utorak, 18.09.2007.
Negativa
Naučila sam biti sretna...iako je to bilo teško... Naučila sam se smijati... iako je to bilo teško... Naučila sam gledati pozitivno... iako je to bilo teško...
Moja sreća je proizišla iz prijateljstva i pomaganja... moj osmijeh iz teških grimasa pretvorio se u zov sunca... a moja negativna strana pala je u zaborav... Mislila sam da sam netko i nešto i da bih sada onakva kakva sam bila mogla promijeniti neke depresivne ljude... naučit ih kako sam ja to uspijela... no to je teško i ako niste jaki padate u bezdan u kojem se ja trenutačno utapam... ne zbog te osobe... nego zbog depresije koja je s njega prešla na mene... Jutros sam se nakon nekih godinu dana opet poželjela ubiti... znala sam da je ova godina započela predobro da bi bila istinita... onaj čarobni krug nezadovoljstva opet je počeo prikivati moj mozak na tugu i neizmjernu bol, psihički razdiruću da rasprsnuća... trenutačno ljude razuvjeravam da sam loše no vide...svi vide da sam se naglo promjenila... svi vide da je moj osmijeh opet postao onaj neutralni, plastičnjak kakav imaju glupače... Jednostavno shvatila sam da bih da mogu vratila vrijeme i zamolila majku da umrem prije poroda... tada moje cure nebi proživljavale ono što ih ja mučim... tada nebih morala maltretirati ljude... krivo ih spajati... tješiti i ponovno upropaštavti... tada bih bila u potpunosti slobodna... bez ijedne mane... savršena crnina očajanja... savršena boja crnoga bezdana u kojem se trenutačno nalazim... Pozdravi od CRNOG ANĐELA!
p.s.-pozdravljam sve koji su me ikada voljeli i kojima sam ikada išta značila... jer već sutra me može udariti auto
