Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond,
prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj,
heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko,
bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da
sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo,
a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da
sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti
bas citavi svijet.
Prisiljen da razmisljam,
ja shvatio sam sve
Nisam roden da
budem heroj
O ne ne ne.
Uvijek sam zelio
biti heroj
Ne kao James Bond,
prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan,
djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...
Uvijek sam željela biti heroj. Nikada nisam bila zadovoljna time što vidim, a nemam. U osnovnoj školi, željela sam biti kao ostale cure. Lijepe, prekrasne I toliko prihvaćene u društvu. Pokušavala sam pronaći način da budem sretna. U toj potrazi za srećom, shvatila sam da će ona doći sama od sebe. Došla je par puta ali je svaki put otišla I nije se vratila. Znate ono kako znaju reći: “onome kome je teško u mladosti, biti će lakše u starosti”?.. prije nisam shvaćala koliko je život zapravo težak. Prije sam mislila da samo treba pustiti stvari da idu svojim tokom, a sada mislim da treba sam krojiti svoju sudbinu kako mi to najbolje znamo. Nije mi jasno zašto jako često ispadnem neshvaćena. Neznam zašto nemam dovoljno riječi kako bi izrazila sreću, tugu, ljutnju ili bol. Često kažem nešto što ne bi trebala. Često povrijedim one koje nisam željela povrijediti. Često...oni povrijede mene. Većina njih misli da sam ja osoba od kamena, da nemam osjećaja, nemam ponosa I ne mogu plakati. Ja se doimam kao jaka osoba jer ja želim biti takva. Često puknem jer mi se jednostavno sve nakupi I ne mogu to zadržati u sebi. Ti svi negativni osjećaji isplivaju na površinu. Kako rekao moj tata: “mlijeko kipi kipi dok ne iskipi”.. to je istina. Tako I ja. Ne mogu ja trpjeti. Ja sam samo obična osoba. Baš kao sve druge. Teško je to ljudima reći, a da oni to razumiju. I dok neki misle da sam glupa I neznam ja šta, mene to užasno vrijeđa. Često poželim da mi netko pokaže da mu je stalo do mene. Često mi zatreba pokoja topla riječ, zagrljaj, poljubac. I ja sam osoba od osjećaja. Samo to. Samo želim da me drugi poštivaju, želim živjeti svoj život onako kako ja to želim I onako kako ja to najbolje znam. Neki dan sam pričala sa curom koja baš I nije obožavana od strane prijatelja iz razreda. Cura je prekrasna što se izgleda tiče I rekla mi je nešto na što sam ja zanijemila jer nisam znala što da joj kažem.. “..je, svi misle da sam ja lijepa, da imam sve u životu, da mi se jebe živo za sve ali nitko nezna kako se ja osjećam. Čak ni moja najbolja prijateljica nezna sve moje osjećaje. Imam I ja osjećaje, ljudi to ne vide.” I cura ima pravo, 100% pravo.. I sad kada sam se ja počela družiti s njom, mislim dobra sam s njom, oni svi govore kako se ja mogu družiti s njom, kako je ona glupa, bla bla bla. Mislim, dobro, jel ja sebi biram priatelje ili vi?.. nije mi jasno kako netko meni može reći da je osoba s kojom se ja družim nije dobra?.. zašto ja ne bi širila okrug prijatelja. Ja volim imati puno prijatelja pa I poznanika. Volim upoznavati nove ljude. Iskušati nove stvari. Neznam zašto ne.. ako meni to odgovara, trebalo bi odgovarati I drugima. Shvatila sam još nešto. Cure su takve dok dečki...oni su potpuno drugačiji. Dečki se uvijek drže u okupu dok cure, npr, imaš situaciju od 3 cure na kavi. Tri cure tračaju neke cure za drugim stolom, odmjere ih ili pak pričaju o nekome iz škole. To sad nije bitno, tračaju. A dečki, njih ćeš vidjeti da se zabavljaju na pokeru ili idu zajedno u kladionicu, ne tračaju. Često sam mislila da sam trebala biti muško jer ovako, kao cura sam neshvaćena. Zdravko, moj best frend priča samnom o autima, o tome kako ćemo ići na Auto Show kada bude u Zagrebu I sl. Dakle, slažem se u muškom društvu dok me šminka, kremice I sl.ne zanima. Mislim, ne zanimam me u tolikoj količini kao neke cure. Znači, nemam baš nekih posebnih tema za razglabati na kavama. Zapravo, ni ne pijem kavu, ne pijem alkohol, ne pušim. Kada sam rekla par cura razlog zato ne pijem, jer ne smijem, tu je bilo naklapanja: “pa zašto ne”, “neće ti ništa biti”...abla abla... dok, kad sam rekla dečkima razlog, to je to. Nema više pitanja, ništa. Zašto je to toliko važno hoću ja piti kada izađem malo van ili ne?.. ja znam zašto ne pijem I ne pušim I to je to. Gotovo. Pošteno sam razvezala jezik pa bi bilo vrijeme da malo stanem sa pisanjam.
Voli vas vaša Unique.
Post je objavljen 24.03.2007. u 20:37 sati.