< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog piše jedna relativno normalna 14-godišnjakinja. Ja. Dakle, imam 14 godina, idem osmi razred i jedva čekam srednju. Razred je uništen pa jedva čekam otići...umjetnička sam duša i nepopravljiva sam romantičarka. Vjerujem u ljubav i srodne duše.
Živim u Splitu, a tu su još i mama, tata i tri sestre.
Imam veliko društvo, ali Jope i Luce su posebne. Ne znam što bi bez njih! One su me i upoznale sa svim tim super ljudima, koji su stvarno kraljevi!
Volim čitati (sve osim lektire)! Pročitala sam mnogo knjiga. Više od svih 14-godišnjaka koje poznajem. Čitam mnogo toga. Obožavam kriminalistku, dok mi ljubavni romani nisu baš zanimljivi. Čitam i ono što neki zovu gluposti, no meni se sviđaju i neću se mjenjati zbog drugih.
Uz čitanje, volim i fotografirati. Moglo bi se reći da imam i talenta za to...iako, malo ljudi zna za tu moju "strast".
Ne znam što bi bez glazbe! Mp4 redovito slušam, kad idem na putovanja duža od sat vremena, kad mi je dosadno ili kad mi se spava. Slušam raznu vrstu glazbe, ne volim ograničenja.
Najmračniji dio mog života je moja bolest. Iskrivljenje kralježnice...14.08.07. sam bila na operaciji, za sada je sve super i nadam se da će se ubrzo sve to riješiti.
Često mjenjam dizajnove, ali bolje to nego adrese . Znam da je to ponekad zbunjuće, ali ne mogu se odlučiti koji je bolji i koji da odaberem, pa ih stalno mijenjam. A, što ćete, takva sam kakva sam i nema šanse da me itko promijeni.
Obožavam pisanje. U stanju sam po cijele dane nešto novo smišljati u glavi. Problem je što ja to jako rijetko stavim i na papir. Prelijena sam za to.
Inače sam uredna, marljiva osoba (yeah right!!). Mo'š mislit. Što vas zanima pitajte odgovaram na sve!
Izvučeno iz arhive
Napokon sam našla vremena
Nedjeljno jutro
Zar je to kraj?!?!?
Globalno zatopljenje
Uhvatila me inspiracija!
Mršavost ili anoreksija?
Što dalje?
Nitko nije savršen!!!
Ljubav
Jope
Masters, kolumna, ljubav
Zadatak
Prijateljstvo
Štafeta
Mp3
Novi post i priča
Štafetice
Što sam bila vrijedna
Sad ste mi uvijek na oku
Giuliano
Lipoto moja
Lipoto moja, za te nista nova
kad te zivot nacme i stegne ka kolut o bacve
lipoto moja, ostala si virna
rici sa vincanja, jednom trenu krivog obecanja
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, ne vridi kapi znoja
o masline sa poda nikad pravog uja ne iscidis
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jedina svica ca ni sunca se ne stidi
Sexy Pink Sparkle Lips Sweet Icons
Brown Eye W/ Sparkling Mascara Easter Images
Napokon i ja odlučila napisati novi post. Imam o mnogo toga pisati, pa se pripremitena malo duži post.
1.) Nema više nastave!!!!!!Bar za mene. Pošto idem u Njemačku na operaciju, a nakon toga u Makarsku u toplice, za mene je škola završila. Naravno da sam sretna, nema više kontrolnih, ispitaivanja, ali sam i tužna. Ne znam zašto, ali osjećam neku tugu kada se sjetim da više nikako neću ići u školu, da neću vidjeti svoje prijatelje iz razreda i iz škole, da više neću slušati predavanja, da se više neću izvlačiti na ispitivanjima...ali, kao što svi znate u deveti mjesec opet počinje nastava, pa ću tada jedva čekati da završi!
2.) Čini mi se da sam zrelija.
Zašto? Prvo po svom blogu. Kada sam ga počela pisati, glvani cilj mi je bio da dobijem hrpu komentara i da dođem na naslovnicu. Sada više nije tako. Pišem blog da se ispušem, nekako mi je lakše „ispovijedati se“ preko papira, sms poruka, bloga...blog je moj kutak, koji nitko neće uništiti, kutak u koji puštam samo posebne ljude koji to zaslužuju, dakle sve blogere koje ja čitam i komentiram. Drugo po mojim postupcima. Prije nikada nisam govorila ljudim što stvarno mislim o njima, dopuštala sam da drugi odlučuju o meni, nikad nisam imala svoje mišljenje...i, to se promijenilo! Kažem ljudima što mislim o njima, koliko god to zvučalo zlobno, sama odlučujem o sebi i tome što ću napraviti i imam svoje mišljenje o svemu!
3.) Želim psa!Čudno, ali...od prošle godine, svim svojim srcem želim psa! Spremna sam na svu odgovornost, shvaćam da pas nije igračka,...ali, kako u to uvjeriti moju mamu? Imate prijedlog. Želim malog psa, maltezera i shi-tzua. Zašto roditelji misle da ću se nakon mjesec dana prestati brinuti o psu? Zašto misle da ću ga odbaciti i da ga više neću izvoditi u šetnje, da ću ga zaboraviti hraniti ga...why?????
4.) Možda me neće biti neko vrijeme.
Ali, samo ato što nisam sigurna hoću li imati internet ili kompjuter u bolnici u Njemačkoj.
5.) Imamo pedofila u kvartu!!!!!
Da, tužno, ali istinito. Priča je duga i počela je u četvrtak navečer. No, neću sve napisati. Samo ću reći ovo. Nitko nas u početku nije shvaćao ozbiljno. Mislili su da pretjerujemo, da izmišljamo...no, kada su ga jedni dečki pitali da li je on pratio jednu djevojčicu, pokazao im je nož i svi su pobjegli. Srećom, nitko nije ozlijeđen. Zvali smo jučer i policiju. No, najgore od svega je to što je taj čovjek uništio sigurnost našeg parka, gdje izlaze sva djeca. Više nitko nigdje ne ide sam...svih nas je strah...gdje da sada izlazimo?!?!?!?!?! To je jedini park na Kmanu, a zbog tog čovjeka ni tamo se više ne osjećamo sigurno..no, nije ni čudo što je izabrao taj park...naime, osvjetljenje je grozno, policije i nema baš, a djeca su na svakom koraku...a, činjenica je da nitko, sigurno, ništa neće napraviti (mislim na gradske vlasti), dok netko ne bude gadno ozlijeđen...