Marketing
Život je kučka...
Da, je život je stvarno kučka. To mi je i poruka na msn-u...da počnem od početka. Ja, Jope i Luce odlučile otići na koncert koji organizira HDZ. I, bilo super, mi se glupirale, pjevale...nakon toga otišle na nescafe od čokolade 
u Dolce vite (tj. u Dolcea). I, tu se nastavile glupirat i pričat gluposti itd. Na kraju smo se odlučile odgegati do XXL-a koji ima savršene tople sendviče. Na pola puta, srele prijatelja koji je uvijek happy i super raspoložen. Kad on se nama javlja sa ej...i, to je to. I, pita Jope što je bilo? Kad ono šok; umro mi otac prije tri tjedna. Nas tri kao skamenjene stale tamo i slušale ga. Ispričao nam sve, naravno nije ulazio u detalje, i još se dva puta nasmijao. Morao je kući, pa smo se rastali. Ja sam se nakon dvije minute rasplakala, nisam željela ispred njega. Naime, on je tako dobar...duša od čovjeka, kako bi rekla moja mama...bolji je od većine cura koje poznajem. Uvijek je tu kada treba nekome pomoć, razgovor...u životu nije napravio ništa loše, i sad mu otac umro...on je predobar, zadnji koji "zaslužuje" da mu se tako nešto dogodi...u ovakvim trenutcima teško je povjerovati da je Bog pravedan...i, on je znao da će mu otac umrijeti...doktori su rekli da mu je još malo ostalo...zamislite koji je to osjećaj! Znate da će vam netko blizak umrijeti, a vi tu ne možete ništa, apsolutno ništa...mrzim taj osjećaj bespomoćnosti...mrzim...
Zaključak...život je stvarno kučka...
Post je objavljen 22.11.2007. u 22:54 sati.