Fuck the world if they can't understand

Imam osjećaj da je sutra Nova godina i da ću večer provest razmišljajući što je moglo biti bolje i što bih najradije maknula iz života. Vani pada snijeg i sve je nekako monotono, tužno i zamišljeno. Glupo, fakat glupo! Sve je glupo! Godina je na izmaku a ja nisam ispunila ni jedno jedino obečanje od Stare godine... Moj popis je zvučao ovako:
1. PROĆI ĆU 1.pm S PETICOM
- to sam ostvarila, makar me uopće sram reći koji jadan prosjek je to bio. 4.533 je moj najniži prosijek ikada. Osnovnjak sam prolazila s 5.0, sve osim trećeg razreda gdje sam matku imala 4, no poslije kad sam zavoljela taj zloglasni predmet, matematika je postala moja vrlina...ali uvijek je bilo boljih ljudi kako u matematici tako i u svemu drugoma. Mrzim osjećaj neuspijeha! Misliš da ti nešto fakat ide, da si u nečemu, ajmo reć', najbolji, i onda ko za inat se pojavi neki lumen i sruši ti sve snove. Na žalost, to mi se prečesto događa tako da ni ne znam što želim od svog života.
2. POLJUBIT ĆU DEČKA NA SVOJ ROĐENDAN
- i to sam ostvarila. Bilo je presmiješno! Ročkas mi je pao baš na zadnji dan nastave i bilo je super! Istrošila sam se puno, previše, al vrijedilo je svake kune. Častila sam poslije škole u Stars-u. Bio je skoro cijeli moj razred i Brooke. Pili smo i zafrkavali, a trio plavušica i ovisnika o „beli“ su kartali za susjednim stolom. Tom prilikom sam zapravo po prvi puta pričala s neki ljudima s kojima sam bila tek na BOK. Doživljaj koji sam stekla prvog dana nastave uistinu se potvrdio: moj razred je fenomenalan! Bilo je jedino smiješno gledati kako se Čupko srami pogledati Brooke. Još ga je držao izlet u Slavoniju, ali nije tu više bilo one hrabrosti koju je one noći oslobodio alkohol. U subotu sam feštanje preselila u Tropic na Bajerima i bilo je fakat super! Bile su tu i Haley i Brooke bez kojih večer sigurno ne bi bila toliko ugodna. Jednostavno se ne mogu snać' u društvu ako jedna od njih nije sa mnom, ili ako nema tekile (hihi)...bilo je i par dragih cura iz razreda (Lavica, Brineta, Puppy i G.) te Tool i Major Blond. Puppy je bila presretna što se Major Blond pojavio, te što joj je ispunio san da će biti s njim, makar to bilo na jednu noć. Svako je našao nekoga, a večina nas se super provela. Najsmiješnije mi je bilo kad je Puppy poslije rekla da ga je željela samo iskoristiti, a vidjelo joj se u očima kako bi sve dala da može biti njegova jedina. Nadala se da će baš ona biti cura zbog koje neće više nikad pogledati ni jednu drugu. I još uvijek se nada tome, makar to nikada nije rekla. Možda bi ga mogla izbiti iz glave kad bi htijela. Vjerujem da je teško kad ga viđa svaki prokleti dan i kad nema o čemu pametnijem razmišljati. Znam kako je to. Bila sam tamo. I ne žalim se vratiti. Vjerovali ili ne, Major Blond je imak pronašao Onu Djevojku, zbog koje mu oči zacakle i zbog koje je pokvario ocijene, zbog koje se skroz promijenio (ili bar prividno) i zbog koje je sretan.
3. PJEVAT ĆU U KUD-U
- fakat volim pjevati, iako nisam baš neki ekspert ko Puppy ili Haley, ali ipak to volim. Ali mi tata ne da da se pridružim KUD-u u kojem pjeva Haley. Bili su treći na državnom ove godina, al ni to nije znailo ništa mom tatici. Znam da je politika sve kriva i osobe koje mu nisu drage. Nagora mi je stvar što on uvijek ima neko mišljenje o nekome i za ništa na svijetu ga neće promijeniti. Još je jezivija činjenica to što je naposlijetku uvijek u pravu.
4. ZAVOLJET ĆU SEBE
- svi koji su me upoznali, znaju da sam prilično šutljiva (što ne objašnjava ovaj duugi post) i sramežljiva. Vrlo rijetko sam fakat dobre volje, za što mogu biti zaslužne samo Haley ili Brooke te jedan mali idiot. Tužno je to, znam, al kad večinom nemam inspiracije išta reći, jedino spustiti Čupku na neki zlobni komentar upućen meni. Makar Tool tvrdi da se ovaj samo zafrkava, oboje se pretvaraju u neke bahate likove. Inače su zaista super dečki i prijatelji, a i sviđaju se večini cura iz ovih i onih razloga, no pokušavaju biti neki...otkvačeni, mrzovoljni i uobraženi glazbenici koji ne vide nikoga oko sebe. Ostajem pri svom uvjerenju da se ljudi ne mogu promijeniti, zato ova još uvijek jako volim i znam da su divne osobe, makar me pokušavaju razuvjeriti. No, da se vratim na sebe...tokom ove godine je sve krenulo na bolje:novi razred, poznanici, prijetelji...sve zakon. Nisam ni jednom poželjela umrijeti kao dosadašnjih godina. U mojoj su obitelji samoubojstva genetski prodređena, tak da se ne trebate plašiti. Ali teško je živjeti kad ne znaš zašto bi živio i da li uopće netko želi da živiš. Prečesto sam zamišljala kako bi svijet izgledao da me nema, no to nikako ne mogu znati. Zato sam odlučila da ću stisnuti zube i pokušati živjeti s osobom koja jesam.
I tako to... Snijeg još uvijek pada.... Moram krenuti pisati Hamleta. Baš je fora, zapravo. No, još jedan detalj moje nevjerojatno čudne ličnosti:da, volim lektiru! Preživjet ćete, kako bi Lavica rekla. Do slijedećeg posta...
Pusek!