Muke beta mužjaka u svom peaku
|
Prošle sam godine dosegao svoj vrhunac. Mršav sam, imam bolju frizuru nego ikad prije, kul cipele, dobru vestu, košulju, par svojih demona manje, nisam previše sramežljiv. Doimam se bolje nego ikad. Konačno kao čovjek. I baš u tom trenutku zaljubim se i nađem u vezi. Logično, dočekao sam je u svom peaku. Ako je u ikojem trenutku mogla pasti na mene, to je bio taj. Okolnost da imam curu samo mi je koristila i krivulja moje osobnosti skočila je gore za još par jedinica mjere. Nitko ne zrači bolje od zauzetog frajera ili zauzete cure. Sretno zaljubljen čovjek emitira pozitivnost, samopouzdanje, neopterećenost, opuštenost - i takav je samo još privlačniji. Na nesreću nezauzete okoline. Imam čak i društveni život. Kakav-takav, ali dosta upoznajem novih ljudi. Novih cura. Brijem da su bar dvije zaljubljene u mene. Čovjek ne bi bio čovjek kad ne bi žalio za onim što nema ili što ne može imati. "Da nemam curu, sad bih karao na sve strane." Prava istina je da nemam curu, bio bih očajan i plazio oko te dvije cure i vjerojatno bio upola privlačan (ako uopće). Druga stvar koja me tješi je ona da nikada ne bih bio sretan. Ako sam sada s curom A, žalim što ne mogu biti s curama B i C. Da nisam završio s curom A, završio bih s curom B. No, opet bi došla cura C i situacija bi bila identična. Da sam sa C, došla bi D, E i tako dalje. Nekada sam bio nesretan što nikako ne mogu naći nijednu curu, a sada sam nesretan što cura ima napretek. Opcija ima nebrojeno, a ni u jednoj ne možemo biti apsolutno sretni. To je ono što istodobno umiruje i baca u očaj. |
