Produženi vikend proveden u obliku beskonačne petlje: facebook/msn - knjiga - hrana - spavanje. Promijenjen raspored ubio me u pojam jer sve palo u ponedjeljak. Mah... pasmat... bude se preživjelo. Danas mi se vratil glas izgubljen u srijedu u neprestanom opjevavanju jednog te istog cd-a u Queen-u. Buraz se nije mogo odlučiti dal zvučim ko tuljan ili galeb. Bili smo si nešto strašno dobri ovih dana. Možda zato jer sam praktički večer provela s njegovim društvom - prvi dio večeri su bili zaduženi da budno motre, a poslije kad su se moji razišli, upoznavanje je postalo formalno. Šogoricu još nisam upoznala. Prihvatila je poziv na kavu, samo kaj sve to odgađamo ko da se bojimo jedna druge. Al glavno da nije plavuša... to je dovoljno da ju volim =).
Ne znam dal još čitaš moj blog, al samo ti želim reći da si opet bio u pravu. Što se više trudim igrati jebenog supermana, sve manje me ljudi voli. Od silnog tzv.pomaganja i želje da ljudima koje volim uljepšam život, ispadam tako licemjerna, a moji pokušaji završavaju sa svim samo ne pozitivnim ishodom. Osjećam se tak...emo... Ko velika gromada pogrešaka koja smeta na autocesti tuđih života. Ne znam kak da se popravim, kaj da promijenim, kak da pošaljem k vragu... Nekima želim reći da ih volim...a ne mogu. I sve postalo fuj fuj fuj....
I'll spread my wings and I'll learn how to fly
I'll do what it takes til' I touch the sky
And I'll make a wish
Take a chance
Make a change
And breakaway
... But I won't forget all the ones that I love ...
P.S. fajiš mi... (nadam se da bude dotična osoba shvatila da je to za nju)
|