|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog piše jedna relativno normalna 14-godišnjakinja. Ja. Dakle, imam 14 godina, idem osmi razred i jedva čekam srednju. Razred je uništen pa jedva čekam otići...umjetnička sam duša i nepopravljiva sam romantičarka. Vjerujem u ljubav i srodne duše.
Živim u Splitu, a tu su još i mama, tata i tri sestre.
Imam veliko društvo, ali Jope i Luce su posebne. Ne znam što bi bez njih! One su me i upoznale sa svim tim super ljudima, koji su stvarno kraljevi!
Volim čitati (sve osim lektire)! Pročitala sam mnogo knjiga. Više od svih 14-godišnjaka koje poznajem. Čitam mnogo toga. Obožavam kriminalistku, dok mi ljubavni romani nisu baš zanimljivi. Čitam i ono što neki zovu gluposti, no meni se sviđaju i neću se mjenjati zbog drugih.
Uz čitanje, volim i fotografirati. Moglo bi se reći da imam i talenta za to...iako, malo ljudi zna za tu moju "strast".
Ne znam što bi bez glazbe! Mp4 redovito slušam, kad idem na putovanja duža od sat vremena, kad mi je dosadno ili kad mi se spava. Slušam raznu vrstu glazbe, ne volim ograničenja.
Najmračniji dio mog života je moja bolest. Iskrivljenje kralježnice...14.08.07. sam bila na operaciji, za sada je sve super i nadam se da će se ubrzo sve to riješiti.
Često mjenjam dizajnove, ali bolje to nego adrese 
. Znam da je to ponekad zbunjuće, ali ne mogu se odlučiti koji je bolji i koji da odaberem, pa ih stalno mijenjam. A, što ćete, takva sam kakva sam i nema šanse da me itko promijeni.
Obožavam pisanje. U stanju sam po cijele dane nešto novo smišljati u glavi. Problem je što ja to jako rijetko stavim i na papir. Prelijena sam za to.
Inače sam uredna, marljiva osoba (yeah right!!). Mo'š mislit. Što vas zanima pitajte odgovaram na sve!
Izvučeno iz arhive 
Napokon sam našla vremena
Nedjeljno jutro
Zar je to kraj?!?!?
Globalno zatopljenje
Uhvatila me inspiracija!
Mršavost ili anoreksija?
Što dalje?
Nitko nije savršen!!!
Ljubav
Jope
Masters, kolumna, ljubav
Zadatak
Prijateljstvo
Štafeta
Mp3
Novi post i priča
Štafetice
Što sam bila vrijedna 
Sad ste mi uvijek na oku
Giuliano
Lipoto moja
Lipoto moja, za te nista nova
kad te zivot nacme i stegne ka kolut o bacve
lipoto moja, ostala si virna
rici sa vincanja, jednom trenu krivog obecanja
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, ne vridi kapi znoja
o masline sa poda nikad pravog uja ne iscidis
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jedina svica ca ni sunca se ne stidi
Sexy Pink Sparkle Lips Sweet Icons
Brown Eye W/ Sparkling Mascara Easter Images
Mislim da bi bio red da napišem novi post…problem je u tom što nemam inspiraciju…škola me ubije u pojam pa…kupila sam novi mobitel, samsung z-240. Dobila sam tri maske s njim. Baš mi je šik 
. Dobili smo rezultate testa inteligencije. Ja sam iznad prosječna. Sada vi plješćete s oduševljenjem. Kašljem, još mi samo treba a se prehladim…ovi me tjedan stalno nešto ispituju…samo učim…o, Bože. I, kronično mi nedostaje sna. Nikako da se naspavam…nisam neke volje…shvatila sam da se moj razred pretvorio u…ma, grupice, svi tračaju, nitko se podnosi, uživaju ako se nekoga osramoti…grozno. A, prije smo uvijek bili složni. Subota i Masters i nedjelja i Dolce me spase…zašto vikend traje samo dva dana??? Ne znam o čemu da pišem…znam! Sada kao u crtićima zasvijetli mi žaruljica nad glavom . Pitajte me što god poželite. Dakle očekujem pitanja u komentarima. Jedva čekam 
.
Pusa dragi moji 
Da, je život je stvarno kučka. To mi je i poruka na msn-u...da počnem od početka. Ja, Jope i Luce odlučile otići na koncert koji organizira HDZ. I, bilo super, mi se glupirale, pjevale...nakon toga otišle na nescafe od čokolade u Dolce vite (tj. u Dolcea). I, tu se nastavile glupirat i pričat gluposti itd. Na kraju smo se odlučile odgegati do XXL-a koji ima savršene tople sendviče. Na pola puta, srele prijatelja koji je uvijek happy i super raspoložen. Kad on se nama javlja sa ej...i, to je to. I, pita Jope što je bilo? Kad ono šok; umro mi otac prije tri tjedna. Nas tri kao skamenjene stale tamo i slušale ga. Ispričao nam sve, naravno nije ulazio u detalje, i još se dva puta nasmijao. Morao je kući, pa smo se rastali. Ja sam se nakon dvije minute rasplakala, nisam željela ispred njega. Naime, on je tako dobar...duša od čovjeka, kako bi rekla moja mama...bolji je od većine cura koje poznajem. Uvijek je tu kada treba nekome pomoć, razgovor...u životu nije napravio ništa loše, i sad mu otac umro...on je predobar, zadnji koji "zaslužuje" da mu se tako nešto dogodi...u ovakvim trenutcima teško je povjerovati da je Bog pravedan...i, on je znao da će mu otac umrijeti...doktori su rekli da mu je još malo ostalo...zamislite koji je to osjećaj! Znate da će vam netko blizak umrijeti, a vi tu ne možete ništa, apsolutno ništa...mrzim taj osjećaj bespomoćnosti...mrzim...
Zaključak...život je stvarno kučka...
Živcira me što imamo pet dana škole, a dva dana odmora.
Živciraju me nezahvalni ljudi.
Živcira me kada moram nešto raditi pod prisilom.
Živcira me moja mlađa sestra.
Živcira me što su mi uzeli mobitel I LABELLO!
Živciraju me politički oglasi na svakom koraku.
Živcira me kada netko ide ili radi ono što i svi.
Živcira me to što ljudi imaju potpuno krivi dojam o meni!
Živcira me kada se netko ponaša kao da je vrjedniji od ostalih.
Živcira me kada se nekoga ismijava!
Živcira me kada mi se netko smije u lice!
Živcira me kada netko misli da sam nezrela i djetinjasta jer imam 14 godina.
Živcira me ovo glupo vrijeme!
Živcira me kada netko ne cijeni moj rad.
Živciraju me hladnokrvni ljudi koji ne pokazuju nimalo osjećaja.
Živciraju me cure koje izigravaju ledene kraljice!
Živcira me kada netko kaže da su moje problemi nebitni.
Živcira me ovaj post.
Živcira me život općenito.
ALI…
Veselim se suboti.
Veselim se odlasku u Mastersa.
Veselim se odlasku u Dolce vite (ako uspijem nagovoriti Jopu i Luciju da idu).
Veselim se novom Cosmu (da, čitam ga, obožavam…i, nije to glup časopis, pročitajte koji put.).
Veselim se novom mobitelu koji ću ubrzo kupiti.
Veselim se kraju tjedna.
Veselim se praznicima (da, daleko su, ali nema veze…)
Veselim se blogerima. Njihovim komentarima i postovima.
Veselim se izrazu lica moje najmlađe sestre kada joj za rođendan darujem medvjedića dobrog srca.
Veselim se što će Luce riješiti stvar s dotičnim gospodinom (a, ako ona odustane, ja i Jope ćemo to srediti 
jer je lik stvarno kreten!)
Veselim se životu općenito.
Da, čudan post. Reći ćete da sam se umislila ili tako nešto. Ali, trebala sam se negdje ispuhati, a gdje ako ne na blogu ? Uredila sam box i opet imam novi dizajn…nadam se da vam se sviđa. Pusa svima do sljedećeg puta i uživaj te u bilo čemu. Život je prekratak...
I večeras sam bila u Mastersa. I, bilo je odlično. Naravno, moralo se dogoditi nešto loše…ali, ovo je ipak, po mom mišljenju previše, naime, ukrali su mi mobitel! Da, neki će reći da pretjerujem, ali mobitel sam kupila prije 5 mjeseci (otprilike) što znači da je praktički novi. Imam i memorijsku karticu od 512 MB, a na njoj oko 200 slika i oko 70 pjesama. Pa poruke, zatim privjesak koji mi je kupila teta kada sam bila u bolnici (!!!)…sve je nestalo zbog nekog idiota (ili idiotkinje)…da mi je znati tko je krivac…blokirala sam račun, zvala sam nekoliko puta, ali naravno da je isključen…ne mogu vjerovati.prvi put u životu ostavila sam ga u jakni u Mastersa i oni mi ga ukradu…o, Bože. Mama me već pitala koji bi sad kupila…pa sam malo potražila na internetu i naišla na sony ericsson w200i. Ima ga itko koga poznajete? Ili ga možda vi imate? Ako da, molim vas recite što mislite o njemu…ili dajte prijedlog…pozdravljam vas sve poprilično ljuta…
Evo vam se javljam iz Njemacke 
. Dosla sam u nedjelju. Danas sam bila na pregledu. Sve super 
! Korzet od sada ne moram nositi dok spavam, a za dva mjeseca mogu ga i pocet skidat 
! Super vijesti 
! Bila sam i u shoppingu.... Malo sam u zaostatku, ali sve cu nadoknaditi, ne brinite se. Pozdravljam vas sve do sljedeceg puta 
! Pusa
Za početak, sjećate se one cure I.B.? Uglavnom, prije par dana na engleskom gdje sjedimo zajedno (nastavnica tako odlučila) ja i dečko iz razreda smo pričali (bio je kraj sata). I, ona na mene počela vikati da prestanem pričat! A, ja ono 
. Smireno sam joj rekla da se ne miješa tamo gdje joj nije mjesto. Nakon toga opet je nešto počela pričat i kad sam izašla iz razreda kao podmetnula mi je nogu da ja padnem. Nije uspjela. To me razljutilo! Neće meni nitko govoriti što da radim i nije mi ona kraljica da je slušam! Na izlasku iz škole izvikala sam se na nju da me ostavi na miru i prestane se miješati u moj život! Vikala sam, sve ono što se u meni skupljalo zadnjih sedam godina sasula sam joj u lice u nekoliko kratkih rečenica. (Napomena, ja sam s njom pokušala lijepo razgovarati i nije išlo). I, bila sam sretna. Kao da mi je kamen pao sa srca. Napokon sam joj rekla što mislim o njoj. I, bilo je lijepo gledati njen šokirani izraz lica. Da, zločesta sam, ali…i, u petak je bio roditeljski. Naravno, gospođica je sve rekla razrednici i ispalo je da sam ja glavna negativka. Nitko nije pitao da ja ispričam svoju verziju priče. I, došla moja mama s roditeljskog sastanka. Znala je ona da postoji neka „kvaka“, a kada je čula moju priču samo se još više uvjerila da je cura očito pretjerala. Da pojasnim. Tu curu većina ljudi iz razreda ne voli, sa svima se svađa, svima se miješa u život i glavno joj je da se s nekim posvađa, ispadne žrtva i sve to ispriča razrednici. Pa razrednica zove roditelje i nastanu problemi. Naravno, svatko normalan ne bi se tužio razrednici (osmi smo razred! Nismo prvašići!), osim ako ne bi bilo nešto stvarno opasno u stilu ubit ću te, napast…kod nje toga nije bilo, jer ja ne prijetim ljudima smrću . A, ako je sve to rekla razrednici mogla je bar pozvati i mene da ja ispričam svoju verziju priče! I, na kraju, kao što je moja starija sestra rekla (pamet moja J) curu su svi škartali i želi biti u središtu pozornosti. Nema ništa, a hoće sve.
Seka mi je stvarno pametna .
Da čujem vaše mišljenje. Da li sam ja pretjerala ili ona? Tko je dobro postupio, tko pogrešno? I, slažete li se s mojom starijom sestrom?
U subotu sam opet bila u Mastersa i bilo je odlično ! Bilo je odlično...no to sad nije bitno. Cure koje izlaze u Mastersa uglavnom žele biti viđene i primjećene. Nemam ja ništa protiv toga, ali neke cure pozornost privlače na poprilično glup način. Bile su dvije cure otprilike mojih godina. Prvo činilo se da im kod odjeće vrijedi moto manje je više. Na sebi su obje imale majice bez rukava, koje su puno više otkrivale umjesto pokrivale. Nemam ja ništa protiv takvih majci, ali one dvije su izgledale tako...jednostavno su pretjerale! Zvučim kao bakica 
...ok, da pojasnim. Meni je sasvim ok što su se cure sredile, to radim i ja i moje prijateljice, ali one su izgledale kao najveće...moram upotrijebiti ovu riječ, kurve. Tu je i njihov ples...o Bože...plazile su jedna po drugoj (!!!) i cure imaju dara za ples, ali ga koriste potpuno pogrešno! Ono što su one radile...zapravo, sve to skupa je izgledalo grozno. Uostalom, svi su ih čudno gledali, a dečki, čiju su pozornost željele privući, nakon pola sata prestali su na njih obraćati pozornost...
Ok, meni je jasno da su cure željele biti u središtu pozornosti, svidjeti se dečkima...ali, one su pretjerale. Izgledale su kao da su maloprije izašle iz striptiz bara...prema mom mišljenju potpuno promašen i pogrešan način da se privuče pozornost. Zar nisu mogle kao i sve ostale cure, malo se srediti (u granicama normale), normalno plesati...tko zna možda su željele da budu posebne...ali, opet su tu pogrešno napravile! Vjerujem da i drugi o njima misle da su na neki način jadne...da ste ih samo vidjeli...jezivo...
Pozdravljam vas sve i zna li itko gdje je nestala Red Dreams
