utorak, 24.10.2006.

Molim vas pročitajte

Danas je dan kada se osječam da je sve nekako prošlo po planu. Moja drhtavica je napokon dokaz da sam učinila nešto ispravno. Osječam se kao da sam uredu. Ustvari danas je bio ejdini dan kada sam se probudila i bila sretna što sam se probudila, kao da su neki tereti skinuti s mene. Sve moje trepnje i nade su se danas dokazale jer su anđeli došli da me odmaknu od mojih grijeha. Napokon sam i ja nešto učinila kako treba. Dok sam danas vračajući se iz škole gledala u svoje drhtave ruke i nadajući se da neću dobiti još jedan napad astem, malo sam razmišljala o sebi is vemu što se događalo oko mene u posljednje vrijeme. Napokon sam vidjela da sunce sja i ovaj put za mene. Nemogu vjerovati kakvim se stvarim ja veselim...nekakvim glupostima koje meni znače toliko puno. Jer činjenica da sam ja u 4 sata popodne shvatila da ja u svoja usta nisam stavila ništa,me jednostavno veselila. Sjetila sam se DIT koja je trenutačno doma jer je bolesna, a bolesna je zato jer joj je pao imunitet. LJubavi samo da ti kažem da nekada jednostavno treba znati stati. Ja sam ti prijateljica ali ti si jakoooo mršava i to ti goori osoba koja nosi broj 34. Ali ako tebe to veseli meni je više nego drago, samo mi se nemoj razboliti od toga. Evo ja sam danas na pravom putu, jer sam danas skužila da me je nekako krenulo. Bila sam toliko gladna da me astma pere 100 na sat a tresem se skoro kaj ne padnem u nesvijest, i da....osječaj je savršen i ne želim da ode. Kome se god to nije desilo jednostavno nezna što propušta jer je ovaj osječaj .....isuse.
Ponosim se sobom jer sam si dokazala da konce držim u svojim rukama i da sama vladam svojim umom i tijelom. No neznam koliko ću dugo ja još izdržati. Jer imam klikere u glavi koji me nekada pokreću a nekada ne ....skoro sam danas zabrljala....skoro sam pojela ručak,al sam se onda sjetila nekoga i zbog njega sam izišla vani i rekla "odvratno" i na trenutak sam povjerovala sam sebi, i nekako sam bila snažnija...hodala sam uspravno do svoje DL sa osmjehom na licu i inhalatorom u ustima. Ona je jadna tamo sjedila i čekala mene da dođem...mene koja je bila tako prazna i lagana... bez ikakvih dodataka u svojem želudcu. Bila sam sretna...više no što možete zamsliti..

i evo ja sam se raspisala a ustvari sam htjela podjeliti jednu pjesmu s vama.



Help me ana i just don't know what to do,
Should I satisfy my hunger or should I listen to you?
Should I feel sorry for myself after I chew,
or should I throw it up after I'm trough?

Should I lie to my friends that i didn't eat,
Can I do it, can I cheat?
Should I lie to them and put mask over my face,
Can I handel to truth and that awfull disgrace?

Can I somehow avode the thing I have just done,
or should I awoide the conversation and not even try to begun.
Will I be able to look ever in their eyes,
knowing that what they belive are just stupid filthy lies?

No I will listen to what you have to say,
Two minutes woun't kill me anyway.
I don't want to eat but yet I kind of do,
I can't decide, I have no clue.

Ok, I guess I woun't eat again today,
I at least I will know am at the right way.
And if I don't eat I woun't have to lie,
Woun't have to try, woun't have to cry.

Well then I'll do it as you say,
And I guess i'm on water today.
Another 24 hours are about to go,
but time just goes and goes so slow.

I'll belive that im not craving for food,
And hopefully it will get me in the right mood.
I'll pretend my hands don't shake,
And somehow I will stay awake.

It worked again and Thanks once more,
You really know how to open my door.
Ana thak you I really love you so,
I promise not to ever let you go.
| 21:37 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>