Napokon i ja odlučila napisati novi post. Imam o mnogo toga pisati, pa se pripremitena malo duži post.
1.) Nema više nastave!!!!!!Bar za mene. Pošto idem u Njemačku na operaciju, a nakon toga u Makarsku u toplice, za mene je škola završila. Naravno da sam sretna, nema više kontrolnih, ispitaivanja, ali sam i tužna. Ne znam zašto, ali osjećam neku tugu kada se sjetim da više nikako neću ići u školu, da neću vidjeti svoje prijatelje iz razreda i iz škole, da više neću slušati predavanja, da se više neću izvlačiti na ispitivanjima...ali, kao što svi znate u deveti mjesec opet počinje nastava, pa ću tada jedva čekati da završi!
2.) Čini mi se da sam zrelija.
Zašto? Prvo po svom blogu. Kada sam ga počela pisati, glvani cilj mi je bio da dobijem hrpu komentara i da dođem na naslovnicu. Sada više nije tako. Pišem blog da se ispušem, nekako mi je lakše „ispovijedati se“ preko papira, sms poruka, bloga...blog je moj kutak, koji nitko neće uništiti, kutak u koji puštam samo posebne ljude koji to zaslužuju, dakle sve blogere koje ja čitam i komentiram. Drugo po mojim postupcima. Prije nikada nisam govorila ljudim što stvarno mislim o njima, dopuštala sam da drugi odlučuju o meni, nikad nisam imala svoje mišljenje...i, to se promijenilo! Kažem ljudima što mislim o njima, koliko god to zvučalo zlobno, sama odlučujem o sebi i tome što ću napraviti i imam svoje mišljenje o svemu!
3.) Želim psa!Čudno, ali...od prošle godine, svim svojim srcem želim psa! Spremna sam na svu odgovornost, shvaćam da pas nije igračka,...ali, kako u to uvjeriti moju mamu? Imate prijedlog. Želim malog psa, maltezera i shi-tzua. Zašto roditelji misle da ću se nakon mjesec dana prestati brinuti o psu? Zašto misle da ću ga odbaciti i da ga više neću izvoditi u šetnje, da ću ga zaboraviti hraniti ga...why?????
4.) Možda me neće biti neko vrijeme.
Ali, samo ato što nisam sigurna hoću li imati internet ili kompjuter u bolnici u Njemačkoj.
5.) Imamo pedofila u kvartu!!!!!
Da, tužno, ali istinito. Priča je duga i počela je u četvrtak navečer. No, neću sve napisati. Samo ću reći ovo. Nitko nas u početku nije shvaćao ozbiljno. Mislili su da pretjerujemo, da izmišljamo...no, kada su ga jedni dečki pitali da li je on pratio jednu djevojčicu, pokazao im je nož i svi su pobjegli. Srećom, nitko nije ozlijeđen. Zvali smo jučer i policiju. No, najgore od svega je to što je taj čovjek uništio sigurnost našeg parka, gdje izlaze sva djeca. Više nitko nigdje ne ide sam...svih nas je strah...gdje da sada izlazimo?!?!?!?!?! To je jedini park na Kmanu, a zbog tog čovjeka ni tamo se više ne osjećamo sigurno..no, nije ni čudo što je izabrao taj park...naime, osvjetljenje je grozno, policije i nema baš, a djeca su na svakom koraku...a, činjenica je da nitko, sigurno, ništa neće napraviti (mislim na gradske vlasti), dok netko ne bude gadno ozlijeđen...
Post je objavljen 19.05.2007. u 16:33 sati.