29.03.2018., četvrtak

Kako s 35 tražiti curu i o tome pisati blog u 2018. godini

Zanimljivo mi je to kako su svi pretpostavili da se radi o nekom "problemu". Nemam curu, tražim curu, znači da sigurno imam "problem". To je već drugi put da sam čuo na blogu (jednom jučer, jednom pred više godina): "Pa nisi ružan. U čemu je problem?" Zašto mora postojati problem?

Vrlo lako ljudi predrasuđuju da je posrijedi "problem" zbog kojeg solo osoba ne može naći curu. Mogući problemi su: ružan je, neopravdano izbirljiv, naporan, glup, lopov, ovisnik. Sve osim ružnoće sam bez previše razmišljanja napisao, reda radi da nešto nabrojim, jer očito da je ružnoća problem broj 1.

Tada na scenu nailazim ja sa svojom klasifikacijom žena između 20. i 40. godine, u 4 velike skupine. Pritom niti ne spomenem kriterij ljepote pa se pretpostavlja da mi to nije bitno i da ću otići za prvu rugobu. Ali me se optužuje za stereotipiziranje jer sam rekao da mogu bolje od razvedenih žena. Pa naravno da stereotipiziram - kako drugačije podijeliti žene u rasponu od 20 do 40 godina na jebene 4 skupine? Jeste vi ikada pisali blog!? Koji nije dosadan. Ako skeniram žene od 20. do 40. godine iz svoga kuta, iz svoje glave, mogu suditi samo prema svojim iskustvima i stereotipovima koje sam posudio iz društva, kulture (knjige, filmovi, glazba). Dakle nužno je stereotipiziranje. Ne mogu nakon svakog odlomka pisati disclaimer: "Znam da nisu sve cure takve i da ima i /ovakvih/ i /onakvih/."

Naravno da je svaka osoba drugačija. Ali ne možemo tekstove pisati tako da obrađujemo svakog jebenog pojedinca starijeg od 20 godina i mlađeg od 40. Kamo će nas to odvesti? Imao sam dvije opcije: napisati onaj post ili ne napisati. Time što sam ga objavio dao sam vam prilično iskreni pogled iz glave jednog 35-godišnjaka. Koji je možda prekinuo s curom nakon par godina, ili mu je zaručnica poginula pri padu s konja, ili ju je zarazio HIV-om pa ga je ona ostavila - nitko se nije zapitao što je tog 35-godišnjaka dovelo u ovu fazu u kojoj je. Nitko nije (osim onih pračitatelja bloga koji vjerojatno više nema) registrirao fazu "kako biti u vezi dulje od dva mjeseca" (godina dana je recimo dulja od dva mjeseca, i tri godine su dulje od dva mjeseca).

To mi se ne sviđa kod blogera koji će mi danas pročitati post (samo ako završi na naslovnici): nikad se oni ništa ne zapitaju, kao recimo kod onog o prodavanju knjige, odmah su pretpostavili da ništa neću prodati, nitko to neće kupiti, sve ću podijeliti, nitko nije postavio nikakvo pitanje u vezi same knjige prije nego me svrstao u val nepotrebne knjižarske hiperprodukcije. Znam da sam možda dosadan s tom knjigom, i možda zvučim prepotentno, ali zbilja me to relativiziranje i olako prerasuđivanje čitatelja i blogera smeta (kao i nakon zadnjeg posta). Nije ovo žalopojka. Ovo je vapaj. Nekad sam ovdje imao grupu koja me čitala od prvog posta i već je sama mogla pretpostaviti kada izmišljam, pretjerujem, serem, a kada sam iskren; s njima sam i imao dosta intimnu vezu i svašta sam preko bloga tada priznao. Danas njih nema, zato i rjeđe pišem. Dosta stvari na ovom blogu su okrenute i, ako hoćete, lažne, ali iz tih lažnih dokaza se može izvesti prilično istinih zaključak. Ako se nastave ti ofrlje napisani komentari reda-radi, koji bi mogli stajati uz bilo koji post drugog blogera a iste tematike, onda mi se stvarno više neće ništa ovdje pisati.

Naravno da se nećete složiti s pogledom onog 35-godišnjaka (pogotovo ne žene koje sam nekom grubom rečenicom automatski otpisao s liste meni poželjnih - naglašavam "meni"). Zar se slažete s postupcima i razmišljanjima svakog lika iz filma, serije koju gledate, iz knjige koju čitate? Mene postupci 90% likova samo iznerviraju. Ali da ti likovi ispravno postupaju, 95% filmova bi trajalo 20 minuta. Nije bitno što likovi rade, bitno je da vas zabavljaju.
- 11:23 - Stavi u košaricu (28) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.03.2018., utorak

Kako naći curu s 35 godina

Svakakve su se teme izvrtile na ovom blogu, ali ako bismo morali, ovaj blog bismo podijelili na tri velika faze: "kako ostati nejebač u 100 lekcija", "kako preživjeti dva tjedna u vezi", "kako biti u vezi dulje od dva mjeseca". U broju postova omjer faza je otprilike: 500:20:50. Tu i tamo smo između spomenuli nogomet, politiku i neki film. I evo me sada nazad, s novom fazom pred blogom: "kako naći curu s 35 godina". Počeo sam ovo pisati još pred tri mjeseca, ali danas sam si rekao da moram to završiti jer još desetak dana i neću više imati 35. Pa krenimo dok ne ostarim.

Pitanje prvo je tražim li ja uopće cure ili žene. Najlakše bi 35-godišnjaku bilo zajahati prvi val razvoda: igrati na žene kojima se taman život/brak urušio, možda imaju nekakvo dijete, razočarane su u sve, pogotovo u ljude, ne vjeruju nikome, i jedino što im treba je razbibriga jednom tjedno kad dijete mogu poslati u kino s priručnim bebisiterima. Eh, da, pitanje drugo je želim li ja vezu ili razbribrigu, ali zapravo uopće ne znam. U nekakvoj sam letargiji, i niš me ne zanima, ali opet teško da bih rekao seksu ne da mi pokuca na vrata.

No, vratimo se mi curama ili ženama. Prvi val razvoda. Recimo da mogu ja bolje od toga. Bit će teže, ali sad sam na vrhuncu igre. Kad ću ako ne sad. Znam sve, spreman sam na sve. Doduše, i dalje je jako malo toga što znam i toga na što sam spreman, ali ovo što momentalno imam, to je najbolje što ću ikada moći ponuditi. Ja se potajno nadam da ću za koju godinu biti još i bolji, ali pustite vi potajne nade. Rijetko kad nešto bude od njih.

No, ajmo mi riješiti to s curama i ženicama (svaki odlomak krenem o njima, ali završim na sebi, možda sam takav i na dejtu). Evo opet smo na meni. Užas. Dakle... cure i ženice.

Imam za "birati" između onih u dvadesetima i onih u tridesetima.

Dvadesete su mlade - njima sam možda prestar, a možda i nisam ako su od onih koje s 26 maštaju o udaji i obitelji (za njih se bojim da su dosadne, nekako mislim da bi trebale htjeti nešto više do tridesetih, ostvariti neke lude snove, karijere, avanture), ali ove razuzdane mogu biti zahtjevne za zadovoljiti, te bi ovo, te bi ono, te im je vječito dosadno (ili imaju lude snove, planove za karijere, hoće stalno avanture).

Tridesete nisu tak mlade, znaju što hoće i - najgore - ne daju se zajebavati. Ne možeš im muljati, prodavati spike, brzo te prozru. Dobro je što ja niti ne znam prodavati spike, to mi i je najveći problem. Tako da u biti one samo moraju pročitati mene, a falabogu ja sam otvorena knjiga s velikim slovima i velikim proredom - iako znam ponuditi plot-twist kad okreneš stranicu. Ako ćemo stereotipno, one su malo zajebane jer su, htjele - ne htjele, pod pritiskom kakti osnivanja obitelji, biološki satovi i te debilane. Božemoj nisam ni ja više mlad, ali ne moramo opet o meni, a ne moramo bome niti to naglašavati s mojim godinama. Pa nije sve u godinama. A i u tim godinama u kojima, kako kažem, "nije sve", nije niti tako velika tragedija (ili rizik) imati klince. Problem je samo ako je ne pročitaš dobro i ne skužiš da je jedna od onih koje podliježu spomenutom "pritisku" i koje ne nošenjem zametka nose klicu očajnosti. Takve obično ne potroše puno vremena između prvog kina i prvog ultrazvuka. Da se razumijemo, očajnost sama po sebi nije uopće loša, nepravedno je negativno stigmatizirana u društvu, očajnost te tjera na drastične mjere, na promjene, a promjene su dobre, svakako bolje od toga da se ništa pod milim bogom ne mijenja. Mislim da bi mi čak i dobro došla neka očajna, samo bih se trebao paziti i ne podlijegati njenim očekivanjima. Imam osjećaj da mi to ne bi išlo.

Od tih u tridesetima ima i onih koje su više izgubile svaku nadu, koje svajpaju po tinderu bez ikakve nade (i na sve te debile samo izdišu i okreću očima), koje su uvjerene da normalnih frajera više nema (slobodnih, jasno), koje bi samo ponekad htjele kratku aferu da se osjećaju kao, a ne znam, pretpostavljam, žene.

I što nam ostaje? Ništa. Mislim da sam sada u nekom sasvim drugom raspoloženju u odnosu na pred 2-3 mjeseca kad sam počeo pisati ovaj post. Sigurno sam sada otišao u drugom smjeru, završio u drugom tonu, zaboravio što sam još planirao napisati. No, dobro. Ajmo krenuti odavdje pa ćemo vidjeti hoće li biti što od ove faze.
- 08:05 - Stavi u košaricu (60) - Sadržaj košarice - Blagajna

< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.