17.02.2015., utorak

Masturbacija za sretniji život?

Čitao sam jučer tekst na Mufu: Drkati ili biti.

Nekad se i meni činilo da bi možda bilo bolje suzdržavati porive i samokontrolirati se jer bi to moglo rezultirati većom odlučnošću, hrabrošću i na kraju očajnošću koja bi me natjerala da agresivnije uletim curi, pronađem curu, što već. A i imao sam osjećaj da bi mi samokontrola dala osjećaj jačeg karaktera i "izgrađenije" osobe (što god to značilo). Autorica odbacuje teze u tom smislu (pročitajte sami, ne želim niti znam ulaziti u analiziranje članka tog tipa), ali uvjerila me i prije nego li je direktno rušila tu tezu već svojom prvom postavkom: "Kao prvo, drkanje nije alternativa seksu, već vrsta seksa." Ili, hajde da kažem, svidjela mi se misao (i da se u neku ruku konačno oslobodim od dogme koju sam, htio - ne htio, preuzeo kao klinac s vjeronauka).

No, od svoje ranije pretpostavke o "štetnosti" masturbacije odustao sam i sasvim sâm, točno se sjećam, u onoj epizodi kada mi je puknuo kondom i kada sam desetak minuta kasnije čvrsto odlučio da se više neću petljati sa ženskama, šta će mi to, još najbolje da zatrudni a uopće se ne volimo, izdrkat ću doma i stvar riješena, a sljedeći put ću se seksat u braku, nema seksa prije braka, sad vidim i ja da crkva ima pravo. Srećom pa čvrste odluke slabog čovjeka ne izdrže dugo pa sam "ubrzo" (koliko već jedan nejebač često dobiva priliku) upao u nove emocionalne potope - ili, da tako kažem, od tada sam se seksao još par puta.

Ipak, ono čega sam se trudio držati je bilo: seksat ću se s onima s kojima mi ne bi bio bed imati djecu. To mi je nekakva nit vodilja: znači da mi se sviđaju njeni geni (barem koje sam uspio vidjeti i upoznati).

Unatoč svom trudu bilo mi je u trenucima teško razlučiti motive zašto se počinjem viđati s nekom ženskom. Zašto što mi se sviđa ili zato što mi se seksa? Bile su sve to cure koje su mi se sviđale, no ubrzo sam skužio da me više privlači ideja o fizičkom zbližavanju nego o mentalnom - nisam se zaljubio. Shvatio sam to dosta rano, no premalo prilika za seks mi se pruža da bih bilo koju odbacio pa sam se upustio u te epizode i plakao na kraju što moram prekinuti s tako dobrim curama koje to nisu zaslužile.

Daj izdrkaj doma i sačuvaj svijet od sebe. Požuda pomuti razum, znam da to izlizano zvuči, ali se nakon seksa (bilo to u dvoje ili bila to masturbacija) um zbilja pročisti i te dvije ili tri minute nakon orgazma najbistrije su i najnevinije koje sam u stanju proživjeti. Puno bih sretniji bio i pametnije odlučivao kad bih mogao to stanje dulje zadržati kroz dan. No, čovjek sam pa jednim dijelom niti ne želim toliko nevino hodati svijetom.

Kako bilo, zbilja bih sljedeći put morao dulje odlaziti na nevine kave i prijateljska kina.

- 11:12 - Stavi u košaricu (2) - Sadržaj košarice - Blagajna

03.02.2015., utorak

Deja vu

Čudno mi je da vam nisam već iznio svoje viđenje tog "već viđenog" fenomena. Znam da sam htio o njemu pisati, no tražilica pokazuje da nikad nisam. Ne vjerujem da ga nisam ni jednom barem usputno dotaknuo. No, ako i jesam, i ako sam već iznio svoju teoriju, u krajnjoj liniji bit će onda ovo zbilja "već viđeni" post. Već viđeni deja vu.

Psihologija "deja vu" tumači kao svojevrsnu pogrešku u memoriranju. Obično događaj, trenutak ili osjećaj prvo pohranimo u kratkotrajno pamćenje pa zatim u dugotrajno. Nekada se desi da preskočimo kratkotrajno i odmah pohranimo u dugotrajno pamćenje - tada upravo ono što gledamo ili proživljavamo vraćamo direktno iz dugotrajnog i zato nam se čini da smo to već vidjeli, nekad davno ili u snu. Ima i drugih teorija, medicina tupi o nekakvim epilepsijama, no meni se ovo čini logičnim i vjerojatnim.

Prije nego što sam čuo za takvo tumačenje, razvio sam svoje.

Sklon sam davanju prevelike pažnje i važnosti svakom trenutku života i svakoj odluci. Bojim se gdje će me neki odabir odvesti, hoće li mi drastično promijeniti život, hoće li ga odnijeti na neku sasvim drugu putanju, hoće li to biti pun pogodak ili potpuna propast. Onda znam žaliti ili bar ubiti se razmišljanjem što bi bilo da sam postupio ovako ili onako. Da, da, to je najveći demon moje osobnosti: što bi bilo kad bi bilo. Žaliti za prošlošću najgore je što čovjek može raditi.

Zato sam odlučio iskoristiti "deja vu" i olakšati si. Uvijek sam sumnjao - bojao se - da nam je život predodređen i zacrtan. Zapravo, sad kad ovo pišem, u tom slučaju se najmanje imam čega bojati - kako god postupim vratit ću se na sudbinski određenu putanju. Možda sam se onda bojao da nam nije zacrtan, ali da postoji idealna putanja života koja nas vodi k najboljoj verziji od mnogih paralelnih svjetova koji se stvaraju na svakom koraku našeg života i množe svakom odlukom, odabirom ili neodabirom - tu postoji strah da ću se previše udaljiti od idealne putanje.

Hajdmo onda tu idealnu putanju nacrtati plavom linijom, shematski ravnom, samo simbolički direktnom i najkraćom od rođenja do smrti. A ovom drugom linijom (koje god boje bila, zelene ili smeđe, ja ne znam) putanju našeg stvarnog života kojeg određujemo mi sami našim odlukama.



"Deja vu" bi tako bili oni trenuci u kojima se putanje idealnog i stvarnog života sijeku. Svaki puta kada doživim "deja vu" utješim se - "dobro je, na pravom sam putu" - i bude mi lakše jer si doživljaj interpretiram kao znak da sam vrlo blizu idealnog ili bar meni zacrtanog života. Često se ipak sekundu nakon početnog olakšanja upitam: "U kurac, što sad moram napraviti? Da opet ne skrenem predaleko." Što ako zapravo taj "deja vu" praktično (unutar te moje teorije) ne znači apsolutno ništa? Okej, presjekao sam idealnu putanju, ali što to mora značiti? Moguće apsolutno ništa.



Možda i puno gore nego što bi bilo da nikada ne presiječem tu liniju već se cijeli život vucaram paralelno, ali bar blizu. Kao da vidiš bivšu curu, ljubav tvog života, svake dvije godine do kraja života, prisjećajući se svaki puta da je nikad nećeš imati.

- 11:14 - Stavi u košaricu (4) - Sadržaj košarice - Blagajna

< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.