|
Iznenadni šapat rekao mi je : u sebi, ti naći ćeš je duboko u sebi......sreću...
no trenutno sam preumoran da bi uzeo nož, i potražio je ispod kože, utopljenu u krvi i boli.
zato ovdje, miran kao kamen, duboko u mislima, kao štakor što kopa izlaz ka svijetlu, ja tražim i pronalazim u svojim korijenima, na samome početku, svoju inspiraciju i ispriku..
u potrazi za vlastitom reflekcijom pred ogledalom, omelo me nepoznato lice, budeći u meni gađenje i strah. Kakva li je to luda, tko je taj jadnik, koji mi se ruga, stoji na putu i ismijava me?
Tko si ti, koji me spriječavaš u potrazi za samim sobom...?
zašto me tako gledaš, kao da me poznaješ, kao da znaš sve moje mane i strahove?
gledam te tako, jer moje si razočaranje....zašto sada šutiš?
kada bi postojale rječi za ovo što osjećam, ne bi bio ogrnut šutnjom!
zašto plačeš? jer za tebe, ja samo sam sjena koju prepoznaješ u mraku samo
onda kada to poželiš. Ja pokraj tebe sam, kradem ti zrak, no ti
me ne osjećaš. Gorim ti pred očima, no ti me ne vidiš.
Zovem da me spasiš, ali ti me ne čuješ...
zašto pružaš ruku prema meni? zato jer te molim da mi ubrizgaš smisao, novo sjećanje i
pokloniš mi jutro...
zašto me ljubiš? ljubim te jer ti dio si mene koji nedostaje. dopusti mi da te dotaknem,
zakorači samnom, u ples...dopusti da se prilagodim, da nađem mjesto,
gdje da prislonim srce, i postanemo jedno..
zašto to govoriš? zato jer me tišina ubija. Potraga za srećom odvela me predaleko od samoga
sebe.. u tebi ja pronalazim svoj mir, skrovište od poremećenih misli, toplinu
koja me podsjeća da sam živ.....
zašto sada odlaziš? odlazim jer ne želim da ovo bude kraj..našao sam te, posljednji dio sebe..
ako te sada prihvatim, moj život, moj put, sada će i završit.. još nije vrijeme,
priznati sebi....
srest ćemo se opet, možda sutra....
no tada, ne pitaj ništa, poljubi me, i budio dio mene..
polaganim korakom, okreće ogledalu leđa. sada je sretan..našao je sebe.

|