu plakati. Ja se doimam kao jaka osoba jer ja želim biti takva. Često puknem jer mi se jednostavno sve nakupi I ne mogu to zadržati u sebi. Ti svi negativni osjećaji isplivaju na površinu. Kako rekao moj tata: “mlijeko kipi kipi dok ne iskipi”.. to je istina. Tako I ja. Ne mogu ja trpjeti. Ja sam samo obična osoba. Baš kao sve druge. Teško je to ljudima reći, a da oni to razumiju. I dok neki misle da sam glupa I neznam ja šta, mene to užasno vrijeđa. Često poželim da mi netko pokaže da mu je stalo do mene. Često mi zatreba pokoja topla riječ, zagrljaj, poljubac. I ja sam osoba od osjećaja. Samo to. Samo želim da me drugi poštivaju, želim živjeti svoj život onako kako ja to želim I onako kako ja to najbolje znam. Neki dan sam pričala sa curom koja baš I nije obožavana od strane prijatelja iz razreda. Cura je prekrasna što se izgleda tiče I rekla mi je nešto na što sam ja zanijemila jer nisam znala što da joj kažem.. “..je, svi misle da sam ja lijepa, da imam sve u životu, da mi se jebe živo za sve ali nitko nezna kako se ja osjećam. Čak ni moja najbolja prijateljica nezna sve moje osjećaje. Imam I ja osjećaje, ljudi to ne vide.” I cura ima pravo, 100% pravo.. I sad kada sam se ja počela družiti s njom, mislim dobra sam s njom, oni svi govore kako se ja mogu družiti s njom, kako je ona glupa, bla bla bla. Mislim, dobro, jel ja sebi biram priatelje ili vi?.. nije mi jasno kako netko meni može reći da je osoba s kojom se ja družim nije dobra?.. zašto ja ne bi širila okrug prijatelja. Ja volim imati puno prijatelja pa I poznanika. Volim upoznavati nove ljude. Iskušati nove stvari. Neznam zašto ne.. ako meni to odgovara, trebalo bi odgovarati I drugima. Shvatila sam još nešto. Cure su takve dok dečki...oni su potpuno drugačiji. Dečki se uvijek drže u okupu dok cure, npr, imaš situaciju od 3 cure na kavi. Tri cure tračaju neke cure za drugim stolom, odmjere ih ili pak pričaju o nekome iz škole. To sad nije bitno, tračaju. A dečki, njih ćeš vidjeti da se zabavljaju na pokeru ili idu zajedno u kladionicu, ne tračaju. Često sam mislila da sam trebala biti muško jer ovako, kao cura sam neshvaćena. Zdravko, moj best frend priča samnom o autima, o tome kako ćemo ići na Auto Show kada bude u Zagrebu I sl. Dakle, slažem se u muškom društvu dok me šminka, kremice I sl.ne zanima. Mislim, ne zanimam me u tolikoj količini kao neke cure. Znači, nemam baš nekih posebnih tema za razglabati na kavama. Zapravo, ni ne pijem kavu, ne pijem alkohol, ne pušim. Kada sam rekla par cura razlog zato ne pijem, jer ne smijem, tu je bilo naklapanja: “pa zašto ne”, “neće ti ništa biti”...abla abla... dok, kad sam rekla dečkima razlog, to je to. Nema više pitanja, ništa. Zašto je to toliko važno hoću ja piti kada izađem malo van ili ne?.. ja znam zašto ne pijem I ne pušim I to je to. Gotovo. Pošteno sam razvezala jezik pa bi bilo vrijeme da malo stanem sa pisanjam.

Voli vas vaša Unique.

Ne znam zapravo ni kako da ti se obratim. Sudbino? Stvoritelju? Stvarnosti? Živote? Nije toliko ni važno. Ono što si mi podario, hvala nizašto. Stranac sam u vlastitoj sjeni. Odlazim. Zato te mrzim iz dna duše. Ne. Prezirem te. Mržnja je iskrena, puno iskrenija od bio kojeg osjećaja. Iskrenija od ljubavi kojoj sam se toliko divio. Mržnja je sama po sebi dovoljna. Mrzim te. Mrzim te zbog svega što vidim oko sebe. Zbog svega što si stvorio i što je sadržano u tebi. Pogledaj ih samo. Pogledaj te ljude koji su jedino što možeš ponuditi. Žalim ih. Svatko od njih je na početku imao iste želje, iste snove i nitko od njih nije uspio. Svi su sanjali o tome kako će biti pošteni i plemeniti. Svi su živjeli istim snom. U mladosti, oni su izabrali lakši put. Nisu se trudili uspjeti. Zar si ti stvarno tako nemoćan? Zar niti jedan nije mogao izdržati? Nije mogao biti kao ja? I zato te mrzim. Nikada mi nisi pokušao dati uzora u životu. Dostojnog protivnika. Što tvoje riječi znače meni? Ja sam vječnost, jednako kao i ti. Sve mi je jasno. Sad kada sam uzeo olovku i papir, krenuo ti pisati. Znam. Znao si da dolazim. Sad su mi jasne sve grde stvari mog života. Sad mi je jasna ona škripa kočnica svaki put kad sam prelazio cestu. Znao si da dolazim. Htio si da dođem. Nisi uspio. Nećeš. Zbog toga ću te uništiti. Ti si razumio mene puno prije nego ja tebe. Imao si šansu uzeti me k sebi. Sad te izazivam, izađi. Bori se. Daj sve od sebe. Već znaš da neće biti dovoljno. Strah te? Prije nego što izdahnem, smijat ću se nad svojom pobjedom. Gledam oko sebe i vidim ih. Tvoji zli čuvari te brane. Zar ti je to potrebno? Toliko su sporiji od mene da ponekad ne razumiju moje riječi iako ih glasno čuju. Svaki trenutak proveden s njima je moj gubitak, moje odstupanje od vlastitog puta. Neću im dopustiti da me skrenu sa puta. Nikakav dodir prstiju po obrazu. Neću. Da vidim što imaju staviti pred mene. Ta savršena tijela bez duše. Imate samo to? Jadno. Moga poštovanja, vrijedna je samo ona. Ona od koje ni moja moć i snaga ne dolazi do izražaja. Zbog nje, učinio bi sve. Neznam dali uopće želite znati što. Nebi vam ni rekao. To znam ja. To zna ona. To je dovoljno. A ti. Ti nisi vrijedan ni jednog mog pogleda. Znam da negdje čeka moja sreća. Skrivena od pogleda. I siguran sam da ću je naći. Iako joj nisam ni blizu i iako sam ju tražio na mjestima na kojima nikada nije bilo šanse da bude. A kada je nađem, dotaknem i udahnem taj prepoznatljivi miris, tada ću biti u punom sjaju. Tada ću biti ja. Beskompromisan i nezaustavljiv. Do kraja, ostvarit ću sve u čemu me on spriječavao. Do kraja, dokazat ću njemu, sebi, svima da sam neponovljiv i jedinstven. Uzet ću ono što mi pripada, a tebe, smiješnog vladara ostavit ću u blatu ruševina koju si ti sagradio. Svih njihovih strahova, pokušaja i odustajanja. Ostat ćeš sam a ja ću biti taj koji će imati ostvarene snove. Jednostavno nisu vrijedni. Boriti se protiv tebe? Sitnica. Ti si taj koji je doživio poraz. Ti si taj koji će priznati da sam bolji. Ti si taj koji je odustao. Ti svemoćni, veliki vladaru. Ti si ništa. Samo jedna kap kiše u oluji. Eto, to si ti. A ja, sjest ću na obalu, slušati žubor vode, cvrkut ptica, ležati u hladu dok sanjarim o tebi, skloniti se od sunčeve sjene i biti ću uvijek i zauvijek, stranac.

inspiracija dobivena čitajući blog od jiggo-a, mog dobrog prijatelja Jerea :) Hvala ti Jere što dobivam inspiraciju od tebe :)

I’ve got another confession to make
I’m your fool
Everyone’s got their chains to break
Holdin’ you

Osoba s kojoj dijeliš sve. Tužne, sretne dane. Onaj koji je tu kad drugih nema. Jedini on ostaje. Uvijek. I kada drugi odu, ti znaš da imaš njega. On je taj koji te čini sretnim. Kad plačeš, on je taj koji će se osjećati krivim. Smiješ se, on će se smijati s tobom. Biti će sretan svakim tvojim pogledom, dodirom.. I kad ga ugledaš, vidiš sve. Vidiš sreću, radost, ushićenje. Ti si ta koja to umije. On je taj koji to osjeća. I dok je vani hladno, on te grije toplinom svoga tijela. Provodiš dosta vremena s njim. Znaš kada je sretan, a kada tužan. Vidiš sve njegove probleme u njegovim očima. On to zna. Iako pokušava to skriti, ne uspijeva. Ti si mu sve. Ti to znaš. On to zna. Oni koji sastrane gledaju, žele biti poput njih. Oni imaju sve. Oni imaju jedno drugo. I dok zagrljeni koračaju parkom, pozdravljajući poznanike, dolaze do mjesta na kojem su često provodili vrijeme. Dojma im se kao zaustavljeni trenutak. Zaustavljeni u vječnost. Ne žele izaći iz toga. Prepuštaju se osjećajima. Vole se. vidi se da se vole. I sunce je poprimilo osmijeh. Ono zna das u sretni. Njihova sreća bliješti, daleko.. da, oni su suđeni. To je to. Oni su stvoreni. On za nju. Ona za njega. Da, to je sudbina.

Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
The life, the love
You die to heal
The hope that starts
The broken hearts
Your trust, you must
Confess

Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?

By Unique



a ovo je nešto što će pomoći mnogima koji se smatraju zbunjenima..

Mnogo sretnih priča ima nažalost jako nesretan kraj. Jedan dan sve je savršeno, a zatim, kao grom iz vedra neba, ostaje ti ništa, mnoštvo uspomena i gorčina koja kod nekih potraje predugo. Premda je zbogom jedna od najtužnijih riječi i teško je otići samo sa uspomenama, ostati samo s onim što je bilo jučer, to se često dogodi. Teško se pomiriti s tim da je jedan djelić tvog života gotov, da više nikada nećeš osjetiti poljubac i zagrljaj osobe koja ti je u jednom trenutku značila puno, nekima i previše.
Najteže je onima koji cijelo svoje biće ulože u vezu, koji se zaista u potpunosti predaju drugoj osobi, a kada je sve gotovo postaju izgubljeni. Žude za odgovorima koji vjerojatno nikada niti neće biti odgovoreni ako se ne skupi dovoljno snage da ih se zatraži. Proces prekida i kraja veze može biti dug, ali i veoma spontan. Lakše je kada ti veza propada polako, nekako se pomiriš s činjencom da to neće ići, možda i tebi tada postane jednostavnije, a možda se tako veza još i može spasiti. Teško je spasiti nešto za što niti ne znaš da nije u redu. Najgore je kada se to dogodi prebrzo, kada se niti ne uspiješ sabrati, kada ne znaš kako opet doći do zraka. Srce ti počinje kucati brzinom svjetlosti, a glavom ti prolazi samo ZAŠTO?

No što je tu je i to će biti jako teško promijeniti, barem ne odmah, a možda i nikada. Zato vam mogu dati samo par savjeta kako prihvatiti neizbježno, što bezbolnije proći kroz svu tu muku, ili pak možda progutati dio svog ponosa i pokušati popraviti što se može.
osoba nakon prekida prolazi kroz par faza:

NEGIRANJE- to je po meni najgora od svih. Kada jednostavno ne želiš prihvatiti da više nema ničega, da se ono što je jednom bilo nikako više ne može vratiti ili još gore kada sam sebi (a i drugima) govoriš da je i za tebe gotovo, da ti zaista više nije stalo. Ovu fazu laku mogu primjetiti svi, ako ste prekinuli s nekim ili ta osoba s vama, a još uvijek je svaka druga rečenica koju kažete vezana za tu osobu, onda ste duboko u ovoj fazi. Koliko god je to teško treba sjesti s najboljim prijateljem ili sam i dobro se isplakati, maknuti sve što te podsjeća na tu osobu i prihvatiti istinu.
Bit će teško, ali lakše je reći :”da, nisam još preboljela sve što trebam i trebat će mi još neko vrijeme, teško mi je”, nego zavaravati samog sebe, jer kad tad ćete puknuti, nećete moći prihvatiti da je druga osoba našla nekoga i da je možda sretna i bez vas. To će vas dotući u najnezgodnijem trenutku i možda ćete se rasplakati upravo kada to nipošto ne želite, ili ćete sve dublje padati u depresiju, a nikome nećete to htjeti priznati. Nemojte si to raditi, bolje je imati osobu kojoj sve možete reći, koja će možda pokušati od svega napraviti šalu, ali koja će vam moći pomoći. Postoje stvari koje je zaista teško prebroditi sam, lakše je kada imate nekoga na koga se možete osloniti, tko vas neće osuđivati i dati vam iskren savjet.

PROCES IZLJEČENJA I LJUTNJA- ljutnja je normalna, pogotovo ako ste vezu izgubili zbog treće osobe, koja je svim svojim postupcima pokušavala (a na kraju i nažalost uspjela) uništiti ono što ste pokušavali izgraditi. Neki ljudi jednostavno ne poštuju ništa, gori su od bilo kakvih ameba i pijavica, iz vas pokušavaju iscrpiti sav život i sreću, no nedajte im! Ljutite se, a i osveta je dobar osjećaj, da se razumijemo ne mislim na fizičke obračune i slično, nego male stvari koje će toj osobi smučiti život. Ne smatram se lošom osobom zato što tako razmišljam, pa zar u Bibliji ne piše: ”Oko za oko, zub za zub?” , ok znam piše i da okrenemo drugi obraz, ali ne možemo ni to zauvijek. A možda se ljutite sami na sebe? To je loše, nitko nikada nije sam u potpunosti kriv za nešto što mu se dogodi, tu još ima milijun drugih faktora, zato zaboravite to, oprostite sebi i nastavite dalje.

A tu je još i treća opcija - da se upravo ljutite na osobu koja vas je ostavila. Da se pitate kako je to mogla učiniti, kako je mogla napraviti budalu od vas, kako je mogla upropastiti sve što ste imali. To je jako opasan način razmišljanja i njega se treba što prije rješiti, jer tako ćete samo uništiti sebe, svoju ljudskost. Kada vas prođe ljutnja, ostaje tuga i počinje postupak (samo)izlječenja. Tada dolazite do odluke želite li i možete li nastaviti prijateljstvo s osobom s kojom ste bili, ili među vama ima zaista previše duhova, loših emocija i neprijateljstva. Ponekada je bolje prekinuti sve kontakte nego se svaki dan mučiti. Osjećati se loše ili - još gore nadati se da vam druga osoba šalje signale da joj je žao i da bi opet željela biti s vama. To je sada dvosjekli mač. Možda ste dobro shvatili signale, ali postoji i velika mogućnost da ste upravo vi ti koji ih očajnički žele vidjeti. Dobro razmislite zašto je vaša veza gotova, da li je ustinu bila dobra i vrijedna truda i patnje. Znam da je nekima i u vezi bilo loše, ali ipak im nedostaje, premda nikako ne bi smjela. Za nas je ponekada zdravije okrenuti glavu i otići, biti sretan što je svemu kraj, što više nema patnje i mučenja, pronaći novu zanimaciju, nov način života, nakon toga sve je lakše.
Ponovno se zaljubiti? Teško nakon kratkog vremena, iskreno mislim da je potrebno barem 5-6 mjeseci da čovjek u potpunosti bude spreman opet uistinu voljeti ( ili si barem dozvoliti da se zaljubi ).

A sada - kako spasiti ono što se može ili ponovno nekoga osvojiti?

Ajme, ovo je uistinu teško. Tu zaista ne znam što da pišem, osobno mislim da kada ljudi jednom prekinu to više nikada ne može biti isto, osim ako je do prekida došlo zbog straha od prepuštanja. Ako ste nekog držali na distanci, ali ste na vrijeme shvatili da tako više ne želite i da ćete ubuduće dopustiti da vas druga osoba upozna u potpunosti, onda možda još ima nade za vas, u nekim vezama ključ je povjerenje. Ako su problem bile neke mane, pokušajte ih promijeniti, pokazati da ste postali druga, bolja osoba upravo zato jer nekoga volite. Ma ne znam, ne želim previše pametovati.

Ljubav je prekrasan osjećaj, u njoj treba uživati u potpunosti, nažalost kao i sve drugo njen nedostatak može jako boljeti. U životu se treba boriti za puno stvari, ali najbitnije je učiniti to za sebe, biti siguran u ono što želiš, ne bojati se rizika i možda ti se dogodi nešto prekrasno. Ali ako sve ipak propadne treba pronaći snage za nastaviti dalje, omogućiti sebi da se ne zatvoriš, nego nastaviš tražiti pravu stvar. Lakše je kroz život koračati uzdignute glave i dobro otvorenih očiju, a ne biti uplakan i skrivati se u gomili.

17:17...netko misli na mene. jako poznata poštapalica koju vječno spominjem. Svidio mi se netko. Frćkav je. lijepi. ;) zezaju me za njega. Nije me briga. Stvari mi ispadaju. Nemam pojma o čem pričam. Postala sam gluplja no inače. kaj se događa? Ima isto ime kao moj polubrat. Nije onaj na koga mislite da je. ovome ime počinje sa I. sviđa mi se. Iako znam da skoro cijela škola čita ovaj blog i da im je izvor informacija, nek čitaju. Imaju vremena. briga me. Najsočnije informacije ostaju u odajama plavih korica. Ja sam sretna u zadnje vrijeme. Samo da mi nije ona kulja iz gospodarstva, sve bi bilo savršeno. Da.

Look at the stars,
Look how they shine for you,
And everything you do,
Yeah they were all yellow,

I came along
I wrote a song for you
And all the things you do
And it was called yellow

So then I took my turn
Oh all the things I've done
And it was all yellow

Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know you know I love you so
You know I love you so

I swam across
I jumped across for you
Oh all the things you do
Cause you were all yellow

I drew a line
I drew a line for you
Oh what a thing to do
And it was all yellow

Your skin
Oh yeah your skin and bones
Turn into something beautiful
D'you know for you i bleed myself dry
For you i bleed myself dry

Its true look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine for you
look how they shine
look at the stars look how they shine for you

Iznenadni šapat rekao mi je : u sebi, ti naći ćeš je duboko u sebi......sreću...
no trenutno sam preumoran da bi uzeo nož, i potražio je ispod kože, utopljenu u krvi i boli.
zato ovdje, miran kao kamen, duboko u mislima, kao štakor što kopa izlaz ka svijetlu, ja tražim i pronalazim u svojim korijenima, na samome početku, svoju inspiraciju i ispriku..

u potrazi za vlastitom reflekcijom pred ogledalom, omelo me nepoznato lice, budeći u meni gađenje i strah. Kakva li je to luda, tko je taj jadnik, koji mi se ruga, stoji na putu i ismijava me?
Tko si ti, koji me spriječavaš u potrazi za samim sobom...?

zašto me tako gledaš, kao da me poznaješ, kao da znaš sve moje mane i strahove?

gledam te tako, jer moje si razočaranje....zašto sada šutiš?

kada bi postojale rječi za ovo što osjećam, ne bi bio ogrnut šutnjom!

zašto plačeš? jer za tebe, ja samo sam sjena koju prepoznaješ u mraku samo
onda kada to poželiš. Ja pokraj tebe sam, kradem ti zrak, no ti
me ne osjećaš. Gorim ti pred očima, no ti me ne vidiš.
Zovem da me spasiš, ali ti me ne čuješ...

zašto pružaš ruku prema meni? zato jer te molim da mi ubrizgaš smisao, novo sjećanje i
pokloniš mi jutro...

zašto me ljubiš? ljubim te jer ti dio si mene koji nedostaje. dopusti mi da te dotaknem,
zakorači samnom, u ples...dopusti da se prilagodim, da nađem mjesto,
gdje da prislonim srce, i postanemo jedno..

zašto to govoriš? zato jer me tišina ubija. Potraga za srećom odvela me predaleko od samoga
sebe.. u tebi ja pronalazim svoj mir, skrovište od poremećenih misli, toplinu
koja me podsjeća da sam živ.....

zašto sada odlaziš? odlazim jer ne želim da ovo bude kraj..našao sam te, posljednji dio sebe..
ako te sada prihvatim, moj život, moj put, sada će i završit.. još nije vrijeme,
priznati sebi....
srest ćemo se opet, možda sutra....
no tada, ne pitaj ništa, poljubi me, i budio dio mene..

polaganim korakom, okreće ogledalu leđa. sada je sretan..našao je sebe.